Sve je počelo 1992. godine, kada su Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić udružili snage i osnovali tvrtku jednostavnog i pamtljivog naziva 'Dva arhitekta'. Upravo je jednostavnost riječ kojom bismo mogli opisati njihov rad, a i sami se njome vrlo rado služe. Ovaj uspješan arhitektonski dvojac stvara sofisticiranu, minimalističku arhitekturu koja izaziva divljenje javnosti, ali i struke.

Upoznali su se još na fakultetu, a iako su tada bili suviše mladi da bi mogli definirati svoj stil, Tomislav i Zoran imali su jasnu viziju arhitekture kojom su se željeli baviti. Isti krug ljudi u kojem su se kretali, slični afiniteti i ljubav prema košarci rezultirali su gradacijom poznanstva u prijateljstvo, a prijateljstva u partnerstvo.

Jednostavnost je postala njihov potpis

Dvojac ponosno stoji iza potpisa 2A već 25 uspješnih godina, a iako njihova arhitektura djeluje jednostavno, iza svakog završenog projekta krije se dugotrajan i kompleksan proces.

'Iako na pogled djeluje kao jednostavna arhitektura, zapravo je vrlo komplicirana. Naše autorstvo je miks svega i svačega; podneblja u kojem  živimo, učitelja koji su nas učili i našeg  osobnog razmišljanja o umjetnosti i arhitekturi. Mi zapravo nastojimo biti svoji', izjavio je za tportal Zoran Zidarić.

'Jedna dogodovština koju uvijek pamtim možda najbolje opisuje Zoranov i moj stil', dodaje Tomislav Ćurković. 'Prije nekih petnaestak godina kad smo već izgradili ime, jedan je čovjek želio stupiti s nama u kontakt te me je svom prijatelju, inače mom prezimenjaku, krenuo opisivati. Na to mu je on odgovorio: 'Misliš na onog arhitekta koji radi jednostavnu arhitekturu?' Ja bih to nazvao našom težnjom za jednostavnošću', istaknuo je Tomislav Ćurković.

Vinarija u Slavoniji i obiteljsko imanje u Bijači osvojili su Ameriku

Impresivnoj kolekciji domaćih nagrada, za koje jedva da još ima mjesta na predviđenim policama ureda, studio Dva arhitekta dodao je i brojne međunarodne nagrade koje je osvojio na natjecanjima kao što su Cemex Awards, Wienerberger Brick Award i World Architecture Festival, no nedavno osvojene čak dvije nagrade na American Architecture Prize međunarodnom natjecanju za vinariju u Slavoniji i obiteljsko imanje u Bijači, uspjeh je vrijedan divljenja.

'Kod oba projekta poklopila su se sva četiri potrebna elementa – lokacije su bile interesantne, investitori su željeli napraviti nešto drugačije i zadaci su bili relativno zanimljivi, a kad su ta tri elementa dobro posložena, mi arhitekti imamo dobre temelje da stvorimo potrebnu harmoniju', objasnio je Zidarić.

Kada smo ih pitali tko su im uzori u arhitekturi, dvojac se složio da se uvijek dive onima koji su od malih anonimnih pojedinaca prerasli u svjetski priznate arhitekte.

'Oni su potvrda i svojevrstan poticaj da treba vjerovati svom načinu razmišljanja. Budući da živimo u zemlji koja nije tehnološki razvijena, ne možemo promišljati arhitekturu koja se bazira na visokoj tehnologiji, već moramo raditi arhitekturu koja je u skladu s tehnološkim mogućnostima zemlje. Upravo zbog toga su nam oduvijek referentni arhitekti iz zemalja sličnih našoj', objasnio je Ćurković.

Svaki njihov projekt savršeno odgovara lokalitetu

Ono što je specifično radu Dva arhitekta jest princip gradnje koji njeguju. Svaki projekt koji prođe kroz njihove ruke, mora u potpunosti odgovarati svom okruženju.

'Kada otputujem u neku zemlju, uvijek mi je interesantno jesti hranu koja je lokalna, dakle potječe iz te zemlje i spravljena je na način karakterističan za to podneblje. Upravo tako i mi pristupamo ovom poslu – služimo se mogućnostima koje odgovaraju tim lokalnim okvirima', slikovito nam je opisao Zidarić.

Izvrstan primjer koji objašnjava to o čemu nam Zidarić i Ćurković pričaju je njihov nagrađivani projekt kamene kuće u Bijači na kojoj su radili lokalni radnici, a korišten je i lokalni kamen kako bi kuća u potpunosti odgovarala okruženju. Drugim riječima, svaki projekt s potpisom 2A prilagođen je kontekstu.

'Raditi u Dalmaciji i Slavoniji nije isto i samim time ne možete primjenjivati iste principe. Mi kao arhitekti u procesu stvaranja trebamo upoznati kontekst kako bismo mogli izvući esenciju', objasnio je Ćurković.

Ukidanje Povjerenstva za lijepo velik je gubitak za Hrvatsku

Problematika nagrđivanja okruženja neodgovarajućim građevinskim objektima, česta je u Hrvatskoj, a prema mišljenju Zidarića i Ćurkovića, i velik problem koji je potrebno zakonski regulirati. U Zagrebu je 1920-ih postojala takozvana Komisija za lijepo koja je sprječavala potencijalne arhitektonske grozote, a do prije četiri godine u Hrvatskoj su, na razini većih gradova, s istim ciljem postojala Povjerenstva za ocjenu arhitektonske uspješnosti. No čini se da danas svatko može graditi što mu se prohtije.

'U posljednjih 25 godina u Hrvatskoj privatni interes je postao važniji od javnog, što se nužno reflektira na prostor. Trenutno ne postoji zakonska odrednica koji bi spriječila izgradnju neadekvatnih građevina. Osim što je važno da je arhitektura prilagođena urbanističkim uvjetima, važna je i njezina pojavnost. Danas po cijelom svijetu, a posebice u Europi, postoje gradski, županijski ili državni arhitekti koji kao neovisni profesionalci govore o razvoju grada i tumače velike razvojne projekte kako oni ne bi otišli u krivom smjeru. Smatram da je to potrebno i Hrvatskoj', izjavio je Ćurković koji je i sam bio predsjednik Povjerenstva za grad Vukovar, a od 2009. do 2015. obnašao je dužnost predsjednika Hrvatske komore arhitekata.

Projekti na koje su posebno ponosni

Iako bi mnogi 'ubili' za jednu od njihovih senzacionalnih obiteljskih kuća, Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić otkrivaju nam da su i oni katkad nezadovoljni svojim radom. No razmislimo li malo bolje, profesionalnost i perfekcionizam idu ruku pod ruku.

'Sa svakim projektom prolazim kroz faze. U početku sam jako zaljubljen u njega, a kad te možda razočaraju neke stvari jer ne ide sve po planu, onda ga možda malo manje voliš. No sve u svemu, imamo neke projekte koji su uspjeli u potpunosti onako kako smo to mi zamislili, a postoje i oni kojima nismo u cijelosti zadovoljni jer se nije moglo realizirati to što smo željeli. Postoje situacije kad smo željeli i znali da može bolje, ali nekome to nije odgovaralo, no mi smo uvijek izvukli maksimum iz onoga što nam je dano', rekao je Zidarić.

'Kada vidim da i nakon duljeg perioda naši projekti i dalje dobro funkcioniraju, da su ljudi zadovoljni i da smo postigli ozračje koju smo željeli postići, to me onda čini sretnim. Ponekad se događa da s vremenom neke projekte koji su nam se u početku učinili senzacionalnim te smo za njih čak osvojili i neke nagrade, poželimo napraviti drugačije jer pomislimo da bi tada bili bolji. Ono na što smo ponosni je to što su svi naši projekti rezistentni i održivi, što je vrlo važno za klijenta i što bi se trebalo više cijeniti kod vrednovanja arhitektonskog djela', odlučan je Ćurković.

Svaki njihov projekt priča je za sebe te mu tako i pristupaju. Dva arhitekta ističu da je najveća boljka tog posla vrijeme. Od prvog sastanka s klijentom do završnog proizvoda prođe i do pet godina, a njihov zadatak je konstantan pronalazak idealnog omjera između njihovih i klijentovih želja te mogućnosti.

Arhitekti su danas podcijenjeniji no ikad

Danas tvrtka Dva arhitekta zapošljava 20 arhitekata, što je za hrvatske prilike poprilično velika brojka, a Ćurković i Zidarić tvrde kako zbog odgovornosti prema cijelom uredu ne mogu raditi samo one projekte koje bi osobno željeli, već su primorani prihvatiti i druge projekte. Upravo zbog toga uspjesi hrvatskih arhitekata na međunarodnoj razini su, smatra arhitektonski dvojac, još značajniji.

'Arhitekti u svijetu nemaju društvenu poziciju koju su nekad imali, a u Hrvatskoj je zbog gospodarske nestabilnosti situacija još gora. Upravo je to razlog što arhitekti ne mogu birati projekte. To je najveći izazov – da uspijete realizirati projekt, a da pritom ne izgubite svoje ideale, da ne pristanete na nemoralne ponude i da projekt ne ode u smjeru koji vi ne možete kontrolirati', smatra Ćurković.

Svaki projekt osmišljen je do najsitnijeg detalja koji uključuje i interijer

Ono po čemu je studio Dva arhitekta jedinstven u Hrvatskoj jest to što u sklopu svakog dogovorenog projekta 2A klijentu pruža i uslugu uređenja interijera. Za vrijeme rata kad je tvrtka počela s radom, gotovo da i nije bilo potraživanja za gradnjom, pa je dvojac zanat isklesao baveći se prostornim uređenjem. Kasnije su dizajn interijera uklopili u svaki projekt koji je uslijedio, što je postao i svojevrstan potpis 2A.

Pogledate li interijer neke od kuća s potpisom 2A, primijetit ćete da svaki od njih prati sklad i minimalističku notu eksterijera. Svakom svojem klijentu žele osigurati skladan dom iznutra i izvana zato što, kako kažu, smatraju da je to jedini ispravan način.

'Poznati smo po tome što imamo ogromnu količinu izvedenih objekata. Kad imate loše namirnice od kojih napravite dobar ručak, to znači da ste izrazito sposobni. Ja mogu reći da se nama takve situacije često događaju. Suvremena kuhinja traži jako dobre sastojke i onda chef može izvući najbolje iz tih namirnica. Mi bismo voljeli da možemo tako funkcionirati i da uvijek imamo takve uvjete, ali to je nemoguće, barem u Hrvatskoj', iskren je Zidarić.

I s manjim budžetom moguće je postići više

Svaka obiteljska kuća ili urbana vila osmišljena pod vodstvom dvojice arhitektonskih genija, izgleda toliko dobro da je teško uopće povjerovati kako investitori po završetku gradnje nisu ostali na prosjačkom štapu. Pitanje koje nam se mota cijelo vrijeme po glavi jest – je li moguće postići više s manje novca?

'S manjim budžetom moguće je postići više nego što mnogi misle, no treba biti racionalan, što investitori često nisu', ustvrdio je Zoran Zidarić.

'Kada je riječ o stambenoj gradnji, tu je izuzetno važna funkcionalnost i komfor koji iz nje proizlazi, no to ne ovisi o budžetu, već o tome kakav je projekt. Najvažnije je osmisliti kvalitetan prostor koji odgovara životnim potrebama klijenta, a on može biti uređen s velikim i malim budžetom. Interijer pripada klijentu i on mora biti sretan i zadovoljan u tom prostoru pa je logično da ga najčešće i on oblikuje uz našu asistenciju. Tu je činjenicu potrebno uzeti u obzir od samog početka', dodaje Tomislav Ćurković.

O tome koliko je njihov rad inspirativan, govori i podatak da su iz četiri obiteljske kuće koje su projektirali izrasli mladi ljudi koji su odlučili upisati arhitekturu. Djeca su se živeći u tim kućama zaljubila u arhitekturu i odlučila je usavršiti, 'što je dokaz da interijer itekako utječe na život ljudi, njihov mentalni i društveni razvoj', zaključio je arhitektonski dvojac.