Projekt je nastao kao želja za propitkivanjem koliko je važan prvi vizualni dojam koji ostavljamo na druge, jesu li lijepe korice knjiga postale presudne za prvi kontakt s čitateljem?

Svidjelo se to nama ili ne, odabir naše odjeće i način na koji je nosimo govori mnogo o nama kao osobama. Nije pitanje mode i trendova, već koje se poruke, svjesno ili nesvjesno, šalju modnim odabirima, baš kao što korice knjiga svojim naslovnicama mogu puno toga otkriti čitatelju.

Modna dizajnerica Kristina Burja odijelima daje posebnost statement detaljima koji ih odvajaju od već viđenog, ali i pričaju priču o ženi koja ih nosi. 'Jako mi je drago što su zbog projekta (O)djelo nastale predivne fotografije uspješnih spisateljica u Krie odijelima, koje svojim djelima oblikuju našu svakodnevicu i pobuđuju našu maštu. Upravo sve to i ja radim kreirajući odjeću koja izaziva reakciju žena diljem svijeta. Ime projekta (O)djela nastalo je igrom riječi, a progovaramo o bitnosti onoga što poručujemo kroz djela, ali i odijela koja su ekstenzija osobnosti', objasnila je dizajnerica Kristina Burja koja priprema i novu kolekciju.

Korice knjiga daju dodatno, vizualno značenje nekom djelu, razlog čitateljima da se osjećaju manje ili više angažirano i povezano s knjigom, pa je zanimljiv razgovor o tome koliko je taj vizualan dojam bitan u današnjem svijetu.

Andrea Andrassy je autorica koja je napravila presedan kada je u pitanju osmišljavanje naslovnice za njezinu drugu knjigu '#Prekid'. 'U nekoliko sam navrata dobila poruke muškaraca koji su rekli da bi voljeli kupiti moju prvu knjigu, ali da im je malo neugodno s obzirom na to da je izgledom jako 'girly'. Sjećam se da sam odmah shvatila da nisu nužno u krivu i da je to potencijalno sasvim legitiman problem. Zato sam, prilikom razmišljanja o drugoj knjizi, na početku odlučila da će korice knjige biti kakve god već želim, ali da će knjiga obavezno imati i set 'lažnih' korica, koje će čitatelji moći staviti preko knjige i glumiti da čitaju nešto drugo. Knjiga dolazi s lažnim koricama koje sam napravila u dvije varijante. Jedne korice nose naslov 'Aksijalna aproksimacija propulzivnosti intrinzičnih čestica u sumporovodičnom okruženju', a druge 'Modalitet reverzibilnih termodinamičkih procesa kroz Poissonovu jednadžbu za idealni plin' - oba naslova su potpuno besmisleno nabacane riječi koje zvuče pametno, a samim time i osoba koja knjigu čita u tramvaju ili na plaži djeluje kao da čita neko ozbiljno gradivo. Čitatelji većinom i dalje čitaju moju knjigu bez sakrivanja korica, ali drago mi je da sam im dala i drugu opciju koja djeluje 'pametnije', a uz to je i zabavna'.

Treba li zaista suditi knjigu po koricama upitali smo nagrađivanu spisateljicu Ružicu Aščić koja je nedavno objavila novo djelo naslova 'Košnica'. 'Nakon sadržaja knjige, korice su prva sljedeća najvažnija stvar. U vrijeme kad tržištem cirkulira nevjerojatan broj naslova, knjiga čitatelju mora biti dopadljiva vizualno. Nažalost, u Hrvatskoj je svega nekoliko nakladnika koji obraćaju pažnju na dizajn knjiga koje izdaju. Izrada knjige je skupa, tiraže su neznatne, a zbog svega toga dizajn pati. S druge strane, nebriga za vizualni identitet može biti kontraproduktivna, jer potencijalni kupac neće u ruke uzeti knjigu koja ne izgleda privlačno. Privući će mu pozornost nešto drugo što izgleda lijepo'.

'Od samog početka stvaranja razmišljam o vizualu svoje knjige. Važno mi je prenijeti emociju kako sadržajem tako i slikom. Tek kada se oboje uskladi smatram knjigu potpunom, baš onakvom kakvu ju zamišljam. U moru knjiga i bogate ponude dobra naslovnica zlata vrijedi. Uz naslov ona će zainteresirati čitatelja da pruži priliku i sadržaju', nadovezala se spisateljica Emina Pršić koja je mišljenja da za prvi dojam imamo samo jednu priliku. Korice knjige su upravo taj prvi dojam. Onaj dojam koji vas privuče ili ne. Kao što čovjeka ne treba suditi po odijelu, ne treba niti knjigu, ali korice i odijelo puno govore sami za sebe.

Koliko je ubrzani način života utjecao na umjetnost i njezino konzumiranje objasnila je autorica slikovnica Maja Šimleša. 'Rekla bih manje nego na neke druge aspekte života i svakodnevice. Jer kako ćeš ubrzati predstavu ili film, skratiti neku skladbu ili truditi se ispisati manje stranica knjige, a reći sve što želiš? Nisam sigurna da je to moguće, a da pritom ostvariš jednako duboki i trajni kontakt s publikom. A to je ono što u konačnici razlikuje istinsku i autentičnu umjetnost od površnih sadržaja. Prava umjetnost ostaje vjerna dubini, a pravi ljubitelji umjetnosti će i u ovom užurbanom svijetu naći vrijeme za konzumiranje onoga što vole'.

U razgovoru se nije moglo zaobići pitanje izolacije i važnosti čitanja knjiga, a priznata spisateljica Korana Serdarović koja već deset godina radi na promociji čitanja kroz različite prakse zaključila je: 'Svjesna sam da mnogi mogu svoju ljudskost pronaći i u drugim oblicima umjetnosti, i znam da je puno više ljudi vrijeme u izolaciji kratilo serijama i filmovima, nego knjigama. Međutim, uvjerena sam da upravo obnovljena sposobnost dubinskog čitanja čovjeka može naučiti kako razmišljati o onome što se oko nas zaista događa. Za čitanje je, osim toga, oduvijek bila potrebna izolacija. Ne može se čitati s nekime, uvijek je čitatelj sam s tekstom, osuđeni su jedno na drugo, skupa stvaraju značenja. A ako je tekst kvalitetan, iz te ćete veze sasvim sigurno izaći kao bolja, jača osoba. Projekt 'O(djelo)' je pohvalan i divan, jer povezuje pismenost, pisanje, razmišljanje i kreativnost s izgledom žene, poručujući da se pravi sadržaj uvijek krije između korica, kao što se prava osoba krije ispod sfere vidljivoga. No, time nikako ne omalovažava ono što vidimo, ni korice, ni dizajn, već mu dodaje tu jasnu i važnu poruku. Zbilja mi je drago što sam odabrana da sudjelujem u ovome, i kao profesorica i kao spisateljica, smatram da nam je dužnost prenositi vrijedne poruke, a pogotovo se moramo sjetiti da je žena uvijek snažnija ako podržava i poštuje drugu ženu i njezinu kreativnost'.

Projekt '(O)djelo' bio je zamišljen kao niz događanja koja su zbog mjera stožera odgođena, ali u knjižari Fraktura, u ugodnoj atmosferi i razgovoru o stvaralaštvu i dizajnu, održano je snimanje gdje su spisateljice bile u ulozi modela, a za njihov izgled bio je zadužen glam tim - vizažistica Iva Čuljak i GT salon, dok je iza aparata bila fotografkinja Jelena Balić.