Galway je gradić na zapadnoj obali Irske, s oko 77 tisuća stanovnika. Iako mu plaže izgledaju kao blatna močvara, a vremenski uvjeti takvi da temperatura ne ide iznad 20 stupnjeva, uz kišu svaki dan i vjetar koji puše u čudnim intervalima svakih pet minuta, turizam u Galwayu cvjeta. Tijekom uglednih lokalnih festivala i po 250 tisuća ljudi zna posjetiti grad, a kad su tradicionalne konjičke utrke na rasporedu početkom kolovoza, kažu da su ulice toliko pune da se po njima jako teško kretati.

'Mi smo mali grad koji mnogo ovisi o turizmu. Ove godine imamo odličnu sezonu. Galway bolje prolazi od drugih gradova u Irskoj zato što imamo odličnu festivalsku reputaciju. Ovo je grad zabave, a ljudi se vole zabavljati. Nitko ne govori ništa loše o Galwayu. Ovo je siguran grad, nema kriminala. Ponosni smo na našu kulturu i našu tradiciju, pa iako je grad postao multikulturalan, nikad nije izgubio svoju tradicionalnu srdačnost i prijateljski odnos među ljudima. Ta topla atmosfera je još uvijek među nama i nadam se da ju nikad nećemo izgubiti', objasnio nam je prvi čovjek grada, gradonačelnik Padraig Conneely

U Galwayu je uvijek živo, za razliku od nekih naših gradova slične veličine, gdje su ulice popodne gotovo potpuno prazne, a jedina aktivnost kojom se ljudi bave je povremeno okopavanje vinograda. Ovaj lijepi irski gradić krase brojne vrline, a posebno atraktivni su ulični umjetnici. Bilo da pjevaju tradicionalne pjesme ili sviraju čudne instrumente, svojim trudom plijene pažnju posjetitelja.

'To je dio irske kulture i kulture Galwaya. To je besplatna zabava na ulici koju mi kao grad financiramo. Tijekom festivala i konjičkih utrka nemaju svi novca platiti skupe ulaznice. Ovo je jedan besplatni opušteni oblik zabave i mislim da je to ono što naši posjetitelji vole.'

Najatraktivnija turistička destinacija u ovom dijelu Irske nalazi se nešto južnije od Galwaya. Radi se o Moherskim klifovima od kojih zastaje dah, a cijena izleta od 20 eura definitivno se isplati kad jednom ugledaš te savršene prirodne ljepote. Klifovi visoki 200 metara, s kojih puca impresivan pogled na Atlantski ocean, posjete milijuni posjetitelja svake godine i nikome nije žao.

No posjet klifovima također je i vrlo šokantno iskustvo. Naime, turistima je dopušteno šetati na samim rubovima bez ikakve ograde, ispod kojih se nalazi provalija u koju je pad nemoguće preživjeti. Pa se tako tinejdžeri slikaju kako sjede s nogama spuštenima prema ponoru, a neki preko ruba guraju čak i glavu. Irce kao da nije briga. Tu je tek jedna manja tabla na kojoj piše 'Ekstremno opasno!' te velika ploča u počast svim poginulima na Moherskim klifovima. Popularnost ovog samoubilačkog turizma mnogo govori o irskom mentalitetu: opuštenosti stanovništva, životu u skladu s prirodom, bez pretjeranih planova za budućnost...

I dok u našim manjim sredinama kao da fali generacija između 20 i 30 godina, ili se skrivaju negdje u svojim dvorištima vodeći monoton život, u Galwayu to nije slučaj. Grad je pun mladih djevojaka i momaka, čini se da je gradska populacija prilično mlada.

'Imamo dva sveučilišta koja dovode mnoge mlade ljude u grad. Tijekom godine imamo oko 30 tisuća studenata u gradu, a mladi rade i u restoranima i barovima. Također imamo i škole stranih jezika. Talijani, Španjolci i Francuzi dolaze učiti engleski ovdje preko ljeta', objasnio nam je gradonačelnik.

Za Galway također kažu i da je 'grad ljubavi'. Ili barem mjesto na kojem strast i požuda dođu na svoje. Ovdje se ide toliko daleko da obližnje selo Lisdoonvarna ima festival u rujnu tijekom kojeg spajaju goste koji traže ženu s lokalnim curama. Bude puno vjenčanja, ali, kažu, i brzih razvoda brakova.

Je li ovaj 'grad ljubavi' obična marketinška laž poput jedne naše razvikane turističke destinacije, teško je bilo u potpunosti provjeriti u nepuna tri dana boravka, uz mnogo drugih obaveza. No, s obzirom da cure trube za tobom dok hodaš cestom, padaju slučajno ili namjerno u tvoje naručje dok se popikavaju u štiklama u noćnim klubu, a nije ih sram ni pokloniti strancu osmijeh, možda u cijeloj toj priči ima i istine.

Ono što nas je iznenadilo bila je ljepota lokalnih djevojaka. S obzirom na reputaciju žena iz tog dijela svijeta, malo tko se tome nadao. Ne, nemaju savršene crte lica poput najljepših Hrvatica, niti zarazan osmijeh poput Talijanki na koje smo naišli na aerodromu u Veneciji, ali drže do sebe i svog tijela. Haljine su vrlo kratke, štikle vrlo visoke, šminka obilna.

'Da, svi se iznenade zbog toga', objasnio nam je simpatični lokalni dečko u noćnom klubu, koji je zatim krenuo brižno objašnjavati svojoj prijateljici kako ne bi više smjela piti pivo, nego radije čašu vode. Nažalost, nije ga poslušala pa su ju ubrzo zaštitari mrtvu pijanu iznijeli iz kluba.

Alkohol je vrlo popularan u ovom gradiću, posebno među ljepšim spolom. A lokalni specijalitet, pivo pod provokativnim imenom 'Galway Hooker', jamči dobru zabavu svima. No, bez obzira na signale i generalnu srdačnost Irkinja, itekako je moguće doživjeti zavodnički neuspjeh.

'Mi smo ti prevara. Ovo je sve šminka. Bez šminke nismo ni blizu drugim Europljankama', rekla mi je jedna mlada djevojka prilikom vrlo bezuspješnog uleta. Ostaje nepoznanica je li to bila iskrena skromnost ili je u prijevodu značilo 'makni se, glumit ću čak i da sam ružna samo da te se riješim'.

I kad je čovjek već spreman potpuno se zaljubiti u Galway, ostati barem mjesec dana i tamo uživati, neke ga stvari ipak spuste na zemlju. Loša je povezanost s našom metropolom, putovanje traje više od 12 sati. Cijene hrane i pića su nevjerojatno brutalne za zemlju pogođenu recesijom (komad pizze 4,5 eura, runda za trojicu u noćnom klubu 20 eura). Bankrotiraš u roku od nekoliko dana. Noćni klubovi se pak već zatvaraju oko dva ujutro, a nije se lako ni pomiriti s tim da je zabranjeno plesati na podiju s pivom u ruci.

'Preopasno je. Ako razbiješ čašu, a netko padne i poreže se, može tužiti klub pa se tako vlasnici brane od nepotrebnih tužbi', otkrili su nam tajnu naši prijatelji Irci, koje za kraj moramo pohvaliti, jer njihov smisao za humor i komunikacijske vještine su nešto posebno, nešto što nam je drago da smo upoznali i doživjeli...