Kronični umor vezan je uz stresni način života. Neka istraživanja pokazuju da je to i najčešća tegoba na koju se pacijenti žale liječnicima obiteljske medicine. Iako kronični umor nije opasan po život, sama činjenica da je stanje kronično, dakle dugoročno, može ozbiljno poremetiti zdravlje i dovesti do teško popravljivih posljedica
Odmor i san su prirodni načini regeneracije organizma. Neki ljudi hvale se da im je dovoljno pet-šest sati sna, ali istraživanja pokazuju da je većini ljudi potrebno sedam do devet sati sna dnevno. Naime, to što netko malo spava i ne znači da spava i dovoljno. Može se dogoditi da čovjek pati od simptoma kroničnog umora a da ih nije svjestan jer se kronični umor najčešće ne manifestira pospanošću i zijevanjem – tako se manifestira kratkotrajni, akutni umor. Kad stanje prijeđe u kronično, simptomi se mijenjaju, jer stanje kroničnog umora možemo nazvati nekom vrstom stanja tijela u dugotrajnoj depresiji. Zato se kronični umor najčešće manifestira u općenitom stanju letargije i totalne iscrpljenosti, često praćene bolovima u mišićima. Tjelesni i psihički neraskidivo su povezani i zato se javljaju i fizički i psihički simptomi.
Kronični umor može biti rezultat prekomjernog rada ili napornog vježbanja, depresije, nedostatka sna, dosade i nedovoljne tjelesne aktivnosti, ali katkad je i pokazatelj nedostatka vitamina i minerala ili čak trovanja. Međutim, kod velike većine ljudi koji se žale na kronični umor, on je jednostavno posljedica suvremenog načina života.
Od kroničnog umora pate podjednako i muškarci i žene, kao i zaposlene i nezaposlene osobe. Prosječna odrasla, zaposlena osoba od ranog jutra trpi stresove i napor, na poslu podjednako trpe i oni koji stoje i oni koji sjede (specifične bolesti od kojih stradavaju su različite, no umor je podjednako zastupljen), a po dolasku kući većinu čekaju obiteljske obveze, kuhanje, spremanje, bavljenje djecom, financijske poteškoće… Navečer se uvalimo u naslonjač gledajući televiziju koja nam uglavnom, pokazuju istraživanja, ne nudi odmor. Posebno ako često gledate vijesti i/ili ozbiljne programe koji nude mračnu sliku stvarnosti.
Prezaposlene osobe koje pritišću poslovne, obiteljske i društvene obveze često misle da nemaju izbora, pa u trenucima krize znaju reći da bi se na neko vrijeme rado mijenjale s nezaposlenima ili besposlenima. Međutim, prisilna besposlenost zbog nezaposlenosti (a usto idu i problemi vezani uz financijsku i egzistencijalnu neizvjesnost) ozbiljna su smetnja kako fizičkom, tako i psihičkom zdravlju. Pritisci znaju biti toliki da i nezaposlene osobe (a kod nas ih je ozbiljan broj, i to kako muškaraca, tako i žena) da i nezaposleni podjednako pate od kroničnog umora kao zaposleni. Čini se da je u današnjem svijetu nevjerojatno malen broj onih koji odrade osam sati, a pritom zarade dovoljno za pristojan život da bi preostalih 16 sati mogli posvetiti privatnom životu i onome što ih zanima – taj idealni, humani način života gotovo je izumro. Pored psihičkog umora koji je posljedica egzistencijalne ugroženosti, Osim osobe pate od sličnih tegoba od kakvih su nekad patile kućanice - gotovo cijela obitelj se na njih oslanja uz izliku ti si kod kuće, imaš najviše vremena. Osobe koje su 'zarobljene' kod kuće ne druže se dovoljno s drugim ljudima, svakodnevno ponavljaju slične ili iste poslove, amortiziraju velik dio obiteljskih problema i obveza.
Opisane slike nisu sjajne, no prilično su istinite, a istraživanja pokazuju trend pogoršanja. Što se može učiniti?
Nije lako promijeniti način života, no ponekad se i malim pomacima može učiniti dosta. Pokušajte barem dio puta na posao pješačiti, ali nemojte na posao kretati u zadnji čas jer će vam i hodanje, ako jurite, biti samo dodatni umor. Vodite brigu o prehrani, a posebnu pažnju treba obratiti na kalcij i željezo. Na poslu dva-tri puta uzmite kratki odmor, razgibajte se ako je moguće. Ako sjedite, pokušajte si osigurati što ugodnije uvjete rada, od ergonomskog namještaja do kakve zelene biljke na stolu. Ne zaboravite da je doručak jako važan, jedite nekoliko manjih obroka dnevno. Ako ste kod kuće, pokušajte svoj raspored u obitelji uskladiti tako da nađete vremena za pokoji izlazak, ili budite uporni u redovitim odlascima na gimnastiku, pohađanje nekog tečaja ili samo obično čavrljanje s prijateljima.
Naučite pravilno disati, ne zaboravite važnost tehnika opuštanja, ne budite rob televizije, nego radije čitajte ili pronađite zabavu koja vas opušta (neki hobi npr.).
I svakako spavajte dovoljno (to će za većinu ljudi značiti barem sedam sati), a to znači da ćete u određeno doba dana ostaviti sve što radite, bez obzira koliko vam se činilo da to ne može čekati sutra. Možda je lakše reći nego učiniti, no ako ste već godinama umorni, kako se ne bi nakalemila depresija ili neke organske bolesti, ne preostaje vam drugo nego poraditi na životnim promjenama. Ako vam se cjelodnevni rad do sitnih noćnih sati povremeno događa, to je prihvatljivo, ali ako skoro svakodnevno odrađujete neodgodive poslove, vrijeme je da hitno nešto učinite.
Ukoliko sami ne vidite rješenje, posavjetujte se s kolegama koje rade na sličnim poslovima, s članovima obitelji, partnerom ili stručnom osobom. Kronični umor može se neko vrijeme zanemarivati, ali njegove posljedice će vas prije ili kasnije stići, a tada se više nećete ni moći ni željeti praviti da problem ne postoji. S kroničnim umorom se daleko lakše boriti u početku nego nakon dugotrajnog zanemarivanja.
