Što je američki muškarac s brkovima? Pa, ne baš osobita muškarčina! Odzvonilo je brkatom mačo-junaku na konju, s lasom za pasom i cigaretom u zubima s dojučerašnjih reklama Marlboroa. Radnik na naftnoj bušotini, nogometaš i Clint Eastwood nisu više zaštitni znak muškosti. U magazinu Foreign Policy govore o 'recesiji muškosti', a u New York Timesu o 'svijetu kojim dominiraju žene'. 'Počinje rat protiv mužjaka', 'Dečkima se loše piše', lamentiraju američki mediji, dok je kolumnistica magazina Atlantic, Hanna Rosin, izazvala ljetos pravu buru najavljujući 'kraj muškarcima' i tvrdeći da globalna ekonomija novog doba bolje odgovara ženama.

Je li odzvonilo muškarcima kakve smo poznavali do jučer? Ekonomske brojke govore za sebe: u posljednja tri desetljeća na američkom tržištu rada smanjuje se potreba za teškim fizičkim poslovima, a raste potražnja za uslužnim i intelektualnim zanimanjima, što iz dana u dan otvara nove mogućnosti ženama. Manualni poslovi prebacuju se u zemlje s jeftinom radnom snagom ili ih obavljaju čete imigranata za sitniš, pa nekadašnji prosječni radnik ostaje kratkih rukava.

Godine 1945. na 70% radnih mjesta u SAD-u sjedili su muškarci, a danas ih je manje od 50%. Tomu je, dakako, kumovala borba za ravnopravnost spolova, a u posljednje dvije godine i velika ekonomska kriza, koja je naročito pogodila tradicionalno muški teritorij - tešku industriju i građevinarstvo. Dok muškarci u ova krizna vremena sjede kod kuće besposleni, žene postaju jedini hranitelji obitelji. Ili ženama muškarci nisu ni potrebni: u velikim gradovima poput New Yorka, Los Angelesa ili Chicaga, mlade i neudane, bez djece, zarađuju osam posto više od muških kolega. Dok se broj studentica na sveučilištima izjednačio, pa i premašio broj studenata, muškarci prednjače u alkoholizmu, samoubojstvu, skitnji, kriminalu i nasilju. U nas još mlate žene i režu vratove (slučaj Mirela Sršić-Kovač).

Dakako, kada je riječ o vertikalnom rasporedu snaga, muškarci su još uvijek glavni na najbolje plaćenim menadžerskim pozicijama, režiraju velike filmove i manje peru suđe. Njima još nije upaljena crvena lampica. No kada je riječ o horizontali, u bogatim zemljama sve više prevladavaju zanimanja vezana uz zdravstvo, socijalu, obrazovanje i kulturu gdje su žene odavna bile daleko brojnije i lošije plaćene. Stoga, ako želi preživjeti u neprijateljskom svijetu post-muške ekonomije i ponovno se vratiti u sedlo, jači spol će se jednostavno morati promijeniti u kući i na poslu.

A za početak treba krenuti od demontiranja i redizajniranja imidža suvremenog muškarca kao 'metroseksualca', slike njegovanog urbanog samca manikiranih noktiju, uredne frizure i dizajnerske odjeće, s dobrom zaradom koju troši na vlastite užitke. Osamdesetih godina mogao se naći u modnim magazinima poput tromjesečnika za muškarce 'GQ' (Gentelmens Quarterly), u reklamama za 'Levisice' i u barovima za homoseksualce, dok ga je devedesetih i u ovoj dekadi bilo posvuda, a najčešće u skupim trgovinama (sjetite se reklamnih kampanja Davida Beckhama za parfeme, satove i donje rublje). U doba gospodarskog uzleta takav mu je imidž nametnula nezasitna modna i kozmetička industrija, a u doba recesije odgovor na metroseksualca je 'retroseksualac' koji tradicionalnim stilom odijevanja i manira 'muškarcu vraća muževnost', nešto kao Don Draper šezdesetih u TV-seriji 'Mad Men'.

Neki novi Don Draper ipak neće preživjeti u skoroj budućnosti bez pomaganja Betty u tjednoj kupovini namirnica i uzimanja rodiljnog dopusta. Retroseksualac je tako samo kozmetička promjena u kojoj više ne prolazi patetična slika nekog Modnog mačka, a retroseksualac se mora naviknuti da mijenja pelene i priprema dječje kašice, dok mu žena radi. Doduše, u Americi to već postaje praksa, pa ima i neobičnih slučajeva, kao onaj u New Yorku koji je dospio čak u medije: odvjetnica jedne ugledne odvjetničke tvrtke rodila je dijete s jednim sucem, a iako se ta veza sama po sebi smatra sukobom interesa, te iako je izvanbračna, sudac je uzeo rodiljni dopust i otišao njegovati bebu. Ipak, majke trenutno u Americi 400 % više vremena provode s djecom od očeva, a od 1960. triput se povećao broj samohranih majki. Bez obzira na pogodnosti, manje od tri posto muškaraca koristi rodiljni dopust, za razliku od Švedske u kojoj zbog novog, izuzetno ohrabrujućeg zakona, čak 80% očeva koristi četveromjesečni rodiljni.

Slika novog mačo-muškarca je stoga Brad Pitt s djetetom u naručju i sa ženom u rađaoni, čovjek koji ravnopravno sa ženom hrani obitelj, ali i ravnopravno s njom brine o djeci. No, 'novi mačo' ne dokazuje se samo u kući. U jednom deset godina starom filmu otac mladenke, inače ugledni bankar (Robert DeNiro), pita budućeg zeta (Ben Stiller) čime se bavi, pa kada mu ovaj kaže da je medicinski brat, budući mu punac odgovara da se i on u studentskim danima rado bavio humanitarnim radom te pita: 'A kako zarađuješ?'

Takve primjedbe danas više nisu smiješne. Od 15,3 milijuna planiranih novih poslova u SAD-u, u sljedećoj dekadi velika većina su oni koji su do sada privlačili žene, a samo su u dvije od dvanaest struka za koje će u tom razdoblju rasti zanimanje, muškarci u većini – računovođe i građevinari. Do 2018. godine u toj se zemlji planira zaposliti 501.000 novih učitelja, 582.000 medicinskih sestara (braće), 461.000 njegovatelja (ica) itd., sveukupno 6,9 milijuna radnih mjesta u socijalnim službama, ali ako u sustavu obrazovanja za ta zanimanja ne bude uključeno više muškaraca, 2,5 milijuna će – pokazuje istraživanje sveučilišta Northeastern – ostati nepopunjena. Umjesto poziva u obranu domovine i regrutiranja u vojsku, Uncle Sam će ubuduće morati s plakata pozivati mlade momke s brkovima da se prijave za posao njegovatelja u staračkim domovima i 'tete' u dječjim vrtićima.