Nedavno je objavljeno istraživanje koje je pratilo živote više od 2.700 Amerikanaca koji nisu bili u vezi. Kad je šest godina kasnije studija zaključena, neki od njih su ušli u vezi, neki u brak, a neki su i dalje ostali samci, piše Huffington Post.

Prednosti samačkog života pokazale su se u istraživanju dugotrajnijima. Naime, do kraja studije, prednosti koje su vidjele ili osjećale osobe u paru postupno su se istopile. Na početku i na kraju studije svi su sudionici upitani u kojoj mjeri održavaju kontakte sa svojim roditeljima te koliko vremena provode s prijateljima. Početna ideja autori studije Kelly Musick i Larryja Bumpassa bila je ispitati u kojoj mjeri partner povećava vašu socijalnu potporu. Teoretski su ljudi u vezi imali priliku povezati se s partnerovom mrežom prijatelja, rodbine i zajednice koji su im mogli pomoći kao podrška u kritičnim periodima. No tu pretpostavku istraživanje nije potvrdilo.

Efekt medenog mjeseca

Umjesto toga, oni koji su ušli u vezu ili brak smanjili su kontakte sa svojim roditeljima i provodili manje vremena sa svojim prijateljima od onih koji su ostali sami. Konvencionalna mudrost o prednostima braka, čak i teze među mnogim društvenim znanstvenicima, govore da brak poboljšava zdravlje ljudi. Citirana studija objavljena u časopisu Journal of Marriage and Family pokušala je testirati i tu tezu. Pokazalo se da su u prve tri godine rezultati izgledali obećavajuće. Osobe koje su ušle u brak ili vezu u početku su bili sretniji, zdraviji, manje depresivni i imali su više samopouzdanja od onih koji su ostali samci. Ti su rezultati, pokazalo se međutim, bili samo efekt medenog mjeseca.

Kada su rezultati analizirani u razdoblju od četvrte do šeste godine studije, osobe u zajednici nisu bile sretnije, zdravije, manje depresivne i nisu uživale u snažnijem osjećaju samopouzdanja od samaca. Autori studije opisuju i generalne teorije o tome zašto bi bračni život trebao dovesti do boljeg životnog ishoda. Primjerice, bračnu zajednicu podržava zakonodavstvo i praksa, osobe u braku imaju društvene uloge koje navodno pružaju smisao i cilj, vjerojatno imaju snažniju društvenu podršku i obvezu u svojim životima.

Tvrdokorni stereotipi

Kako se onda dogodilo da osobe koji su samci osjećaju trajnu prednost svog statusa? Zašto, unatoč svim zakonskim prednostima i pravnoj zaštiti koju uživaju te navodnoj superiornoj poziciji u podjeli socijalnih uloga, osobe u braku nisu na kraju studije uočile i osjetile korist za svoje zdravlje ili dobrobit?

Zaključci studije traže da se ponovno razmotre naši stereotipi o navodno siromašnom, jadnom, usamljenom i tužnom samačkom životu. Koje su prednosti i motivacije ljudi koji žive bez partnera? Kako na koncu oni prolaze kroz život u kojem uživaju u jednako sreće, samopoštovanja i zdravlje kao i ljudi koji su ušli u partnerstvo? Na ta velika pitanja ne postoje odgovori u studiji, ali možda je društvena znanost toliko opterećena brakom da analiziraju svoje nalaze samo iz perspektive bračnih parova, čak i kad ih vlastiti rezultati tjeraju da razmisle dublje o samačkom životu, zaključuje autorica Bella DePaulo.