Stogodišnji je Allan nakon burnoga života uoči svoga svečanog stotog rođendana, zapalio iz Doma za starije osobe jer je alergičan na troznamenkaste proslave. Rastreseno je popalio tajanstvenu putnu torbu na kotačiće pa ga zato punih mjesec dana natjerava švedska policija. Njega i njegovo veselo društvance koje je usput oko sebe okupio...
Stogodišnjak koji se spustio kroz prozor i nestao hit je roman JonasaJonassona u izdanju Fokus komunikacija i prodan je u više od sedam milijuna primjeraka diljemsvijeta.
Ova je kriminalistička priča isprepletena Allanovim bezbrižnim, uglavnom slučajnim sudjelovanjem u mnogim znamenitim događajima 20. stoljeća! Kako se u njegovoj blizini našao Truman, Staljin, general Franco, Kim Il Sung, Churchill, prekrasne žene Mao Ce Tunga i Čang-kaj Šeka, skupina iranskih disidenata, ruski atomist i radna ekipa američkoga Projekta Manhattan?
Allana ne zanimaju politika i religija, ali kao da je on samim svojim postojanjem utjecao na većinu najvažnijih svjetskih dvadesetostoljetnih događaja. Što li će tek biti sada u 21. stoljeću, kad je, u ugodnom društvancu istomišljenika, opet na slobodi?
Nitko nije više očaravao publiku nego otac moje majke, kad je sipao laži, lagano naslonjen na štap, s punim ustima burmuta.
– Nego… je li istina, djede? pitali smo mi, zapanjena unučad.
– Onoga tko zbori samo istinu, nije vrijedno slušati, odgovarao je otac moje majke.
Ovu knjigu posvećujem njemu. (Jonas Jonasson)
Ulomak iz romana
Granata koja je ubila Estebána, možda je bila prva u ratu, ali ne i posljednja. Allan se kanio uputiti kući, ali rat je iznenada bio posvuda. Osim toga, jezovito je duga šetnja do rodne Švedske, gdje ga ništa ne čeka.
Zato je Allan potražio zapovjednika Estebánove čete, predstavio se kao vrhunski kontinentski pirotehničar rekao zapovjedniku čete da može dignuti u zrak mostove i ostalu infrastrukturu, za tri obroka na dan i vinsku pijanku, kad okolnosti dopuste.
A zapovjednik čete tek što nije dao strijeljati Allana koji tvrdoglavo odbija pjevati pohvale socijalizmu i I republici i zahtijeva da bude u civilu. Ili, kako se Allan izrazio:
– Još nešto… ako ti dignem u zrak mostove, radit ću u majici, inače si ih možeš sam dizati u zrak.
Zapravo nema toga zapovjednika čete koji dopušta da ga civil tako ponižava. Problem zapovjednika čete bio je taj što se njegov najveći stručnjak za eksplozive upravo rasuo oko kamena na obližnjoj uzvisini.
Dok je zapovjednik čete u svome sklopivom vojnom naslonjaču razmišljao hoće li se Allanova najbliža budućnost sastojati od zaposlenja ili od strijeljanja, zapovjednik voda šapnuo je zapovjedniku čete na uho da je mladi narednik koji se upravo tako nesretno razletio, predstavio čudnovatog Šveđanina kao majstora po pitanju eksploziva.
Tada je odlučeno. Señor Karlsson dobio je a) pravo da sačuva život, b) tri obroka na dan, c) pravo na civilnu odjeću i d) pravo da kao svi, povremeno, umjereno gucne vino. Zauzvrat će srušiti upravo ono što mu zapovijede. Osim toga, dva mlada vojnika dobila su zadatak držati na oku Šveđanina, jer se još ne može isključiti mogućnost da je špijun.
Prolazili su mjeseci i otegnuli se u godine. Allan je rušio što su zapovijedili, a to je činio silno vješto. Nije nipošto bilo bezopasno. Često je trebalo gmizati i prišuljati se do cilja, podesiti tempirani eksploziv pa otpuzati natrag na sigurno. Nakon tri je mjeseca jedan od dvojice Allanovih čuvara odletio je u zrak (zabunom je dopuzao u neprijateljski logor).
Nakon još pola godine slijedio ga je i drugi (ustao je da bi istegnuo leđa, pa su ga odmah pogodili). Zapovjednik čete nije se potrudio zamijeniti ih drugim stražarima, jer se señor Karlsson izvrsno držao.
Allan je smatrao bespotrebnim pobiti masu ljudi, pa je pretežito pazio da nitko ne bude na mostu kad odleti u zrak. Primjerice, zadnji most koji je Allan minirao prije kraja rata. Kad je bio gotov i dopuzao u grm, mostom je došetala neprijateljska ophodnja, s oniskim, medaljama urešenim gospodinom u sredini. Došli su s druge strane i izgledali kao da nemaju pojma da su u blizini republikanci, a još manje da bi Estebánu i tisućama Španjolaca mogli činiti društvo u vječnosti.
Allan je tada pomislio da je dosta. Ustao je iz grma i počeo mahati rukama.
– Mičite se! zaurlao je prema oniskom medaljašu i njegovu društvu. Nestanite prije nego što odletite u zrak!
Roman 'Stogodišnjak koji se spustio kroz prozor i nestao' hit je roman Jonasa Jonassona u izdanju Fokus komun