Prema ljestvici razvoja govora, prva teškoća koja se pojavljuje je nedovoljno razvijen govor. Roditelji se često pitaju i traže odgovore na pitanja zašto njihovo dijete ne govori ili zašto pokazuje prstom kada nešto želi. Kada primijete da se dijete, inače uredna razvoja, premalo, pogrešno ili teže verbalno izražava u odnosu na vršnjake, roditelji se nerijetko uspaničare.

Roditelji djece kojoj je dijagnosticiran nedovoljno razvijen govor počnu vrlo rano primjećivati govorne sposobnosti svog djeteta, što se često pripisuje tvrdoglavosti, lijenosti ili genetskom naslijeđu. Kada dijete napuni tri godine i krene u vrtić, a roditelji dobiju priliku usporediti govor svog djeteta s govorom vršnjaka, postaju svjesni da njihovo dijete ima pravi problem. Tada je najbolje zatražiti savjet logopeda, savjetuju na portalu Insideout.hr mr. sc. Nataša Šunić, prof. logopedije

Važno je što prije započeti sa savjetovanjem ili terapijom jer je dijete često već u toj dobi dovoljno svjesno da se razlikuje od vršnjaka. Sluša, ali ne razumije ili želi odgovoriti, ali mu je izgovor iskrivljen i nerazumljiv, pa se često događa da ga okolina ne razumije. A neki se roditelji toliko priviknu da, odgovarajući na upite, počnu nesvjesno podržavati iskrivljen način govora. Upravo se zato vaše dijete može osjećati nesretno, ljutito, frustrirano, rjeđe priča, a u komunikaciji se počinje sve više oslanjati na geste.

Neizmjerno važna uloga roditelja
Kako bi se što bolje stimulirala djetetova govorna komunikacija, važno je da uz logopeda u terapiji aktivno sudjeluju i roditelji, odgojitelji ili učitelji (nastavnici). Uloga roditelja neizmjerno je važna jer upravo oni s djetetom provode najviše vremena.

Već od prvih mjeseci treba pažljivo slušati dijete jer nam je već u toj dobi u stanju priopćiti mnogo o sebi. U glasovnoj igri dijete vrlo često dolazi i do naprednijih riječi kombinacijom slogova 'mamama' ili 'tatata', što roditelji često protumače kao 'gle, rekla/rekao je mama/tata!'. Ta je prva riječ važna - često se naziva i prva progovorena riječ, ali samo ako ima značenje.

Do osmog mjeseca dijete treba reagirati na glasovni poticaj, izgovarati nekoliko slogova, glasati se kada mu se govori, treba proći fazu vokalizacije i gukanja. U dobi od 21 mjeseca treba govoriti barem osam riječi sa značenjem, oponašati zvuk koji čuje, imenovati i pokazivati jednu ili dvije slike te riječima tražiti jesti i piti. Kad dijete postane sposobno izgovarati veći broj riječi s određenim značenjem, počinje shvaćati da se dvije riječi u govoru mogu povezivati tako da označavaju određeni smisao: 'Mama, daj!', 'Mama, vode!'... Tako se dijete počinje služiti jednostavnom rečenicom koja u početku nije potpuna, ali je dovoljno jasna i okolini razumljiva.

Na što treba obratiti pozornost
Tijekom prve dvije godine dijete treba poticati na izgovaranje samoglasnika i na kombinaciju suglasnika i samoglasnika u govoru (ma-ma, ta-ta, ba-ba, pa-pa...). Djeci od druge do četvrte godine treba se obraćati jasnim i jednostavnim rečenicama, ali i nadograđivati i proširivati ono što su rekla, npr. 'Idemo baki. Da, idemo baki.'

Važno je postupno proširivati djetetov rječnik i omogućiti mu da što više prepričava dnevne događaje. Tako i roditelji mogu utjecati na postupan razvoj govora svoga djeteta. Kad je riječ o izgovoru, djeca u dobi između tri i tri i pol godine moraju ispravno izgovarati glasove p, b, t, d, k, g, m, n, j, f, v, h, l, a, e, i, o, u, dok se izgovor glasova s, z, c, š, ž, č, ć, dž, đ, r, lj i nj može tolerirati najdulje do pete godine.

Primijetite li kod djeteta neka druga odstupanja u govoru, kao što su mucanje ili brzopletost, treba što ranije intervenirati. Ako je dijete premalo za terapiju, barem ćete dobiti logopedski savjet kako se postaviti i reagirati.

Mnogi roditelji često upozoravaju dijete: 'Ne mucaj!', 'Kako to govoriš?', što je potpuno neispravno. Terapija mucanja vrlo je delikatna te je potrebna dobra i zdrava komunikacija između logopeda i roditelja. Već se u dobi od tri godine može potražiti pomoć logopeda koji će procijeniti je li dijete spremno za terapiju ili je potrebno samo savjetovati roditelje.

Vrlo je važno u predškolca ispitati orijentaciju u prostoru, odnose lijevo-desno u odnosu na sebe i druge, vidjeti postoji li jezična slabost u govoru, tj. čuti dijete kako se i na koji način izražava i koliki mu je vokabular. Dijete u toj dobi treba naučiti da je pisana riječ znak za izgovorenu i da ima isto značenje te treba razumjeti pisanu poruku.

Krene li dijete s teškoćama u školu, one s vremenom postaju sve vidljivije. Naime, kada počinje usvajati vještinu čitanja, najčešće nastaju smetnje zbog nedovoljno učvršćene veze slovo-glas, prisutne su teškoće u glasovnoj analizi i sintezi, a i u nedovoljno razvijenoj vizualno-motornoj percepciji.

Za početak - savjetovanje
U slučaju da su potrebne govorne vježbe, pravodobnim otkrivanjem uzroka i uključivanjem djeteta u terapiju mogu se ukloniti smetnje i spriječiti razvijanje djetetove svijesti o poremećaju i eventualne neugode koje bi moglo doživjeti u okolini, vrtiću ili školi.

Prije početka terapije vrlo je važno otkriti zašto govor vašeg djeteta odstupa od govora vršnjaka. Već se pri prvom susretu procjenjuje njegov govor i zaključuje je li u skladu s dobi. Ako se primijete odstupanja, provjerava se koliko i u kojoj mjeri odstupaju od normale. Iz razgovora s roditeljem dobiva se uvid o uvjetima u kojima se govor razvijao ili se još razvija. Za što bolju terapijsku orijentaciju često su potrebna dodatna ispitivanja, kao što su ispitivanje sluha ORL pregledom, psihološko ispitivanje, neurološki pregled.

Čini li vam se da ste u ovom članku prepoznali probleme koji muče vaše dijete, obratite se stručnjaku logopedu. Možda mu govorna terapija još nije potrebna, ali barem ćete dobiti korisne savjete kako sami pomoći djetetu da prebrodi problem.

Tekst je preuzet s portala za primijenjenu psihologiju Insideout.hr.