Radionice su rezultat i nastavak suradnje partnera u Dječjem tjednu kada je organiziran skup: 'Emocionalna inteligencija, pismenost i znanje - zaštitni čimbenici za djecu i obitelji' kako bi skrenuli pozornost šire društvene javnosti - prije svega odraslih, stručnjaka i onih koji donose odluke u korist djece, te ih usmjerili na ostvarivanje prava i potreba djece.

Radionice su bile usmjerene razvoju emocionalnih vještina djece, povećanju emocionalnog znanja i emocionalne pismenosti, jer - kako više istraživanja i studija dokazuju - učenici koji su u ranijoj dobi prošli programe emocionalne pismenosti pokazuju kako ih manje muče pritisci vršnjaka, lakše ispunjavaju pojačane obrazovne zahtjeve u višim razredima i uspješnije odolijevaju iskušenjima pušenja, alkohola i bilo koje druge vrste ovisnosti. Ovladavanje emocionalnim vještinama pomaže u zaštiti 'od bura i pritisaka' što ih očekuju u odrastanju.

Koncept emocionalne inteligencije je nastao iz potrebe da se povežu inteligencija i emocije jer sve probleme nije moguće riješiti samo logičko-analitičkim mišljenjem. Pokazalo se kako osobe koje ostvaruju visoke rezultate na testovima inteligencije često nisu uspijevale niti u karijeri, niti u privatnom životu. Veliki prasak koncepta emocionalne inteligencije se dogodio 1995. knjigom Daniela Golemana. Dosadašnja istraživanja (Vučenović 2009; 2012) pokazala su da manjak emocionalnih i socijalnih vještina ima izuzetno važnu ulogu u razvoju i održavanju depresivnosti, a niska emocionalna inteligencija je povezana s razvojem depresivnosti kod djece i adolescenata. Uvježbavanje i poboljšavanje emocionalnih i socijalnih vještina, koje određuju emocionalnu inteligenciju, značajno doprinosi smanjenju depresivnih simptoma.

Emocionalna inteligencija je drugačiji način da se bude pametan te uključuje znanje o onome što osjećamo i korištenje vlastitih osjećaja za donošenje dobrih odluka u životu. Ona je vještina dobrog upravljanja mučnim raspoloženjima i vještina kontrole nagona, znači i to da smo motivirani i ostajemo puni nade i optimistični i onda kad doživljavamo neuspjehe na putu do nekog cilja; ona je i empatija - vještina osjećanja emocija drugih ljudi i sposobnost sudjelovanja u njihovim emocijama.

Kroz ciklus radionica emocionalnog opismenjavanja, učenici su kroz igre, grupni rad, glumu, kreativno izražavanje, diskusije i domaće zadaće koje su provodili zajedno s članovima obitelji, učili prepoznati, imenovati i izraziti svoje osjećaje. Učili su kako je pravo svakoga da osjeća i tzv. neugodne emocije (ljutnja, strah, tuga,..), ali da je važno izraziti i izabrati način reagiranja na te osjećaje koji ne povređuje druge. Poticalo ih se na prepoznavanje elemenata neverbalne komunikacije povezanih s određenim emocijama - radi prepoznavanja tuđih emocionalnih stanja i vježbanja empatije. Vježbali su kreativnost u traženju rješenja za određene problemske situacije i razvijali suradnju i prepoznavali važnost zajedništva u nadilaženju vlastitih teškoća.

Ukupno je provedeno sedam radionica sa svakim razredom, na satovima razrednika. S roditeljima su također održane dvije radionice - prije početka radionica za djecu te zajednički susret roditelja i djece po završetku radionica.

Djeca kažu da su na radionicama naučili: 'da je važno znati kako se ljudi osjećaju', 'prepoznati različite osjećaje i kontrolirati ih', 'kako pomoći ljudima u neugodnim osjećajima', 'kako pomoći tužnim i ljutim osobama', 'o osjećajima, mimici i o suradnji'.

Roditelji komentiraju što im se u programu svidjelo: 'način izražavanja osjećaja djeteta', 'kako je dijete nakon sudjelovanja počelo komunicirati svoje osjećaje', 'zajednička uključenost roditelja i djece u ispunjavanju zadaća', 'što je dijete bilo vrlo zadovoljno i zainteresirano za radionice', 'svjesnost djeteta da postoje osjećaji i da ih je počeo više prepoznavati i uvažavati'.

Radionice Pragme su se provodile unutar projekata 'Podrška obiteljima u odgovornom roditeljstvu' i 'Organiziranje zajednica i škola: lokalna zajednica po mjeri obitelji' kojima razvija inovativne aktivnosti u području socijalne skrbi i obrazovanja, uz potporu Ministarstva socijalne politike i mladih i Grada Zagreba, a voditeljice radionica su bile Jelena Mališa, mag. soc. ped. iz Pragme, mr. sc. Roberta Brusić iz Obiteljskog centra grada Zagreba i Alma Rovis Brandić, mag. soc. ped. iz OŠ Petar Zrinski i Županijskog stručnog vijeća za preventivne programe grada Zagreba.