Često me puta ljudi znaju zaustavljati na cesti i govoriti mi s uzdahom 'Blago ti se, kakav posao imaš', u nastavku izgovarajući 'Plaćena si da putuješ po svijetu'. 'Eh' pomislim u sebi, 'da vi samo znate što sve stoji iza onog finalnog desetominutnog intervjua na ekranu'
Iako se nikada ne žalim jer uistinu volim svoj posao najviše na svijetu i ne bih ga mijenjala ni za što, javnost, naravno, nikada ne može vidjeti koliko vremena, truda ili posla stoji iza svakog poslovnog putovanja ili napravljenog intervjua i da je obično emitirani intervju samo dolazak na cilj nakon naporne maratonske trke koju trčeći padneš više puta, ali te volja i upornost uvijek nekako dovede do cilja.
Upravo iz tog razloga, svaki moj poslovni put isključivo je poslovni i često osim hotelske sobe, taksista, mog snimatelja i osobe koju intervjuiram ne vidim ništa drugo, jer se ne mogu opustiti ni sekunde dok posao ne bude savršeno obavljen.
Nekada mi bude žao propuštenih izlazaka, ali da bi došao do nečeg, moraš se, jasno, odreći puno stvari i uvijek na kraju mislim da sam kvalitetnija. Ambicioznim perfekcionistima poput mene, pogotovo u novinarskom poslu godina obično izgleda tako da vikende, praznike ili blagdane uglavnom radim, ako ne direktno onda indirektno, kreirajući si u glavi nove projekte i reportaže i da si zapravo u čitavoj godini priuštim samo tjedan dana pravog odmora što nije dovoljno da prestanem misliti na nove ciljeve, želje ili planove.
Upravo sam zbog toga otprije tri godine u svoj život uvela daleka putovanja u tople krajeve na koja odem jednom godišnje s prijateljicama gdje se pokušam potpuno opustiti i zaboraviti posao i sve ostale probleme ili obaveze. I to je obično jedinih deset dana u godini kada u potpunosti napunim baterije i posvetim se sebi. I upravo se to 'zlatno doba godine' bliži.
Pomalo nervozna od sreće i nestrpljivosti da konačno poletimo, već nekoliko dana intenzivno razmišljam o moru i suncu i brojim sate do našeg odlaska na +35. Osim pakiranja svih duhovnih knjiga, meditacijskih alata i dodatnog štiva za unutarnji oporavak i bildanje duha i psihe, dodatno se veselim što ću konačno krstiti svoju ovogodišnju kolekciju kupaćih kostima na kojoj smo intenzivno radili posljednja dva mjeseca.
Iako vježbam čitavu godinu, svaka žena će me razumjeti da su pripreme za ulazak u kupaći kostim puno veći stres pa upravo jedva obavljam svoje posljednje obaveze prije puta, jer ne mogu stati na noge od muskulfibera zbog intenzivnog vježbanja zadnjih par dana. No kad konačno sjednem u avion i nakon 'sedamsto sati' leta ugledam sunce, znam da će sve proći i da ću se samo sa smiješkom sjetiti one Čehovljeve: 'Kad sunce sja, i na groblju je veselo.'
