Prirodna briga o djetetu i strahovi roditelja uvijek su izraženiji u novim situacijama ili prilikom odvajanja kao što je polazak u vrtić. Svakom roditelju dodatno su opterećenje priče prijatelja ili poznanika koji im govore o mukotrpnim danima prilagodbe u kojima su njihova djeca plakala i bila jako nesretna. Naravno da se svaki roditelj pita i strahuje kako će se njegovo dijete snaći u toj novoj situaciji i koliko će dugo prilagodba trajati, ali sve komentare treba ostaviti po strani i smireno pristupiti novonastaloj situaciji.

Za početak svaki roditelj treba krenuti od sebe i ne razmišljati negativno, s najgorim mogućim scenarijima, o prilagodbi djeteta u vrtiću.

'Suzne oči djece prilikom adaptacije spadaju u još jedan mit u našem društvu i točnije bi bilo govoriti o suznim očima i grčevima u trbuhu roditelja koji posljedično uzrokuju suzne oči djece, jer djeca uvijek reagiraju na osjećaje i ponašanje svojih roditelja', rekla nam je Jelena MatićZbiljski, dipl. socijalna radnica i savjetovateljica.

Dodala je da je vrlo važno da roditelji sami sebi osvijeste kako se osjećaju vezano uz polazak djeteta u vrtić - što ih brine, zbog čega strahuju te da vrlo jasno i konkretno o tome razgovaraju s odgajateljicama svojeg djeteta.

Zato bi bilo idealno otići koji dan ranije u vrtić, bez djeteta, i kratko popričati s odgajateljicama. Ako to nije moguće, sigurno ćete moći razgovarati s njima u prvim danima, dobiti informacije o ponašanju djeteta i ujedno iznijeti svoje brige ili neke naputke.

Osjećate li velik strah i opterećenje zbog prilagodbe djeteta u vrtiću, probajte realno razmisliti o tome da se zapravo radi o jednoj stepenici u društvenom životu pojedinca. Kada smo mali, idemo u vrtić, a slijede škola, fakultet, posao...

Što reći djetetu prije polaska u vrtić

S djetetom svakako trebate razgovarati i pristupiti mu ovisno o njegovoj dobi i tome koliko mu može biti jasno ono što se događa oko njega.

Tek nakon što ste umirili sebe možete razgovarati s djetetom jer ne želite da osjeti vaše strahove. 'Najvažnije je da dijete čuje da svaki dan mama ili tata dolaze po njega i zajedno idu kući', objašnjava Matić Zbiljski. Također je važno naglasiti da je teta u vrtiću osoba kojoj mama i tata vjeruju te joj se dijete uvijek može obratiti. Ako dijete ima tri i više godina, neka mu prijatelj koji ide u vrtić pokaže igre koje se igraju u vrtiću i priča o tome što rade u njegovoj/njezinoj grupi. Ovih se dana obavezno prošećite pored vrtića s djetetom te veselim glasom ispričajte koliko će mu biti lijepo, da će steći nove prijatelje i igrati se lijepim igračkama. Za prve dane, osim papuča, obavezno ponesite njegovu omiljenu igračku, odnosno 'tješilicu'.

Vrijeme za prilagodbu

Bilo bi lijepo kada bi roditelji mogli znati da će prilagodba primjerice trajati pet dana i zatim će dijete svako jutro veselo i radosno ostajati sa svojim vršnjacima i odgajateljicama, ali nitko ne može reći koliko će točno vremena proći dok svog mališana potpuno neopterećeno ne počnete odvoditi u vrtić. Može se reći da prilagodba traje do dva tjedna i odgajateljice obično savjetuju roditeljima da odvoje toliko vremena za tu novu avanturu u životu djeteta i samih sebe.

'Zapamtite da djetetove suze tijekom prilagodbe nisu nužno odraz njegovog stanja, nego vjerojatnije vašeg. Ako teška srca ostavljate dijete u vrtiću, imate grižnju savjesti i sl., dijete će surađivati s vama i pokazivat će vam to plakanjem i odbijanjem odlaska u vrtić jer kako da se veseli ako je vama tako teško i tužni ste?', ističe Matić Zbiljski.

Najbolji pokazatelj prilagodbe je to plače li dugo dijete nakon što ga ujutro ostavite u vrtiću, a te ćete informacije lako dobiti od odgajateljica.