Iako većina životinja ima neka svoja tipična ponašanja koja nisu razlog za brigu, kad vam ljubimac počne neku radnju vršiti svakodnevno, trebali biste obratiti pažnju na to. Bilo kakva kronična ponavljanja neobičnih radnji moguć su znak bolesti ili nekog nezadovoljstva.

Naravno, ono što se ljudima može činiti besmisleno možda ima potpuno normalno objašnjenje u životinjskom svijetu. Problematično ponašanje utječe na ljubimčevo ponašanje do te mjere da mu remeti svakodnevicu.

Ako primijetite da vam ljubimac kronično ponavlja neku neobičnu radnju, prva stvar koju biste trebali učiniti je kod veterinara saznati je li u pitanju zdravstveni problem. Životinje često svojim ponašanjem upućuju na to da ih nešto boli ili smeta.

Ako ne postoje nikakve uobičajeni zdravstveni problemi, možda je u pitanju neurološki poremećaj. Jedan od simptoma takvog problema je hodanje ukrug i lovljenje repa. Psi koji trče za automobilima i skaču na sjene trebali bi dobiti pregled očiju. Ponavljamo, neobično ponašanje kod ljubimca problem je samo ako postane kronično.

Jednom kad je veterinar eliminirao sve bolesti, vrijeme je da počnete razmišljati što bi u životu ljubimca moglo stvarati stres. Nezadovoljstvo kod životinje može proizlaziti čak i iz genetskog ustroja. Neke pasmine su lovci, neke tragači, a neke vole kopati. Za čime god ljubimac ima potrebu koju ne može ispuniti nesumnjivo će mu stvarati stres.

Neke pasmine također imaju veću sklonost pretjeranom čišćenju, dok će se druge vrtjeti ukrug i loviti svoj rep. Neke mačke će osim što mijese pandžama i sisati ili gristi tkaninu na kojoj leže ili na koju namjeravaju leći.

Iako su određene pasmine sklonije nekom ponašanju, to ne znači da će ih često upražnjavati. Takve radnje najčešće dolaze do izražaja kad u životu ljubimca postoji stres.

Nema sumnje kako je najveći izvor stresa vlasnik koji se prema životinji odnosi na krivi način, od kažnjavanja do nevinih pogrešaka poput čestih promjena u ljubimčevoj rutini. Izvor problema također može biti strah od nekog predmeta ili osobe. Na primjer, ako psu bacite najdražu igračku pokraj izvora straha, on će je silno željeti uzeti, no to mu u tom slučaju neće biti ni lako ni drago.

Ako imate sreće, ljubimac će pokazivati jasne znakove straha – izbjegavanje, povijen rep, glasanje. No u nekim je slučajevima teško prepoznati kad životinja jednostavno izbjegava predmet koji se cijelo vrijeme nalazi u njenom životnom prostoru, te joj time stvara kronični stres.

Životinje pokazuju simptome opsesivnog ponašanja na nekoliko načina – pretjeranom osobnom higijenom koja može dovesti do rana na tijelu, lovom na vlastiti rep, sjene ili na potpuno izmišljeni plijen, jedenjem stvari koje nisu hranjive poput prašine, kamenja ili tkanine te trčanjem ukrug ili besciljnim hodanjem.

Simptomi stresa mogu se nastaviti čak i dugo nakon što je izvor problema uklonjen iz ljubimčeva života. Ako je takav slučaj, vlasnik treba strpljivo raditi na rehabilitaciji životinje, nagrađivanjem normalnog ponašanja i ignoriranjem nepoželjnog. Naravno, dobro je ljubimcu uklanjanjem predmeta koji voli žvakati i potpuno onemogućiti opsesivno ponašanje.

Iako je na početku ljubimac pronalazio utjehu u vršenju neke besmislene radnje, opsesivno ponašanje može doseći stanje u kojem je životinja kronično nezadovoljna bez obzira na to koliko ponavljala istu stvar. Trebali biste pokušati shvatiti što ili tko potiče opsesivno ponašanje kod ljubimca. Trebali biste također pokušati na neki neutralan način spriječiti ljubimca u vršenju takvih radnji. Kod pasa dobro rade komande, a kod mačaka skretanje pažnje bacanjem jastuka ili nečeg sličnog u njihovu neposrednu blizinu.

Životinja nikako ne smije dobiti dojam da je nagrađivana kad čini opsesivnu radnju, no ne smije ni biti kažnjavana. Bilo kako bilo, veterinar će nesumnjivo imati bolju ideju što biste trebali činiti kako biste pomogli svom ljubimcu.