'Uh, ne znam odakle početi. Od paljenja suvišnih stvari u vrtu, među kojima je bilo i artikala od gume do plastike, grijanje na lakom obojene ostatke namještaja (koji smrde za poludjeti), ganjanje kućnih ljubimaca koji prijeđu ogradu (dakle mojih, sada već pokojnih, mačaka), glasno slušanje narodne glazbe, temperamenti susjedi koji se jednako glasno svađaju i mire, konstantni radovi, što se odnosi na susjeda koji ode u penziju i počne lagano nadograđivati pa rastavljati kuću i njene dijelove, bušiti i lupati od najranijih jutarnjih sati', kaže 37-godišnja frizerka Sandra

'Moja starija susjeda u zgradi tražila je društvo svako poslijepodne, a i ponašala se sve više zaštitnički. Na kraju je počela napadati mog supruga kada to dolazi kući po noći, ako bi, primjerice, bio na koncertu. Tada smo malo stale s 'prijateljstvom', priča Iva, 42-godišnja medicinska sestra

Što je za nju susjed iz pakla, povjerila nam je 29-godišnja tajnica Lidija. 'Susjed iz pakla je susjed koji u velikoj zgradi sa 10 stanova na jednom katu cijeli dan svoja vrata ima širom otvorena, pritom se polugol šeće svojim stanom, a kako ga rijetko provjetrava, najčešće se 'miris' stana širi cijelim katom. S vremena na vrijeme gura u bravu neke papiriće ili što mu je pri ruci tako da susjedi ne mogu u stan pa moraju provaljivati. Nikoga ne pozdravlja, a ako ima potrebu nešto reći to su uglavnom glasne primjedbe na koješta.'

Susjedu iz pakla imala je i 34-godišnja kuharica Darija. 'Imala sam susjedu koja se doslovce zakačila za mene. Jednostavno je odlučila da sam joj ja najbolja prijateljica. Zvala me od ranoga jutra, a ako se nisam javila na telefon, inzistirala bi na tome da joj kažem gdje sam i s kim sam bila. Vrlo čudno se ponašala, a kada smo se konačno odselili, pobrinula sam se da nikada ne sazna moj novu adresu, niti da nam telefonski brojevi budu u telefonskom imeniku.'

'Jedno vrijeme sam živio u istoj ulici sa starijim gospodinom. Naime, nitko od susjeda nije znao koliko on približno ima godina. Uglavnom, spomenuti susjed, bio je, blago rečeno, vrlo osebujan. Kuću je s vanjske strane malim kistom cijelu istočkao u ružičastoj i zelenoj boji, a nakon toga je istočkao i svoje cipele, kupio automobil i njega istočkao i na kuću stavio natpis 'vila'. No nije stalo na tome, obožavao je svirati gitaru i harmoniku, posebno rano ujutro uz otvoren prozor na sav glas, a noću 'do daske' pojačati radio i otići u šetnju, tako da kad smo i pozvali policiju, ništa nisu mogli učiniti. Odahnuo sam kad sam se konačno odselio', kaže 35-godišnji prodavač Ivan