Novim generacijama djece virtualno igralište najčešće potpuno zamjenjuje ono pravo, a roditeljima ih je teško zaštititi jer sami premalo znaju o tehnologijama koje klinci koriste. Upravo je zato objavljen priručnik koji im može pomoći da se što lakše nose s online ulogom roditelja te na vrijeme prepoznaju probleme s kojima se njihovo dijete možda suočava.

Djeca znaju kako koristiti društvene mreže i razne aplikacije na pametnim telefonima ili računalima, ali često uopće nisu svjesna da samo jedna objavljena fotografija ili otkrivanje punog imena i prezimena može imati strašne posljedice. Kada postanu žrtvom često pak zbog srama, straha i krivnje šute. Ta šutnja vodi do drugih rizičnih ponašanja i problema jer je istraživanje objavljeno u priručniku u sklopu projekta #DeleteCyberbullying primjerice otkrilo da se čak 24% djece u Hrvatskoj nakon zlostavljanja okrenulo samoozljeđivanju.

Objavljeni priručnik pokriva temu zaštite od elektroničkog nasilja kao i načine prepoznavanja djeteta u problemu, opisuje osnovna pravila sigurnosti na internetu kao i najčešće rizične situacije u kojima se djeca mogu naći te nudi praktične savjete roditeljima.

Nasilje na internetu stvarno je kao i svako drugo, a često i puno gore

Elektroničko nasilje se uglavnom događa kada je dijete kod kuće pod nadzorom roditelja, ali mnogima se čini da su zaštićeni jer sjede u toplom domu i nitko im ne može fizički nauditi. Upravo zbog toga, roditelji moraju aktivno poraditi na smanjenju generacijskog jaza u poznavanju cyber prostora i uporabi informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Kako objašnjava Silvija Stanić, izvršna direktorica Udruge roditelja 'Korak po korak', internet osigurava prividnu anonimnost pa djeca i mladi tada češće pokazuju neprimjerena ponašanja jer misle da nitko ne može doznati za njih. Jednako tako, roditelji misle da su djeca sigurna dok su na internetu u vlastitom domu, što je daleko od istine. 'Kada dijete primjerice doživi vrijeđanje ili kakvo zadirkivanje u razredu odlaskom iz škole to makar na kratko prestaje. Budući da su danas djeca zapravo stalno online i roditelji većinom nisu dogovorili pravila ili ograničili vrijeme, uznemiravanje na internetu ne prestaje', upozorava Stanić i dodaje da je zato važno osvijestiti javnost da bi se smanjio broj žrtava i podigla razina međusobne tolerancije.

Znakovi koju ukazuju da dijete ima problem

Ne treba zaboraviti da nasilje ne vrši tehnologija, već ljudi, a u priručniku su opisani primjeri ponašanja kojim dijete odaje da je možda žrtva. Ukoliko je dijete odjednom puno više na internetu ili pak uopće ne koristi omiljeni mobitel, moguće je da doživljava kakva neugodna iskustva. Zbog toga bi mogli početi brisati korisničke račune ili primjerice otvarati nove profile na društvenim mrežama. U želji da mu prestanu stizati neugodne poruke, videa i sličan sadržaj, dijete bi vas moglo pitati o načinima blokiranja drugih korisnika, a možda ćete primijetiti da ne želi razgovarati o sebi i društvenom životu kao inače. U promjene raspoloženja koje signaliziraju problem spadaju depresija, promjena raspoloženja nakon korištenja mobitela ili računala, problemi sa spavanjem, gubitak apetita, lošije ponašanje ili druženje s djecom koja su poznata kao nasilnici, ali i osamljivanje. Uza sve to djeca često provjeravaju društvene mreže i svu komunikaciju kriomice jer ne žele da roditelji shvate kako ih nešto muči.

Roditelji će najbolje zaštiti dijete, a ključ je u povjerenju

Istraživanjem udruge roditelja 'Korak po korak' na više od 6.000 ispitanika tijekom 2014. godine pokazalo se da 79 posto ispitanih roditelja gotovo nikada ne razgovara s djetetom o tome što radi na računalu i internetu. Nadalje, 77 posto njih gotovo nikad ne ograničava vrijeme koje dijete može provesti na računalu i internetu, a čak 92 posto ispitanika gotovo nikad ne traži da im dijete pokaže što radi na Facebooku i drugim društvenim mrežama. Kada dožive neugodno iskustvo, među glavnim razlozima zbog kojih djeca sve prešućuju roditeljima jest strah od kazne, ali i da im neće moći pomoći zbog nepoznavanja cyber prostora.