Nives Čanović, zgodna voditeljica Narodnog radija, rado se prisjetila svojih tinejdžerskih godina. Evo što nam je otkrila!
Što ste slušali kao tinejdžerica? Tko vam je tada bio idol?
Ne mogu baš reći da sam imala idole - ako je netko dobro pjevao, radio pozitivne stvari ili slično, onda mi se sviđala ta osoba iz svijeta slavnih, ali bez nekakvog idealiziranja. Baš u to vrijeme otkrila sam 2Paca, Notorious B.I.G.-a, uživala sam u tekstovima njihovih pjesma... Rap, r'n'b i hip hop obožavam i dan danas.
Kako ste izgledali kao tinejdžerica? Kad ste se počeli šminkati i kako je to tada izgledalo?
Imala sam dugu kosu, voljela sam široke hlače i topiće jarkih boja, a imala sam i fazu tatinih veeelikih majica i košulja i maminih ženstvenih haljina, sve sam isprobala. U srednjoj sam se počela šminkati, ali ne previše. Kasnije sam se više šminkala i naglašavala oči, a danas više usne.
Najgori modni trend koji je vladao kad ste bili u teen godinama?
Iskreno, kad se sjetim tog razdoblja, sve mi je smiješno - svi smo izgledali baš nekako 'šlampavo', čast iznimkama. Imam osjećaj da se danas tinejdžeri bolje oblače, a imaju i više izbora.
Kako ste se slagali s roditeljima?
Jako dobro! Pogotovo s mamom - sve sam joj pričala i sve je znala. Jedino me malo živcirao 'policijski sat' - imala sam osjećaj da uvijek prva idem doma!
301337,301440,301404,301292O kakvoj ste profesiji tada razmišljali? Što ste željeli postati kad odrastete?
Svašta je prolazilo mojom glavom! Drago mi je da sam dosta toga isprobala, od voditeljice do glumice, malo trgovačke vode i marketing, pa sve do DJ-ice. Nisam išla na glumačku akademiju i to mi je jedino malo žao.
Kakav ste bili učenik?
Odličan, ali kampanjac. Pred ispit bih probdjela noć i stvarno sam imala sreće s fotografskim pamćenjem koje me puno puta izvuklo.
Prvo pijanstvo?
Na Sljemenu, srednjoškolski izlet. Uf, dobro da se nisam izgubila…
Kako je izgledao prvi prekid i jeste li se dugo oporavljali?
Prva veza, prvi prekid i sve vezano uz to zapravo mi je u jako lijepom sjećanju. Imam osjećaj kao da sam bila zrelija nego danas, a ljubav je bila ogromna... Bilo je i suza, ali sve je dobro prošlo i nas dvoje smo prijatelji i dan danas.
Kad ste se prvi put poljubili?
Ljeto poslije osnovne škole, na klupici u parku! Bila sam zbunjena. Ali očito mu to nije smetalo jer smo nakon poljupca ostali skupa dvije i pol godine.
Kakvi su vam se dečki tada sviđali?
Ovako čisto fizički: visoki, zelene oči i svjetlija kosa. Ali već tada mi se sviđalo da bude jako dobar prema meni. Ali naravno, da nije bez karaktera. Da ima svoje' ja', ali da ponekad pusti mene na prvo mjesto i pokaže mi da me voli.
Jeste li u kontaktu s prijateljima iz škole?
Da. Ekipa iz srednje se tu i tamo nađe i uvijek nam bude super uz prepričavanje događaja iz prošlosti i vrištanje od smijeha. A ljude iz osnovne škole često sretnem u kvartu.
Najbolji savjet koji ste dobili kao tinejdžerica?
Ne uspoređuj se s drugima, ti nisi oni i oni nisu ti. Imaš svoj put i brini se o tome kako ćeš ga prolaziti, a ne da razmišljaš o tome što drugi rade.
Što biste, da se vratite vremeplovom u teen dane, savjetovali samoj sebi?
Da se ne živciram oko gluposti i ne gubim vrijeme na njihovo ispravljanje. Dan danas si ponekad moram dati taj savjet. I shvatila sam - radije nešto i krivo napravim, nego da se poslije pitam što sam mogla/trebala.
Najveći problem koji vas je tada mučio?
Nisu to bili pravi problemi. Jako sam zahvalna na tome jer živcirala sam se oko gluposti.
Što se, po vašem mišljenju, najviše promijenilo u odrastanju tinejdžera u usporedbi s vašim tinejdžerskim danima? Je li danas teže biti tinejdžer?
Koliko im je sve dostupnije, mislim da im je toliko teže pronaći sebe. Bombardiraju ih sa svih strana: 'ovako trebaš izgledati', 'ovo moraš imati', 'ondje moraš ići'. Ma tko to kaže? Najzanimljiviji su oni koji ne mare za te gluposti, koji se posvete sebi i stvarno otkriju što ih zanima, a pritom se ne trude samo svidjeti drugima. Da, to je malo teži put, ali kad-tad maske padnu i oni jedini tada ne izgledaju glupo i kada pogledaju unatrag, imaju zašto biti ponosni na sebe.
Jeste li imali problema s bullyingom? Što biste savjetovali mladima koji su izloženi vršnjačkom zlostavljanju?
Doživjela sam klasične zezancije - tipa 'sviđaš mi se, pa ću te počupati', ali srećom dalje od toga nije išlo. Uvijek u školi postoje neki 'pametnjakovići' koji su zapravo nesigurni u sebe pa se iskaljuju na drugima, ali ostatak ekipe iz razreda trebao bi to riješiti zajedničkim snagama. Pritom ne mislim na šake, ali taj jedan više neće biti toliko pametan ako nema ničiju podršku. Veliku ulogu, čak i najveću, igra razgovor s roditeljima, ostalim članovima obitelji koji su iskusniji, pa će znati koje mjere poduzeti. Samo nikad, ali nikad šutjeti o tome i trpjeti. Nitko to nije zaslužio.
