Kako nam je objasnila inženjerka agronomije Vesna Čuljat, neke penjačice same prianjaju uz oslonac (zračnim korijenjem ili prihvataljkama) poput Parthenocissusa, a druge se spiralno obavijaju oko oslonaca (Lonicera, Wisteria). Također, neke se penjačice hvataju za oslonce pomoću kovrčavih peteljki listova (Pavitine) ili se same rasprostiru, odnosno, pužu (Bougainvillea, Jasminum). Ove vrste treba privezati za žičane ili drvene rešetke ili ih ostaviti da se same penju preko zidova, pružajući manje formalan dojam.

Da bi se pokazale u punom sjaju i postigle svoj najljepši izgled, brojne penjačice traže sunčano mjesto s korijenjem u hladu, naglašava Čuljat, koja radi u Zrinjevcu. Potrebno ih je prihranjivati svake godine u proljeće, a zemlja oko baze biljke mora uvijek biti vlažna. Redovito uklanjanje ocvalih cvjetova produžuje razdoblje cvatnje.

Za uspješan rast i razvoj važno je redovito orezivanje. U prvim godinama rasta orezivanje se provodi da bi se postigao snažan razvoj i razgranatost zdravih stabljika, što omogućuje oblikovanje biljaka uz oslonac. Stabljike tako treba odrezati tek dva do tri milimetra iznad pupa. Penjačice koje rađaju cvjetove na ovogodišnjim stabljikama orezuju se u kasnu zimu ili proljeće, a one koje rađaju cvjetove na prošlogodišnjim stabljikama treba orezati odmah nakon cvatnje.

Ako ne znate otkuda krenuti, probajte s ovim biljkama:

Pavitine (Clematis)

Dobro podnose različite položaje bez obzira na klimatske uvjete, a od svih penjačica imaju najduže razdoblje cvatnje.

Pavitinu trebate posaditi 5 cm dublje nego što je bila posađena u rasadniku, što pomaže pupovima da se razviju ispod razine zemlje. Obilno ih zalijevajte dok se ne ukorijene.

Penju se pomoću lisnih peteljki koje se pričvršćuju na oslonac. One se moraju oblikovati da bi dosegle oslonac, a novoizrasle izboje treba privezati u proljeće i ljeto tik ispod pupa te ih pravilno rasporediti uz oslonac.

Zrele stabljike rađaju cvjetove za sljedeću sezonu pa ih treba orezati nakon cvatnje. Sve oštećene stabljike skratite do zdravog para pupova ili do glavne stabljike. Orezivanje cvjetova na ovogodišnjim stabljikama treba obaviti u rano proljeće, prije početka novog rasta. Stare stabljike skratite do snažnog para.

Passiflora caerulea (Kristov cvijet, Pasiflora)

Neobični cvjetovi ove biljke pobuđuju maštu, pa su uzeti kao simbol Kristove patnje. Prvu biljku donijeli iz Amerike u Europu u 17 st. španjolski osvajači Srednje i Južne Amerike.

Cvate od proljeća do jeseni pa će zasigurno krasiti vaše dvorište. Svaki pojedinačni cvijet cvjeta kratko, ali se neprekidno otvaraju novi pupoljci. Penjačica dugih izboja treba imati oslonac za penjanje. U umjerenim područjima na zaštićenim mjestima i uz zaštitu od mraza, može prezimjeti na otvorenom.

Plumbago auriculata (Olovnica, plumbago)

Vrlo se dobro može oblikovati uz oslonac. Od proljeća do jeseni cvate nebesko plavim cvjetovima skupljenima u štitasti cvat. Raste i kao polugrm i tjera dugačke stabljike.

Parthenocissus tricuspidata (trošiljkasta lozika)

Penjačica s prekrasnim jesenskim bojama listova. Listovi prije otpadanja dobivaju prekrasne grimiznocrvene, grimizne i tamne vinski crvene nijanse. Dobro će uspijevati na sunčanim i zasjenjenim mjestima, ali je morate zalijevati otprilike svakog trećeg dana.