Uz obilje jedinstvenih slanih okusa mesa, morskih plodova ili domaće tjestenine, tu je niz tradicijskih slastica koje čuvaju bogate okuse Mediterana i prošlosti.

Istarska i kvarnerska domaća tjestenina

Tjestenina je na područje Istre i Kvarnera došla u srednjem vijeku iz Italije. No vrijedne domaćice su je doradile i dale joj osobnu kulinarsku notu ovog kraja. Uz poznate istarske fuže, tu su domaći rezanci, u Istri zvani lazanje, zatim pljukanci, pasutice, makaruni na žlicu i krčke šurlice. Obično se sve te vrste tjestenine poslužuju uz šugo - umak napravljen od rajčice, goveđeg ili kokošjeg mesa, suhih kobasica i divljači. Poslužuju se i s tartufima ili pak na bijelo - lagani umak na bazi maslinova ulja i češnjaka - ili jednostavno posute ribanim sirom. Umaku se osim češnjaka i maslinovog ulja mogu dodati listići kadulje, mažurana, majčine dušice ili rikule, ali i sitno isjeckan pršut.

Istarska supa

Istarska supa je od davnina dio ponude istarske mize. U bukaletu, obično zemljani vrč, stavi se ugrijano domaće crno vino - teran ili borgonja - žlica šećera, maslinovo ulje, malo papra i pržene tople ploške kruha. U to se uroni žlica i posluži društvo koje, ukoliko želi, može piti na tradicionalni istarski prijateljski način - u krug, svi iz jednog vrča!

Primorske rupice

Jednostavna jela od plave ribe gastronomska su tradicija primorskog kraja. Iako nikada nisu nestala s domaćih trpeza, s vremenom su se izgubila iz turističke ponude, ali se u posljednje vrijeme vraćaju na velika vrata. Tako se, primjerice, rupice – pržene okruglice od malih srdela ili inćuna uvaljane u kukuruzno brašno - mogu naći na crikveničkoj Cesti plave ribe koju čine mnogi restorani u središtu tog poznatog turističkog mjesta.

Sir škripavac

Kvarnerski škripavac, koji se u nešto drugačijoj varijanti može kušati i u Lici i Gorskom kotaru, delicija je vinodolskog zaleđa. Radi se od svježeg kravljeg mlijeka, a odlikuje ga specifična tekstura zbog koje škripi pod zubima. Nezaobilazan je sastojak još jedne primorske delicije – bribirskog prisnaca – slanog kolača u koji osim škripavca idu domaći pršut, slanina, jaja te mladi luk.

Rapska torta

Recept ove stoljećima stare i jedinstvene slastice od badema, limuna, šećera, jaja te maraskina čuvan je kao dragocjenost umijeća izrade nježnog prhkog tijesta s mirisnom jezgrom. Tajni recept potječe još od 1177, kada je prvi put poslužena papi Aleksandru III prigodom blagoslova katedrale Uznesenja Marijina na otoku Rabu. Posluživala se kao specijalitet još za vrijeme Venecije te prije više od 300 godina u bogatim kućama rapskih patricija.

Ninski šokol

Šokol je izvorni suhomesnati proizvod od svinjske vratine koji se od davnina priprema u Ninu i okolnim mjestima, a nijanse njegove recepture tajna su svakog proizvođača. Očišćena vratina u komadu se nekoliko dana ostavlja u morskoj soli, zatim se stavlja u kuhano crno vino i na kraju se meso oblaže i 'špikuje' začinima: paprom, klinčićem i muškatnim oraščićima. Tako pripremljeno stavlja se u ovitak i veže špagom te se stavlja nekoliko dana na dim pa na buru. Nakon nekoliko mjeseci sušenja u prozračnoj prostoriji šokol je spreman za degustaciju. Zanimljivo je da je svaki šokol drugačiji, što ovisi o tajnama obrade mesa, a bura koja puše u zimskim mjesecima presudna je za njegovu kvalitetu.

Trogirski rafioli

Ova tradicijska dalmatinska slastica u obliku polumjeseca punjena mljevenim bademima postala je suvenir Trogira u kojem je za razliku od ostalih mjesta prave od mnogo tanjeg i prhkijeg tijesta. U tom je gradu pokrenuta i inicijativa za osnivanje udruge koja bi okupila ljubitelje i poznavatelje pripreme ove slastice. Ističu i da ovaj kolač s Trogirom povezuje legenda o djevojci Rafioli koja je, zatočena u kuli Kamerlengo, pekla slasne kolače čekajući dragog da je oslobodi. Trogirski je plemić oslobodio djevojku i odveo je u svoje dvore u kojima mu je do kraja života pekla rafiole.

Stonske kamenice

Malostonski zaljev pruža jedinstvene užitke branja kamenica koje se uzgajaju gotovo ispred svake kuće. Najbolje su servirane svježe iz mora, netom otvorene, tek s kriškom limuna ili ljute naranče. Iako se najčešće jedu sirove, kamenice se mogu i peći, pohati ili kuhati u juhi. U Stonu se u novije vrijeme poslužuju i s raznim umacima od mediteranskog bilja, a iako se svugdje u svijetu serviraju uz bijela vina, kod nas se preporučuju uz crne pelješke prvake poput dinčaga i postupa.

Sovica na Mljetu ili Lastovu

Iako je nepravedno zapostavljen zbog mnogo poznatijih 'rođaka' poput jastoga ili hlapa, veliki rak zvan sovica ili baba vrhunski je specijalitet koji se na hrvatskoj strani Jadrana servira tek na udaljenom Mljetu ili Lastovu. Ljubitelji morske hrane spremaju ga 'na toć' u koji se, uz bogatu bijelu sovičinu mesnu unutrašnjost, može umakati kruh ili ubaciti tjestenina. Jednostavno i nezaboravno.