Živeći u izvanbračnoj zajednici s Fani Horvat, splitski gradonačelnik Željko Kerum je prošle godine dobio drugog sina. Unučica Arsena Dedića, mala Lu, rodila se u neformalnom braku pijanista Matije Dedića i Marine Scotti. Glumac Zlatan Zuhrić ima sina s bivšom nevjenčanom suprugom Asjom Novaković. Sada već bivši par, pjevačica Maja Vučić i glumac Igor Hajdarhodžić, dobili su kćer Gitu u vezi koja nikada nije bila ozakonjena...

Ima ih, ali među poznatim licima nećete naći suviše nevjenčanih parova s djecom. Ima ih rastavljenih i samohranih ili samohranih i nikada vjenčanih poput Severine, no ne i u sretnoj vezi okrunjenoj djecom, ali bez vjenčanog lista. Za razliku od Brada Pitta i Angeline Jolie, koji bez 'Božjeg blagoslova' ponovno čekaju dijete, te gotovo cijelog Hollywooda koji rađa potomstvo u zajednicama bez oltara, naši se, čak i nakon dvoje djece i nekoliko godina neformalnog braka, poput Gorana Ivaniševića i Tatjane Dragović, na kraju ipak odluče ozakoniti vezu.

Kome još treba vjenčani list?

Tako je s poznatima, a među anonimnima je nevjenčanih brakova još manje. Doduše, rastu iz godine u godinu, kao i drugdje u Europi, ali u Hrvatskoj ipak radije prvo kažu 'da' pa onda rađaju djecu ili kažu 'da' kada su djeca na putu. Prema podacima Europske komisije, nakon Grčke (5 posto) i Cipra (56 posto), Hrvatska je 2007. godine s 13 posto bila zemlja s najmanje djece 'rođene u grijehu', za razliku od 39 posto prosjeka EU-a. Vanbračnih zajednica i njihovih potomaka bilo je čak više u katoličkim utvrdama kao što su tradicionalna Italija (17,7 posto) i papinska Poljska s gotovo 20 posto rođenih bez registracije roditelja. U podjeli Europe na sjever i jug, koji se razlikuju po tradiciji, kulturi i religiji, pa i strukturi obitelji, Hrvatska se - kaže sociolog, dr. Siniša Zrinščak - 'vrijednosno, kulturološki i religijski uklapa u južnoeuropski krug zemalja u kojima prevladava tradicionalna obiteljska struktura'.

Zato ne iznenađuje to što je u europskom rekorderu Islandu 2008. rođeno čak 64 posto djece nevjenčanih roditelja i što ga slijede liberalna Švedska i Norveška s 55 posto izvanbračne djece. Ali odmah iza njih slijede zemlje bivšeg socijalizma, Estonija (58), Bugarska (50,8) i Slovenija (48 posto). Danska ih ima 46 posto, Nizozemska 40, Austrija 38, Irska i Portugal 33 posto. U Francuskoj s 50,5 posto djece rođene u neformalnim brakovima ni prva dama Francuske, novinarka Valerie Trierweiler nema službeni vjenčani prsten, a zbog nje je predsjednik Francois Hollande ostavio političarku Segolene Royal s kojom također, unatoč četvoro zajedničke djece, nikada nije stupio u formalni, 'suviše buržoaski' brak.

I u Britanaca je prošle godine prvi put izjednačen broj djece rođene u izvanbračnim i bračnim zajednicama. Ni u Britaniji kohabitacija nije više 'generalna proba' za brak, a tradicionalni brak je sve rjeđi, iako se pokazuje daleko postojanijim. Ni u njih nije sramota imati djecu bez vjenčanog lista. Njemačka ima više od 30 posto izvanbračnih zajednica s djecom, ali je razlika između istočnog i zapadnog dijela golema: dok je u zapadnom nevjenčano 25 posto roditelja, u istočnom se bez vjenčanja roditelja rađa 50 posto mališana.

U SAD-u se svaki četvrti Amerikanac rađa u izvanbračnoj zajednici, dvostruko više nego prije jednog desetljeća. Za razliku od Skandinavaca koji to čine zbog liberalnog svjetonazora, u SAD-u je najveći broj nevjenčanih među radničkom klasom i sirotinjom, najviše među Afroamerikancima i Hispancima, najmanje među Azijatima. U višim društvenim slojevima formalni brak je još uspješan model, iako se i to u posljednjem desetljeću mijenja - još je jučer bilo nezamislivo da gradonačelnik New Yorka Michael Bloomberg živi nevjenčan s bankaricom Dianom Taylor.

Izvanbračna zajednica nije 'život u grijehu'

Kao razlog naglom porastu nevjenčanih brakova sociolozi navode ekonomsku krizu, ali prije svega činjenicu da sve više ljudi to ne doživljava kao 'život u grijehu'. Uz to sve više žena zarađuje jednako kao i partneri, pa im formalan brak ne treba kao socijalna sigurnost. U tranzicijskim zemljama poput bivše Istočne Njemačke obiteljske vrijednosti u doba socijalizma nisu se povezivale s vjerskim uvjerenjima, niti je društvo tražilo da se veza bezuvjetno ozakoni, te je takav stav produljen i u novim političkim konstelacijama.

A Hrvatska? Kada bi razlog za to bila ekonomska kriza, našli bismo se po broju nevjenčanih uz bok skandinavskih zemalja, ali nismo. Da smo u socijalizmu zaboravili povezati obiteljske vrijednosti i vjerska uvjerenja, danas bismo bili uz bok Bugarske ili barem Poljske, ali očito nismo. Psihologinja Mirjana Krizmanić vjeruje da je stopa djece rođene izvan bračne zajednice u nas niska zbog predrasuda, konzervativizma i snažnog utjecaja Crkve, naročito u malim i seoskim sredinama, no ne i zbog većeg broja pravih vjernika, jer u suprotnom danas ne bismo imali puno više izvanbračne djece nego u doba 'crvene' Hrvatske, ne bi se raspadao svaki četvrti brak, a broj pobačaja danas ne bi bio toliko visok kao što jest.

Dok su u urbanim sredinama, u Istri i sjevernim dijelovima zemlje izvanbračna djeca prihvaćena bez predrasuda, u nekim su područjima Lijepe Naše vjerojatno još stigmatizirana. 'Iako živim u gradu s 420 tisuća stanovnika, nisam mogla izaći trudna na ulicu da me netko nije upitao kada će svadba', piše na jednom forumu nevjenčana majka.

Zakon kaže 'može', a društvo 'nemoj'

Dok su u nas nakon tri godine zajedničkog života ili rođenja djeteta nevjenčani parovi zakonski izjednačeni s bračnim, još se pred koju godinu sa saborske govornice čulo da se kvalifikacija za roditeljstvo stječe tek kada se kaže 'da' Bogu.

I dok u nas zakon kaže 'može', a društvo 'nemoj', poljski parlament je krajem siječnja odbacio tri zasebna nacrta zakona kojima su se davala zakonska prava nevjenčanim parovima. Vrhovni sud Kanade nedavno je u slučaju jednog tajkuna i njegove dugogodišnje nevjenčane supruge iz provincije Quebeck odbio supruzi priznati ista zakonska prava kakva bi imala da su službeno vjenčani. U američkoj je državi Virginiji zajednički život bez formalno sklopljenog braka kršenje zakona, s kaznom od 500 dolara ili 60 dana zatvora, jer je još na snazi zakon iz 1800. godine.

Iako su u nas izvanbračna djeca jednaka pred zakonom, očevi prilikom upisa u matičnu knjigu rođenih moraju 'davati očinstvo', na nekim će dokumentima pisati 'izvanbračno dijete', pri upisu u dječji vrtić također možete očekivati pitanja koja vaše dijete razlikuju od 'registriranih'. Američki sociolog Brad Wilcox tvrdi da je u djece rođene u izvanbračnim zajednicama trostruko veća vjerojatnost da će im se roditelji, zbog labavije prirode veze, razići prije njihove pete godine života te da odrastaju u manje stabilnom i manje sigurnom okruženju, s manje zakonske i kulturološke podrške, zbog čega je veća vjerojatnost da će imati emocionalnih i problema u društvu, naročito školi. Prema Wilcoxovu istraživanju, takva djeca proživljavaju isto što i ona samohranih roditelja. Budući da većina neformalnih brakova u SAD-u dolazi iz siromašnih slojeva, takva su djeca i materijalno u nepovoljnijem položaju.

Bilo kako bilo, kolaps tradicionalnih obiteljskih vrijednosti na Zapadu je uzeo maha, jer će se – tvrde britanski sociolozi – i polovina formalnih brakova raspasti prije no što im djeca navrše 16. godinu života. I dok je u zemljama poput Brazila ili Venezuele neformalni brak dio društvene tradicije, u afričkoj državi Mali ovoga su ljeta kamenovali do smrti jedan zaljubljeni par jer se usudio živjeti zajedno bez bračnih formalnosti. Različite zemlje, različiti običaji, ali stvarnost dokazuje da je sve više onih koji vjeruju da za sreću ne trebaju papir. Pa makar bila kraća od bračne, potvrđene pred oltarom.