Mačke možda ne osjećaju slatko, no nema nikakve sumnje da znaju prepoznati kad je nešto gorko – imaju čak sedam receptora za taj okus
Mačke imaju najmanje sedam receptora za gorki okus. No, iako se prije mislilo kako je osjećaj za gorko povezan s žvakanjem otrovne flore, čini se da kod mačaka nema povezanosti između broja receptora za gorko i sklonosti prema jedenju biljaka. To stavlja ozbiljan upitnik na hipotezu da se osjećaj za gorko razvio kako bi životinje lakše izbjegle otrovne tvari u prirodi.
Znanstvenici još uvijek pretpostavljaju kako su se receptori za razne okuse razvili kako bi životinje lakše znale što se isplati jesti, a što ne, kao i što bi moglo biti štetno. Novo istraživanje napravljeno u Centru Monell otkrilo je da mačke imaju najmanje sedam receptora za gorke okuse.
No, kako ne postoji veza između toga koliko koja mačja vrsta jede biljke i njihovog broja receptora za gorko, čini se kako postoji neki drugi razlog za razvijena osjetila okusa. Znanstvenici su pronašli moguću vezu između receptora za gorko i bakterija koje uzrokuju dišne bolesti, te još nekih drugih otrovnih tvari koje se luče u tijelu.
Mačke su mesožderi, pa stoga nije čudno da su izgubile osjećaj za slatko jer ne dobivaju kalorije iz šećera. To je dodatno potvrđeno činjenicom da i drugi mesožderi poput hijena i morski lavovi također nemaju osjećaj za slatko.
vezane vijesti
Znanstvenike je taj razvijeni osjećaj za gorko kod mačaka zapravo iznenadio s obzirom da im ne treba. No, receptori za gorko nisu isti kao oni za slatko. Postoji svega dva različita receptora za slatko dok postoji cijeli niz receptora za gorko.
Psi imaju 15 receptora za gorko, afrički tvorovi imaju 14, divovske pande 16, a polarni medvjedi 13. Iako im je prehrana vrlo različita, broj receptora za gorko kod životinja nije značajno različit. Valja napomenuti kako su sve životinje na ovoj kratkoj listi originalno bile mesožderi, no s vremenom su postale svejedi ili isključivi biljojedi.
Osjećaj za gorko možda je ostao prisutan kod mesoždera zbog mogućeg unosa otrovnih tvari u tijelo higijenskim navikama (lizanjem svog i tuđeg krzna), te raznih otrova koji nisu iz biljnog, već životinjskog svijeta.
Najbolji rezultat ovog istraživanja ponajviše je to što će industrija mačje hrane nakon novih spoznaja moći napraviti još ukusnije obroke za ljubimce.
