Jedna od neobičnijih i u svakom slučaju najoriginalnijih pojava na domaćoj umjetničkoj sceni već dulje vrijeme je dr. Marin Krstulović. Splićanin je nakon završenog riječkog Medicinskog fakulteta u 'gradu koji teče' zasnovao obitelj, a medicinom se bavio tako što je bio zastupnik mnogih tvrtki koje se bave prodajom lijekova. Više od struke privlačilo ga je kreativno izražavanje. Svoju je maštu odlučio izraziti apstraktnim skulpturama koje danas oduševljavaju brojne ljude diljem svijeta.

Otkrio nam je kada je krenuo u tom smjeru i kako mu se rodila strast za umjetnost. 'Vrlo brzo nakon završetka fakulteta krenuo sam putem farmaceutske industrije, tako da se nikad nisam ni bavio praktičnom medicinom, osim dugogodišnjeg staža u sportskoj medicini, ali to je bio uglavnom hobi. Taj moj posao je donekle i zaslužan za svu ovu priču oko ribica - često sam službeno odlazio na Rab i pronašao pravi zlatni rudnik neophodnog mi repromaterijala, a to su palmine grane, tako da je većina ribica koje sam napravio nastala baš od palmi s Raba. Što se strasti za umjetnost tiče, ona je oduvijek postojala, samo što su trebala desetljeća da se dovoljno ohrabrim i da se od promatrača pretvorim u autora', govori nam na početku razgovora.

Dr. Ribica koji obožava glazbu

Kitovi, lignje, morski psi, škarpine... Pitamo ga zašto baš ribice kao oblik izražavanja. 'Ma i to je došlo slučajno. Naime baš sam na Rabu vidio prvu takvu ribicu i jako mi se svidjela ta kombinacija ribe i palme. Potpuno mediteranska kombinacija, to jest ne samo mediteranska, nego vezana uz sve krajeve uz more na svijetu. Taj je proces polako išao, a prve ribice koje sam napravio i nisu mi se baš svidjele, pa sam stao, da bih nakon nekoliko godina opet pokušao. I tako, malo-pomalo', kaže Krstulović, kojeg zovu i dr. Ribica, a njegova djela 'otplivala' su u mnoge dijelove svijeta.

Među ostalim je dvije ribice uzeo Stingov gitarist Dominic Miller, a jednu je udomio gitarist Rolling Stonesa Keith Richards, kao i Manu Chao. 'Ustvari, te priče vezane uz ribice, poznanstva i prijateljstva koja sam stekao baš zbog njih možda su mi i najdraže. Priča vezana uz Richardsa nastala je... with a little help of my friends. Sve je krenulo od mog prijatelja Briana Rašića, možda i najpoznatijeg rock fotografa s ovih prostora, nekad službenog fotografa Rolling Stonesa. Ribicu je u New York odnijela moja prijateljica Astrid Kuljanić i ostavila je u uredu Jane Rose, osobne tajnice Richardsa... dobio sam poslije i pismo zahvale', pohvalio se.

Radio je i ribice instrumente

'Manu Chao je posebna priča. Njemu sam osobno uručio ribicu na koncertu u Zadru prije desetak godina. Mislim da je barem pola ribica nastalo uz njegovu glazbu, mada sam tu malo 'shizofren'. Naime nisam osobit ljubitelj njegovih studijskih snimaka, ali su mi zato njegovi koncerti savršenstvo... još iz razdoblja Mano Negre i njihovih čuvenih turneja po Južnoj Americi, nakon kojih bi se pola benda vratilo, a pola ostalo u Kolumbiji, Boliviji...', kaže nam, dodajući da je njegova druga strast glazba.

Otkrio nam je uz čije melodije i ritmove stvara ribice. Kad na zvučniku nije Manu Chao, ima tu svega. 'Slušam dosta latino/kubansku glazbu, ali ne ove novije pjesme, držim se Buena Viste i Chavele Vargas. Od naših, zadnjih godina mi je apsolutni favorit Valentino Bošković', ističe Krstulović. Izrađivao je i kalendare s raznim poznatim rokerima i ribicama – Bare, Let 3, Cane, Gile, Hladno pivo... Ribice su već nekoliko puta bile i nagrade pojedinim izvođačima na festivalu MIK, a obožavaju ih i sportaši. Rekao je ponešto i na temu inspiracije za njihovu izradu.

'Ne znam točno što me inspirira, ali znam sigurno što me ne inspirira... same ribe. Naime nisam nikakav ribolovac, a ni ribe mi nisu baš omiljena hrana. Možda ste, ustvari, najbliži istini time da mi je glazba inspiracija... uostalom, radio sam i ribice instrumente. Napravio sam nekoliko kitova klavira, gitara, dvije ribe violine (jednu od njih poklonio sam mom prijatelju, nažalost pokojnom Peri Skansiju, za kojeg malo tko zna da je završio osnovnu muzičku školu, smjer violina). Napravio sam čak i ribu harfu. Super mi je bilo raditi i kalendare, surađivati s ljudima čiju glazbu volim, pogotovo s Canetom i Giletom, frontmenima Partibrejkersa i Električnog orgazma, koji su mi možda i dva najdraža benda s ovih prostora', ističe.

Drži se isključivo prirodnih materijala

Dodaje da se suradnja s nekima i nastavila, pa se pohvalio time da je u jednom igranom filmu odradio mini rolu glumeći uz dečke iz Hladnog piva. Pitanje koje najmanje voli je ono - kako izgleda proces izrade ribice i koliko je potrebno za njezin nastanak. 'Obično na njega odgovorim da mi za izradu treba svih ovih petnaestak godina, koliko se time bavim, jer kao što sam već rekao, to je proces. Ne treba mi puno vremena da je napravim, ali mi treba sve to znanje i iskustvo koje sam skupio', iskren je umjetnik.

Pitamo ga ima li neki plan kad ih počne raditi ili sve ide iz glave. 'Recimo da je kombinacija toga. Neki djelomičan plan uvijek postoji, pogotovo zato što radim u zadanim uvjetima, tj. ne mogu od svake grane napraviti bilo kakvu ribicu. Postoje grane koje su savršene za kita, postoje one od kojih unaprijed znam da će ispasti tzv. šampjeroid (nešto najbliže šampjeru). Uvijek ističem da je u procesu bitna greška, odnosno način na koji grešku možeš iskoristiti. Jako puno detalja koje redovito koristim rezultat je greške, a i samo bojenje ribica je na neki način počelo greškom. Naime na početku su sve bile smeđe jer sam ih pokrivao isključivo smeđom lazurom, a onda mi je prijatelj koji mi ih je znao nabavljati jednom greškom donio plavu', prisjetio se.

Koristi malo alata

Drži se isključivo palme kao materijala te pluta od ribarskih mreža za oči. Otkrio nam je što još upotrebljava za izradu. 'Palma je moj materijal, osim kod hobotnica i liganja, koje također znam tu i tamo napraviti. Kod njih su tijelo i glava od palme, a krakovi od vinove loze. Držim se, dakle, isključivo prirodnih materijala... Ma praktički smeća, jer bi palme i loza, da ih ja ne upotrijebim, bili najvjerojatnije spaljeni, a ta priča zna biti jako interesantna kad je ispričam strancima. Za izradu koristim minimalno alata, pilicu, dva noža i puno brusnog papira. I puno boja, naravno', ističe.

Budući da je ranije izjavio da 'to svoje ne smatra baš nekom umjetnošću', zamolili smo ga da nam objasni zašto tako razmišlja. Dao nam je zanimljiv odgovor. 'Zato što, po meni, umjetnost rže. To je moja definicija umjetnosti... svatko ima svoju, naravno. Ja ovo svoje zovem DUZ - dekorativna umjetoidna za*ebancija. Dekorativno je, recimo, jer je na nekom tragu umjetnosti i zafrkavam se dok radim. Umjetnost bi trebala biti, ono, jaka, slati neku poruku, izazivati snažne osjećaje. Ja ribicama ne želim poručiti ništa', naglasio je.

Iza njega su brojne izložbe. Dotakli smo se i toga jesu li izložbe danas izgubile smisao zbog sveprisutnosti društvenih mreža, poput Instagrama i Facebooka, preko kojih se lako može doći do, u njegovom slučaju, ribica. 'A i tu sam malo 'shizofren' jer... ako gledate samo promociju, izložbe stvarno više nemaju smisla, pogotovo što su na društvenim mrežama moje ciljane skupine, mada bi se i o tome moglo razgovarati, znajući da je Zuckerberg napravio Facebook kao mrežu pomoću koje bi na svom fakultetu upoznavao djevojke, a već godinama na njemu praktički nema studenata. Ono malo njih koji su izdržali nalet roditelja posustali su kad su im se na Facebooku pojavili bake i djedovi', smatra Krstulović.

Odavno ne broji koliko ih je izradio

Dodaje da su društvene mreže jako oslabile značenje izložbi, ali opet, kontakt i razgovor uživo i dalje jako preferira u odnosu na tipkanje. Ni približno ne zna koliko je šarmantnih bića od drva koja pršte optimizmom do sada izradio. 'Kad sam ih tek počeo raditi, zatekao sam se kod prijatelja koji je vodio evidenciju o svojim djelima u trenutku u kojem mu je stan poplavio i gledajući tu hrpu namočenih registara, odlučio sam da to neću raditi', priznaje.

Kaže da nema nikakvih planova. 'Već odavno sam generalno prestao planirati jer... ma postoji ona čuvena rečenica Paola Coelha (koji nikako nije moj omiljeni autor) da 'kad nešto želiš, svi i sve će se upogoniti da ti se to i dogodi'. E pa kod mene je obratno, meni se tada obično ništa ne dogodi, tako da sam prestao planirati. Popnem se na dasku i pratim val. Kao surfer', opisao je Krstulović.