Već sam pogled na njezin Instagram profil izmami osmijeh na lice. Vedre kreacije Antonije Lukine poprave i najtmurniji dan. Od najljepših komada reciklirane prave i eko kože, ručno, te uz malu pomoć Singerice stvara unikatne predmete koji su već godinama jedan od poželjnijih komada na damama u Hrvatskoj ali i šire.

'Još kao mala sam voljela osmišljavati svoje igre i igračke, s mamom sam radila haljine i kuće za lutke te ukrase za blagdane, stalno sam crtala, roditelji su me uvijek poticali da njegujem svoju kreativnost, sama sam bojala zidove, stolice, moja soba je uvijek bila dizajnerski projekt. (smijeh) Maštala sam o tome da budem dizajner zavjesa. A nakit sam počela raditi početkom srednje škole', priča nam na počeku dizajnerica koja stvara zabavne i zanimljive komade.

Nosive mini skulpture

Utjecaj pop kulture je vrlo vidljiv u njezinom dizajnu. Otkrila nam je koji aspekti je najviše inspiriraju. 'Sviđa mi se ta promjenjivost, volim što je približena čovjeku i prisutna. Možda mi je najbolje od svega taj dio da možeš nešto stvoriti i time reći svijetu: 'Hej to sam ja!'', priznaje. Pitamo je smatra li da se dovoljno cijene dizajneri nakita, percipiraju li ih kao umjetnike koji proizvode nosive mini skulpture.

'Smatram da kod nas ljudi polako počinju uviđati vrijednost koju stvaraju dizajneri i umjetnici. I to me veseli. Ali isto tako razumijem da ne vidimo svi istu vrijednost u svemu, ljudi često zanemare da ono što jedan dizajner napravi za sat vremena morao je učiti, školovati se, pokušavati, osmišljavati, sanjati... Godinama, danima, uložiti svoje vrijeme, pokušaje i pogreške da bi napravio nešto u kratkom vremenu', rekla je i objasnila koliko pokušaja i pogrešaka je potrebno kako bi nastao komad nakita s kojim je zadovoljna.

Nakit je kao začin

'Meni su ti procesi pokušaj-pogreška-pokušaj jako važni jer sam uz njih naučila sve što danas znam o koži, njezinoj osobnosti, tvrdoglavosti i ponekad osjetljivosti. Osnovne pogreške sam već svladala tako da mi je život puno lakši i stvaranje mi je jednostavno, sitne izazove ne smatram više katastrofama nego prilikom da zapravo stvorim potpuno drugačiji komad nakita od onog koji sam zamislila', iskrena je naša sugovornica koja nam otkriva što za nju znači nakit i kako ga doživljava.

'Nakit je za mene kao začin, možeš bez njega, nije neophodan za život, ne promijeni te, prekrasna si i bez njega, samo istakne ono nešto tvoje, detalj koji naglašava posebnost', tvrdi. Pri izradi nakita Antonija koristi najčešće kožu, a zanimljivo je to da je ne kupuje nego reciklira. Naime, ona obilazi postolarske i kožarske radionice te tamo skuplja ostatke kože koji ostaju nakon izrade cipela ili torbi. Prisjetila se i kako je izgledalo kad im je prvi put 'pokucala na vrata'.

Za postolare otpad, za nju prava dragocjenost

'Materijali s kojima radim su prirodna koža koju recikliram, eko koža, zaluta i poneka tkanina u kreacije, nekad malo drva, trudim se da svi metalni dijelovi budu antialergijski. Sad mi se postolari sami javljaju kad imaju nekih ostataka za mene, taj njihov otpad je meni jako vrijedna sirovina. A prvo 'kucanje na vrata' je ispalo bolje od očekivanog, svi su zaista lijepo reagirali, morala sam nabaviti prijevoz za te količine kože jer je nisam mogla sama nositi doma. (smijeh) Nisam očekivala toliku susretljivost. Zato treba kucati na vrata jer vas iza možda očekuje ostvarenje vaših snova', poručila je. Antonija sve radi sama, od osmišljanja, do izrade, pakiranja, slanja.

'Dizajniranje i izrada novog modela počinje maštanjem. Prije svega zamišljam žene koje će nositi šareno i točka. U kojim sve situacijama, kakav im je dan, da li su u gužvi, na opuštenoj kavi s prijateljicama, u nečijem zagrljaju, zatim krenem birati kože, kombiniram boje, teksture, razvrstavam ih po mekoći. I tek onda krenem s radom. Prvo sve lijepim na podloge, iscrtavam, režem pa opet lijepim, šijem po potrebi i na kraju dodajem lance, zakovice i ostale sitnice. Fotografiram, pakiram i šaljem u novi dom', opisala je. Dotakli smo se i toga koliko je promoviranje na društvenim mrežama važno u predstavljanju njezinog rada.

Meksička umjetnica kao vječna inspiracija

'Promoviranje na društvenim mrežama je važno jer svi smo tamo i vidimo sve, ali po mom mišljenju nije najvažnije. Nekako mi je najdraže kad dođu ljudi po preporuci, mislim da je i dalje neka usmena preporuka najjača. Pa i ja prva ću radije kupiti nešto ako mi to pohvali prijateljica ili netko blizak', tvrdi. Saznali smo i koji je umjetnici inspiriraju u radu, a kojim se pak dizajnerima nakita divi.

'Meni je Frida Khalo vječna inspiracija, od njezinog života do toga kako je sve pretvarala u umjetnost. Inspiriraju me ljudi koji rade rukama, koji se ne boje izraziti to što nose u sebi, jako cijenim kreativce i većina mojih prijateljica su velike kreativke, divim se njihovim talentima i uspjesima. A najveća inspiracija mi je priroda to se može vidjeti u mom nakitu, puno je grančica, listova monstera, cvjetova', ističe.

Inače, Antonija je grafička dizajnerica, radila kao asistentica u nastavi osnovnoškolske djece s teškoćama u razvoju, kao scenaristica, izrađivala je lutke za dječje predstave. Trenutno uživa u čitanju knjiga, crtanju, fotografiranju, šetnjama prirodom, a kad je riječ o poslu, Šareno i točka je trenutno njezin jedini izbor i prioritet.

Na kraju smo saznali njezine planove, čemu se kupci mogu radovati i kakve joj se ideje motaju po glavi. Prošla godina mi je pokazala da se sve što isplaniram može jako brzo promijeniti tako da trenutno nemam velikih planova. Imam neke male planove za izradu bilježnica, postera i torbi od svojih ilustracija ali to je još na maštanju. 'Trenutno osmišljavam božićne naušnice i jako uživam u tome', zadovoljno je naglasila Antonija.