ČITATELJI AUTORI

Maštam o nama na nekom drugom planetu

29.05.2009 u 17:00

Bionic
Reading

Onoga dana progovorio si glasom koji uznemiruje moju dušu, glasom u kome se nalazi moja slabost

Oči su ti bile tvrde poput dvije stijene, taj pogled prikovan za mene nikad neću zaboraviti. Hodao si hitrim koracima, nisi se osvrtao za mnom. Nisi se osvrtao da vidiš uspijevam li te pratiti, jesam li se spotakla o tvoju brzinu i ravnodušnost. Na kraju si vidio. Vidio djevojku, lijepu i nasmijanu, rumenih obraza. Vidio si. Samo ono što te je zanimalo. A moje srce? Ošamućeno od boli, propalo u prsnom košu, moje srce što krvari?

Stopirao si kraj stare, izlizane ceste koja vodi u moj život. I ja sam se zaustavila. Zaustavila da potpišem ugovor da ćeš odnijeti sve što imam sa sobom kad jednog dana budeš odlazio više me i ne primjećujući.
Pitam se sada. Postoji li mjesto za osobe s trajno oštećenim srcem, srcem toliko ižvakanim tugom da se više ne može vratiti u prvobitni oblik? Postoji li život? Je li ovo život-plakanje za tobom?

Onoga dana nešto je puklo u meni. Nešto je puklo. Tvoj odlazak bio je poput usporenog snimka bezbroj puta odigranog filma. Moje misli iznijansirane su svakim stupnjem boli, toliko namočene suzama da se sva utapam u njima. Otišao si. Tek poslije sam shvatila da život nije bajka, nema sretan kraj, a toliko sam se trudila. Trudila da ostvarim svoje snove vjerujući da se zvijezde, ma koliko god bile nedohvatljive, mogu doseći. I kraj tebe, uvijek sam bila sama. Više nemam ništa. Više nemam ni sebe. Borim se s boli s kojom se suočavam svaki put kad udahnem kisik. Ali borim se sama. Jer tuga je najbolnija kad se protiv nje boriš sam, a kad me boli znam da sam živa. To nisi ponio sa sobom.

I po tko zna koji put, povlačim se u ono malo što je ostalo od mene. U ono malo ljudskosti koju uništava tuga. Nitko to ne vidi jer nitko i kad gleda, ne gleda. Možda si vidio ti? Možda si zato otišao... Možda si shvatio da si za mene ja, da si za mene cijeli svijet, moja suza i moj osmijeh. I to te je učinilo kukavicom, a one odlaze ostavljajući nešto za čime će se poslije kajati.

Jesi li se ikad pokajao?

by Nerminche

Želite li nam i vi poslati neki tekst s porukom ili jednostavno želite podijeliti s čitateljima neko vlastito iskustvo, slobodno nam pišite na mail: tekstovi@t-com.hr.