Pobjegla sam od naše zime kako bih Melbourne posjetila ljeti. Vrijeme me jako iznenadilo. Umjesto očekivane topline, dočekala me kiša i hladnoća. Vrlo brzo sam shvatila zašto u turističkim prospektima preporučaju slojevito oblačenje i kako se brzo vrijeme može promijeniti. Domaći ljudi kažu da se u Melbourneu ponekad u 24 sata mogu promijeniti sva četiri godišnja doba. Što se vjetra tiče, na njega se jednostavno morate naviknuti, nema dana bez vjetra.

Melbourne broji više od četiri milijuna stanovnika i vise od 75 nacija. Zahvaljujući toj raznolikosti, taj grad svojim gostima nudi mnoge mogućnosti. Da Australci vole turiste i brinu se za njih, pokazuje činjenica da na svakom uglu stoje ljudi iz turističke zajednice i nude informacije. Kao i većina turista, odlučila sam se na obilazak Melbournea turističkim autobusom. Za razliku od europskih gradova, Melbourne svojim gostima nudi besplatan turistički autobus i tramvaj. Nakon kratkotrajnog traženja stanice turističkog autobusa, naišla sam na djedicu iz turističke zajednice koji me uputio na stanicu i dao mi kartu grada. Devedesetominutna vožnja oko Melbournea me oduševila. Federation Square, kriket igraliste, kineska četvrt, muzej i Royal Exhibition Building, Lygon Street, Queen Victoria Market, Docklands i Kraljevski botanički vrt samo su neke od stanica turističkog autobusa. Za vrijeme vožnje oko grada stalno sam crtala po karti kamo se želim vratiti i što želim vidjeti.

Odlučila sam se vratiti do muzeja. U muzeju sam se upoznala s aboridžinskom kulturom, ali i šetala kišnom šumom smještenom unutar muzeja. U sklopu muzeja nalazi se i 3D kino koje svoje gledatelje vraća daleko u prošlost, u vrijeme dinosaura. Preko puta muzeja nalazi se Royal Exhibition Building koja pripada među najstarije građevine u Melbourneu, a izgrađena je u 19. stoljeću.

Za posjet Queen Victoria Marketu izdvojila sam gotovo cijeli dan. Više od 125 godina stara tržnica turistička je atrakcija i obilježje grada. Svojom ponudom pravi je raj za turiste. Osim u kupovanju suvenira i razglednica, na tržnici sam uživala u zgodnim malim barovima koji nude kavu i tradicionalnu australsku hranu, kolače i bombone. Nakon trosatnog hodanja po tržnici, kava i tradicionalni kolači od banane i mrkve bili su savršen izbor za predah. Od australskih jela morala sam probati i tradicionalne mesne pite, fish and chips (riba obično znači komad morskog psa) i tortu Pavlovu. Lygon street je savršena ulica za ručak u gradu, a obiluje talijanskim restoranima i slastičarnicama.

Docklands je također obilježje grada, a odnedavno ga krasi veliki kotač za panoramski pogled na grad. Za vrijeme mog boravka kotač je i otvoren i zatvoren. Naime, zbog temperatura koje su prelazile 45 stupnjeva, metal se iskrivio i kotač je postao nesiguran za turiste. Osim kotača, tamo se nalazi i trgovački centar koji će vas iznenaditi svojim izgledom. Izgleda kao mali gradić s mnogim uličicama. Osim trgovina, ovdje možete pronaći poštu, mjenjačnicu, kafiće i restorane. Osim Docklandsa, u gradu je mnogo trgovačkih centara koji vas svojom ponudom mame da potrošite novac. Nezaobilazno mjesto za trošenje novca je svakako kasino, no meni se, nažalost, sreća nije osmjehnula.

Kasino je i popularno mjesto za večernji izlazak, ali ja sam se ipak odlučila za klasične noćne klubove, koje sam izabirala prema glazbi koja ondje svira. Iako su me mjere sigurnosti u prvom trenu iznenadile, poslije mi je bilo drago jer svakog tko napravi neku glupost ljudi u crnom u minuti izbace van.

Za zoološki vrt sam izdvojila cijeli dan, a on me oduševio svojim izgledom i životinjama koje slobodno hodaju oko posjetitelja. Paviljon s leptirima je nešto posebno. Leptiri lete oko posjetitelja, slijeću na njihove ruke i pokazuju svu raskoš svojih krila. Meni zoološki vrt nije bio dovoljan, pa sam posjetila i akvarij u centru grada. Turističke agencije nude mnoge izlete izvan grada, a ja sam se odlučila na posjet povijesnom Ballaratu.

Soveregin Hill je svojevrsno etno selo i uređeno je u stilu 19. stoljeća, kada je na području Ballarata počelo iskapanje zlata. Danas je to turistička atrakcija i mnogi se turisti dolaze upoznati s načinom života u malom rudarskom mjestu. Svoju sam sreću okušala pokušavajući pronaći zlato u pijesku i šljunku iz malenog potoka. Nakon samo desetak minuta u svojoj sam posudi ugledala mrvicu zlata. Pokazujući svoje veselje izazvala sam zavidne poglede ostalih turista. Na kraju dana posjetila sam muzej zlata, koji me impresionirao svojim izlošcima alata za iskapanje i pročišćavanje zlata.

Odlučila sam posjetiti i nacionalni park Port Campbell ili takozvanih Dvanaest apostola. Vožnja uz samo more po Great Ocean Roadu je doživljaj za sebe, cesta obiluje bezbrojnim vidikovcima koji pružaju pogled sa stijena na beskrajni ocean. Višesatna vožnja do nacionalnog parka se isplatila nakon samo jednog pogleda na zapanjujuće stijene. Stijene djeluju nestvarno, kao da ste na nekom drugom svijetu, nije ih moguće opisati, treba ih vidjeti.

Iz Melbournea nisam mogla otići, a da se ne popnem na Eureka Tower, najvišu platformu za panoramski pogled na južnoj hemisferi. Iako je pogled sa 300 metara visokog tornja nevjerojatan, u Melbourneu su otišli korak dalje i napravili The Edge. The Edge je staklena kocka koju, uz puno zvučnih efekata koji nisu ni malo ugodni, izguraju izvan tornja. Stajati na staklu 300 metara iznad tla je nešto što se ne može opisati. Strah koji osjećate u početku nestaje samim pogledom na zadivljujući Melbourne.

O Melbourneu bi se moglo još puno toga napisati, ali ništa ga ne može opisati, to je grad koji treba doživjeti.