Karipsko more nas podsjeća na ugodu, Istočno sibirsko more budi nelagodu. Kao dječak maštao sam o morima. Mašta je kasnije postala stvarnost. Stajao sam na obali Beringovag mora i bacao kamenčiće u valove. Skrivao se od sunca na Karipskom moru, smrzavao se na Baltičkom moru, gledao sante leda na Lapteovom moru na rubu Arktika, promatrao zalaske sunca na obali Arapskog mora, čudio se naizgled nezgrapnim džunkama na valovima Kineskog mora.

Putujući teško je ne zaključiti kako su maštovita imena mora na jugu, a gotovo dosadna na sjeveru. Ime Sjevernog mora ne daje mašti puno mogućnosti, toliko je jasno. Mramorno more ili Egejsko more otvaraju vrata čarolija.

Na jugu je povijesno 'jučer', na sjeveru 'danas'. Gdje će biti povijesno 'sutra', ne znam. Na jugu je riznica povijesti, ljeti se voze gliseri. Na sjeveru bogatstvo, a ljudi ljeti jedre. Egejsko more je između Grčke i Turske, na prostoru gdje se rađala zapadna civilizacija. Grčki junaci plovili su plavetnilom Egejskog mora u pohodu na Troju. Egejskim morem lutao je Odisej. Tko ne bi poželio vidjeti takvo more. Dođe li posjetitelj na jedan od brojnih otoka u Egejskom moru, Kretu, Rodos ili mali otok Santorini, osjetit će povijest oko sebe. No povijest nema samo jedan sloj, iako bi mnogi u Grčkoj, koje susreću posjetitelji, voljeli da je tako. Posjetitelja će pokušati povesti samo jednom, od mnogih, staza povijesti i uvesti ga u svijet antike. O stoljećima u kojima je na tim prostorima postojalo veliko, multikulturalno Otomansko carstvo ne govore. Taj dio povijesti kao da je bijeli papir. Naslijeđe nekadašnjeg velikog carstva vidljivo je na mnogim stranama. Recimo, slastice kojima se Grci ponose, od baklava do marcipana, prisutno je naslijeđe otomanskih vremena.

Šećući središtem Rodosa posjetitelj vidi i osjeća još jedan prešućeni dio orijentalne povijesti – bazar. Veliku trgovačku tekovinu, pramajku moderne burze, koju je 'druga' strana Egejskog mora dala Europi. Naravno, današnji bazari koje vidimo na obalama Mediterana, od Poreča do Casablance, pretrpani su kineskim proizvodima i ne izazivaju uzdahe. Mirišu po plastici. No potrudi li se, posjetitelj će na bazaru u Rodosu pronaći stare dućane (evo još jedne turske riječi koju razumiju narodi od Poreča do Casablance) u kojima se ručno prži i melje kava. Već izdaleka osjeća se njen opojni miris. Naruči li posjetitelj na Rodosu, Santoriniju, ali jednako tako i u Ateni, tursku kavu, bezobrazniji konobar će odbrusiti da nemaju tursku kavu, iako će njen miris dolaziti sa susjednih stolova. Upita li putnik što je to na susjednim stolovima, odgovoriti će mu hladno da je to 'grčka' kava. Naravno, nema nikakve 'grčke' kave. Jug ne poznaje toleranciju. Tvrd je i isključiv. Prošlost kojom je preplavljen mu je teret. Egejsko more u svibnju je plavo, a Sjeverno sivo ili smeđe. More je Ansterdamu pod nosom. Ako more povezuje ljude s cijelog planeta, u Amsterdamu se to vidi. Iznajmio sam bicikl i uputio se preko Haarlema prema obali. Nepregledna polja tulipana, kanali, vjetrenjače.

Na sjeveru se svaki komad tla i rukavac vode pažljivo održava. Bicklirajući prema obali Sjevernog mora, putnik zapravo ide prema prostoru u koji se izlijeva dobar dio Europe, njenih industrijskih voda. Sve ono što proizvode veliki gradovi, u tekućem obliku na ovaj ili onaj način završava u Sjevernom moru. Kad europske zemlje ne bi imale tako stroge ekološke zakone, Sjeverno more bilo bi mrtva kaljuža. Stigao sam na obalu i pokušaj da vozim bicikl po pijesku završio je neslavno. Ostavio sam ga nezaključanog uz jednu drvenu ogradu. Na sjeveru bicikle ne kradu. Bio je sunčan dan. S Atlantika je puhao prohladan vjetar. Sjeverno more skoro nikad nije kao mora juga. Plavo, toplo, mirno. Pa ipak, ljudi koji žive uz njega, iako je bez plavetnila kakvim obiluje Egejsko more, vole ga. U jednom selu kroz koje sam te nedjelje prolazio, gotovo svaka kuća je na prozoru imala natpis 'Otišli smo na more'. Kad sam se našao na vrhu nasipa koji štiti Nizozemsku od mora i ugledao ga, prvo sam pomislio – More, ono smeđe?

Sjever je sadašnjost, točnije, bogati dio sadašnjosti u kojoj živimo. Stotine teretnih brodova s tisućama kontejnera na palubama svakodnevno doprema robu iz azijskih tvornica. Veći dio onoga što dolazi u Europu iz Azije stiže preko Sjevernog mora. I predmeti koje kupujemo u našim robnim centrima najčešće dolaze iz Kine, Vijetnama i Malezije brodovima koji su uplovili u neku luku na Sjevernom moru. Sjever je tolerantan, bogat, razvijen. Ali nema plavo more. Egejsko je, kao i Jadran, plavo.