Neki dan mi se jedna dobra prijateljica žalila kako joj se već punih pet godina ne mijenja situacija s dečkom. Kaže ona meni: 'Konstantno sam nezadovoljna, a s druge strane ne mogu bez njega, ne mogu nikako krenuti dalje.' Nastavlja: 'Ne mogu disati bez njega i iako stalno prekidamo i ja pokušam krenuti dalje, shvatila sam da me više boli njegova odsutnost nego nezadovoljstvo kad sam s njim.'

Slušam ja nju i, priznajem, vilica mi stoji čudno otvorena. Da dam kratki uvod, to je jedna od onih 'Chris Brown - Rihanna' veza, prepuna ljubavi, strasti, vike i drame, a broj dana 'u prekidu' skoro je veći nego broj dana u ljubavi. I, da, to su te čudne destruktivne veze koje žene pretvaraju u autodestruktivnu, a muškarca u njezinim očima, najfatalnijim mužjakom na svijetu. Zapitam se ja, što u ženama budi toliku nesigurnost da postanu bolesno ovisne o nekom muškarcu i toliko nesigurne u sebe da mogu dalje i da vrijede bez njega.

Pritom, samo da se zna, radi se o djevojci čija ljepota podsjeća na filmske dive, karakter na anđele, a energija na osobe od kojih vam zaklecaju noge kada uđe u prostoriju. I pritom, kao što to biva kod dosta poznatih i lijepih djevojaka, njezina razina samopouzdanja i samopoštovanja toliko je niska da svaka zavist većine djevojaka koje ju uvijek otvorenih usta gledaju i komentiraju, njoj ništa ne znači.

Dapače, ona sebe ne doživljava kao nekakvu ljepoticu; uvijek misli da je svaka druga ljepša od nje i da će se baš 'taj' njezin zaljubiti u takvu neku, a svoj karakter i mekano srce koje je prava rijetkost na ovome svijetu, uopće ne vrednuje, dapače razbacuje se s tim kao da nije posebna. I, eto, tako se moja prijateljica zakopala pet godina u tom 'mučnom' odnosu, i iako se radi o velikoj ljubavi, ta ista destruktivna energija njegove emocionalne nedostižnosti uništila je svaku pozitivnost njezina srca. I, zapravo, potakne me to na razmišljanje koliko nas vlastiti kukavičluk i gubitak vjere u sebe same može skroz izokrenuti naš životni put i odvesti nas u krivom smjeru. Što i tko budi našu autodestruktivnost i tko može promijeniti naš osobni opis, jer zapravo ona nikada prije nije bila takva?

Moja prijateljica samo je sinonim za mnoge slučajeve žena kojima su partneri upropastili samopouzdanje, a koje s druge strane isti ti muškarci ne puštaju jer ne bi imali otkuda napojiti svoju glad i žeđ.

To se može dogoditi u prijateljstvima, vezama, poslovnim odnosima i slično. Jednostavno postoje ljudi čija je 'nevinost duše' uvijek meta onih gorih, iskvarenijih vampira koji traže svoje žrtve. Kako se zaštititi od toga? Samo vjerom u sebe i to koliko zapravo vrijediš, a nekima nam nisu to usadili kada smo bili mali pa se nađemo u životu nesigurni i lutamo u potrazi da nas drugi usreće, a to se nikada ne može dogoditi ako sami nismo sretni.

I dolazimo do toga kako izgled zapravo ništa ne znači u životu i koliko postoji primjera predivnih žena koje su istinski nesretne iznutra i to samo zato što su u životu samo radile na svom izgledu, a nikada se nisu bavile razvitkom svojih unutarnjih kvaliteta koje su im isto prirodno dane.
Nekada se i sama uhvatim kako danima treniram i mislim kako ću izgledati te zapostavim mentalni trening bez kojeg realno ne mogu ništa. Jer uvijek će postojati ljepša, zgodnija ili atraktivnija od mene, ali dokle god radiš na sebi dovoljno da shvatiš da je ono što te izdvaja od drugih ono koliko zračiš iznutra i vjeruješ u sebe, to je ključ uspjeha u životu i svake dobre veze. I to je ono što je upropastilo moju prijateljicu, prestala je vjerovati u sebe i prestala je sama sebi značiti.

I zato sam danas svoj trening završila odlučna da si svaki dan ponavljam da postoji samo jedna ja na ovome svijetu i da takva trebam i ostati. I možda nekome nisam ni lijepa, ni simpatična, nema veze, nisam nekada ni samoj sebi, ali zapravo dokle god sam sebe znaš usrećiti svojim pozitivnim mislima i samopouzdanjem, takav ćeš obruč napraviti i oko sebe i samo ćeš takve ljude i pustiti u život. A ovi ostali? Nema veze, oni ionako nisu dobrodošli.