'Zvonio mi je sat, digla sam se i krenula u toalet. Zanijelo me u jednu stranu i udarila sam u zid. U glavi mi je bilo čudno, kao da sam u nekom vakuumu. Koračala sam prema toaletu ni sama ne znam kako. Dovukla sam se do ogledala, pogledala se i vidjela da više nemam boru oko usta. Bilo mi je malo neobično, ali što sam u tom trenutku mogla shvatiti? Vratila sam se u krevet i zaspala. Nešto kasnije probudio me mobitel. Javila sam se, ali nisam mogla govoriti. Iz mene su izlazili samo neartikulirani glasovi iako toga nisam bila svjesna...', govori nam Vedrana Hercigonja Majetić, poduzetnica i voditeljica prodaje u cateringu Team Majetić koja je prošloga ljeta, samo nekoliko dana nakon 52. rođendana, doživjela moždani udar.

U godini u kojoj je istrčala svoje prve utrke, hranila se bolje, bila posve zdrava u samo jednom trenutku ostala je bez sposobnosti pisanja, govora i koncentracije.

Sve je u minutama

'Danas se znam našaliti pa reći: 'Nešto mi je palo na pamet', ali tad mi nije bilo smiješno. Bila je to prva neradna subota nakon ne znam ni ja koliko vremena; prvi dan kad sam se odlučila naspavati i posvetiti sebi. Trebalo je to biti mirno jutro provedeno uz obitelj i prijatelje. Ne smijem ni pomisliti što bi bilo da me kolega nije nazvao i shvatio da nešto ne valja', govori.

'Kod moždanog udara sve je u minutama. Dođeš li na vrijeme, živiš i možda ćeš moći normalno funkcionirati. Zakasniš li, do kraja života možeš ostati invalid, ako uopće dobiješ tu priliku', objašnjava.

Njezin 'lanac sreće' brzo je reagirao - kolega je nazvao kćer, ona hitnu pomoć i uskoro su svi bili kod nje, a nešto kasnije i u KBC-u Rebro, u kojem je podvrgnuta mehaničkoj trombektomiji, najcjenjenijoj suvremenoj metodi za uklanjanje tromba. Imala je sreću koju mnogi nemaju, rekli su liječnici - ugrušak je bio 'na povoljnom' mjestu i već po završetku operacije, kad je izvučen iz mozga, ponovno je mogla izgovoriti svoje ime, prezime i datum rođenja.

Danas se rado prisjeti osjećaja sreće kad je ponovno mogla stabilno stati na noge, glasno se nasmijati i reći što misli.

Odsad ima dva rođendana

'U srpnju ću slaviti dva rođendana jer sam dobila novu priliku i odmah krenula dalje. Samo nisam znala kamo. Svi su govorili da moram promijeniti stil života. Ali kako? Nisam divljala, nisam bila poročna... U mojoj užoj i bližoj familiji samo je jedna teta imala moždani udar. Što točno da mijenjam? Radila sam, imala djecu i kućne ljubimce i to je sve. Njih se ne želim odreći, kako da se onda promijenim?', puna je pitanja naša sugovornica.

Tih prvih dana u bolnici promišljala je, kaže, o svemu, posve svjesna činjenice da se bolest može vratiti. Na to ju je i sama bolest svakodnevno podsjećala jer od moždanog udara Vedrana više nije mogla normalno funkcionirati. Nije mogla brzo čitati niti se koncentrirati, ponekad je mislila na jedno, a izgovarala nešto posve drugo te je redovito muke mučila s pisanjem izostavljajući ili dodajući slova, pa i riječi tamo gdje ne treba.

'Jedan dan došla sam na kiosk i ne znam kako i zašto izgovorila: 'Molim vas jednu avionsku kartu.' Zatekla sam samu sebe i prasnula u smijeh, a prodavačica je spremno odgovorila: 'Izvolite jednu povratnu.' Ili kad sam u bolnici pokušala napisati ime lijeka koji uzimam za štitnjaču, a napisala sam 'labitinth', što nije ni približno imenu lijeka. Te situacije su komične, ali i zastrašujuće jer je moja glava izvan moje kontrole.'

Bez odojka i džin tonika

Osim s činjenicom da ne zna ni sama što će sljedeće izgovoriti, Vedrana se dugo nije mogla pomiriti ni s time da više nikad neće pojesti odojka ni popiti džin tonik. Upravo zbog toga bacila se na proučavanje menija koji je prijateljski nastrojen prema njezinoj bolesti. S obzirom na to da je profesionalac u svijetu cateringa, ali i, kako sama kaže, 'velika izjelica', istraživanje zdrave hrane nije joj teško palo.

Potrudila se i pronašla brojne studije o pozitivnom utjecaju hrane na prevenciju moždanog udara te se bacila na isprobavanje recepture. Ujedno je počela raditi vježbe pisanja te je sve svoje recepte počela objavljivati na društvenim mrežama i blogu, gdje je oko sebe okupila značajan broj pratitelja iz cijele regije.

'Kad ste bolesni, mislite da ste sami, a onda shvatite koliko ljudi proživljava isto. Svojim objavama želim im olakšati, pomoći i upozoriti one zdrave na moždani udar koji se smatra prvim uzrokom invaliditeta te drugim uzrokom smrtnosti u Hrvatskoj. Nitko nije nedodirljiv', poručuje poduzetnica koja je svoju poruku odlučila prenijeti i u poslovne vode. Do tog dana vodila je prodajni odjel tvrtke Catering TM, čija je vlasnica njezina kći Tena. Nakon moždanog udara odlučila je promijeniti smjer i više se brinuti o klijentima - osmislila je poseban program te će firmama i njihovim zaposlenicima nuditi zdrave doručke i podnevne obroke napravljene od hrane koja 'čuva mozak i potiče produktivnost'.

'Ako me pitate što je bio moj okidač, reći ću vam da su to stres i preskakanje obroka, posebice doručka. Brz ritam, obveze, krediti, rokovi... sve to stoji nam na ramenima, sve odrađujemo po špranci. Upravo zato mislim da bi se više trebalo misliti na male stvari koje mogu spasiti život - redovite doručke i opušteniji ritam, posebice na radnom mjestu.'

Naime, iako su za moždani udar zaslužni visoki krvni tlak, nepravilan rad srca, šećerna bolest i visoki kolesterol, na pojavu bolesti, tvrde stručnjaci Hrvatskog društva za prevenciju moždanog udara, utječe i određeni stil života.

Visokorizičnim osobama smatraju se pušači, ljudi s prekomjernom tjelesnom težinom, osobe koje redovito konzumiraju alkohol ili narkotike, nedovoljno se kreću i bave sportom, ljudi koji se nezdravo hrane te posebno mjesto zauzimaju oni koji su izloženi stresu.

'Shvatila sam da ni ja godinama nisam pila kave na suncu, nisam bezbrižno otišla na pedikuru... Sve sam odrađivala rutinski. Zato sam si još u bolnici obećala da ću se više uređivati, uvijek biti lijepa. Da više ni do dućana neću otići bez ruža za usne. Kave usred dana i šetnje s psima sad su mi prioritet, odmor i smijeh također. Vrijeme neće pobjeći, zaustavite se dok vas ne dohvati kao što je mene', poručuje.