Poznato je da nas borba s problemima na poslu, pisanje ispita ili pak koncentriranje za vrijeme vožnje automobila ostavljaju psihički iscrpljenima, no zašto se nakon mentalnog napora osjećamo i fizički iscrpljeno? Sagorijeva li aktivno razmišljanje kalorije?
Upravo si je to pitanje postavio Ferris Jabr koji je za Scientific American napisao esej o fenomenu sagorijevanja kalorija mentalnim naporom. Prije svega, kako kaže Ferris, nema sumnje da mozak vrlo naporno radi.
Iako mozak prosječne odrasle osobe teži 1,4 kilograma, što iznosi samo dva posto ukupne tjelesne težine, on zahtijeva 20 posto vrijednosti metabolizma u mirovanju, što je zapravo ukupna količina energije koju naše tijelo potroši u jednom usporenom, lijenom danu u kojemu nema pretjeranih aktivnosti.
Metabolizam tijela u mirovanju varira od osobe do osobe te ovisi o dobi, spolu, težini i zdravstvenom stanju. Ako se pretpostavi da prosječan metabolizam tijela u mirovanju sagori 1.300 kalorija, tada mozak od tog iznosa troši 260 kalorija od toga iznosa. Točnije rečeno, mozak svakoga sata potroši 10,8 kalorija u jednome satu, odnosno 0,18 kalorija u minuti.
No, pravo je pitanje koliko se sagorijevanje kalorija mijenja kada smo izloženi teškom mentalnom naporu te aktivno razmišljamo? Na to pitanje nije lako dati odgovor, kaže Ferris te dodaje da, usprkos svim provedenim testovima, eksperimentima i istraživanjima, nije došao do završnog zaključka. Ono što je pak očito jest da je povećana potrošnja energije puno manje važna od našeg stava prema mentalnom zdravlju.
Dovršavanje poprilično teške križaljke ili pak rješavanje sudokua ujutro ne znači da ćemo umanjiti mogućnost koncentriranja tijekom ostatka dana. Ustvari, mnogi smatraju da vježbanje mentalnog zdravlja izoštrava um. Ukratko, ljudi uživaju u intelektualno okrepljujućim aktivnostima bez toga da pate od mentalne iscrpljenosti.
Kada činimo ono što moramo, poput pisanja testa, morat ćemo unijeti puno više mentalnog napora nego kada se bavimo nečime u čemu uživamo. Ako mislimo da će puzzle ili test biti teški, vjerojatno će takvi i biti. Studije su pokazale da se uočava sličan obrazac i kada vježbamo ili se bavimo nekim sportom – osjećamo veliku psihičku iscrpljenost.
Dakle, dok nas veći mentalni napor može ostaviti iscrpljenima te se počne javljati neobjašnjiva glad, to ne znači da za hranom žudimo kako bismo nadomjestili potrošene kalorije. Zapravo žudimo za hranom kako bismo se utješili te se oraspoložili.
