Zašto su žene toliko izbirljive? Odgovor na to je još davnih sedamdesetih ponudio američki biolog R. Trivers. Uočio je da kod gotovo svih proučavanih sisavaca mužjaci u potomstvo ulažu bitno manje nego ženke. Ta razlika započinje već na energetskoj razini, uzmete li u obzir energiju potrebnu da se proizvede muška, odnosno ženska

spolna stanica: spermiji su manji, a usto se proizvode na milijune, jajašca su veća, a svaka žena ih posjeduje u konačnom broju (otprilike 400 za čitav život). Na to dodajte trudnoću koja se odvija u ženskom tijelu (devetomjesečno ulaganje!), na što se nadovezuje period dojenja. Jedino muško ulaganje kod većine sisavaca je sam seksualni čin. Stoga u cijelom životinjskom svijetu postoji pravilo da su ženke izbirljivije – jer ulažu puno – a mužjaci ne moraju biti izbirljiviji, ali se zato moraju znati nametnuti ženkama.

Međutim, mužjacima Homo sapiensa ide na čast činjenica da roditeljsko ulaganje ipak (barem u većini slučajeva) ne staje na spolnoj stanici. Njihovo ulaganje u potomstvo mnogo je veće i dugotrajnije. Stoga kada se radi o biranju partnerice za dugoročnu vezu, i muškarci postaju izbirljiviji nego kada biraju partnericu za kratkoročnu vezu.

Dakle, što žele žene? Glavni adaptivni problem koji je žena tijekom naše evolucijske povijesti morala rješavati izborom partnera je kako povećati šanse za opstanak njezinog potomstva. Rješenje tog problema leži u više koraka: kao prvo, žena mora odabrati muškarca koji posjeduje resurse (odnosno ima dobru financijsku perspektivu), čime se osigurava ostvarivanje uvjeta potrebnih za preživljavanje.

Nalazi čitavog niza istraživanja, od kojih je najpoznatije veliko međukulturalno istraživanje provedeno na 37 uzoraka ljudi sa svih kontinenata, pripadnika različitih rasa, religija i političkih sustava, jednoznačno pokazuju da, procjenjujući poželjne karakteristike partnera, žene smatraju dobre financijske izglede otprilike dvostruko važnijima nego muškarci. Žene, nadalje, preferiraju muškarce visokog socijalnog statusa, jer je visoko mjesto u hijerarhiji povezano s mogućnosti kontrole resursa. One također pridaju veliku važnost osobinama koje upućuju na to da će muškarac u budućnosti raspolagati resursima, poput ambicioznosti, inteligencije, obrazovanja i marljivosti.

Međutim, sama činjenica da muškarac raspolaže resursima nije dovoljna da jamči opstanak potomstva – bitno je pronaći partnera koji će biti voljan te resurse investirati u njezino potomstvo, a taj adaptivni problem žena rješava tako da bira partnera koji prema njoj iskazuje ljubav i pokazuje da je spreman brinuti se za djecu i investirati u njih te koji je stabilan i pouzdan.

Naravno da modernoj ženi nije potreban muškarac da bi ona i njeno potomstvo preživjeli i prosperirali. Naravno da danas ne rezultira svaki seks potomstvom. Međutim, naša je seksualna psihologija evoluirala tijekom milijuna godina, i ti su stari mehanizmi prisutni i danas, koliko god se okolina promijenila.