Produkt dizajnerica Dorja Benussi prije nekoliko godina dobila je drugu nagradu za svoje inovativne stolice za djecu u konkurenciji 650 dizajnera na manifestaciji Salone Satellite u Milanu, a i ove godine njezin se brend Tink Things uspješno predstavio na ovom prestižnom, svjetski poznatom sajmu.

'Salone del Mobile po običaju izgleda impresivno, bogato i lijepo. Ali nakon nekoliko godina posjećivanja čini mi se da se isti trendovi u dizajnu samo multipliciraju, uz nekoliko iznimaka. Talijanski Imperfetto Lab ove godine bio mi je baš osvježenje u vizualnom smislu i zaljubila sam se u tu skulpturalnu estetiku. Naši Milla&Milli istaknuli su se prezentacijom i dizajnom. Isto tako lokalni Zanat uvijek iskoči iz mase, na kojem god sajmu ih vidim. Percepcija zapravo ovisi o tome što tražimo. Za projekte interijera, pogotovo one s velikim budžetima, ovakav sajam namještaja jako je inspirativan i koristan. U dijelu sajma Salone Satellite, u kojem smo i mi izlagali naš Tink Things, manji su budžeti, pa tako i manje impresivne prezentacije proizvoda, ali su koncepti i promišljanja na prvom mjestu. Ove godine je jednu od nagrada dobila i naša Đurđa Garčević (Young Balkan Designers) za sustav javne opreme koji koristi otpadni materijal automobilskih guma. Nešto takvo nažalost nikad ne vidimo u dijelu sajma Salone del Mobile 'za velike' - a trebali bismo. Ali zato se puno spekulativnog dizajna može vidjeti na gradskim izložbama, primjerice u Base Milano. Svojom prezentacijom jako smo zadovoljni. Igrali smo se crnom bojom, a novi proizvodi su u tom ambijentu još više izgledali kao umjetničke instalacije, što je, izgleda, ispalo dosta privlačno jer smo stalno bili puni', kaže Benussi.

Na ovogodišnjem sajmu Salone Satellite predstavili su nekoliko novih proizvoda za djecu i odrasle koji prate metodologiju poticanja emocionalne inteligencije. Tu je prekrasna umirujuća ljuljačka Moon od meke, elastične tkanine koja grli korisnika, u čijem mozgu potiče stanje mirovanja i oporavka organizma, odnosno proizvodnje dopamina, hormona sreće.

Sublimated set, prikladan za odrasle i djecu, potiče emocionalnu pismenost na zabavan, izazovan i provokativan način. Sadrži ilustriranu knjigu, kolekcionarske igračke fidget i kartašku igru koja se može igrati samostalno ili u društvu. Drop je proizvod koji se razvija na isti način na koji su rođene i stolice - u suradnji sa Studijem dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Potičući samostalno kretanje i samosvijest, Drop potiče razumijevanje odnosa između fizičkih i emocionalnih padova i pomaže u izgradnji fizičkog i mentalnog samopouzdanja od najranije dobi.

Emocionalna inteligencija kao prečac do sreće

Produkt dizajnerica objašnjava da se njihov brend Tink Things krenuo razvijati na osnovi principa senzorne integracije, počevši s nagrađivanim dječjim stolicama. Sad nastavljaju širiti asortiman novim proizvodima koje zapravo možemo promatrati kao moderno dizajnirane i zabavne alate za trening emocionalne inteligencije za djecu i odrasle.

'Kad razumijemo sebe i svoje mentalne procese, njegujemo samosvijest i emocionalnu zrelost - trenirajući balans. To je vještina koja se može njegovati od najmlađih dana, ali zahtijeva praksu. Kao odrasli, mi smo ti koji možemo pružiti te alate mlađim generacijama. S druge strane uvijek postoji prostor i za izoštravanje vlastite emocionalne inteligencije. Emocije su signali koje najčešće baš i ne razumijemo, bez obzira na starost. Naš nedostatak razumijevanja vlastitog emotivnog spektra znači da uopće ne koristimo ono što nam naš mozak i tijelo govore. A to je nešto što uvijek možemo naučiti. U toj našoj emocionalnoj nepismenosti dosta je obrazaca koje kao društvo trebamo izbrisati i reprogramirati. Vjerujem da su prvi korak razumijevanje i regulacija vlastitog tijela, vlastitog sistema, u odnosu s okolinom. Zadala sam si zadatak prezentirati sve te ideje dizajnom', objašnjava, dodajući da se njihov brend nije nikad usmjeravao samo na lokalno tržište.

Ne zna, kaže, je li to bila dobra ili loša odluka.

'Uvijek je tu pitanje standarda, kupovne moći malog tržišta koje će te lakše prepoznati u relaciji s onim većim i bogatijim, na kojem se teže pokazati. Pa onda vidim slične brendove 'vani', one koji su baš lokalni, a veliki, i učini mi se da je put lakši, a neka druga lokalna publika više prijemčiva. A zapravo ne pravim pretjeranu razliku jer mi se čini da je globalno tržište sve povezanije pa zato, kad govorim o lokalnom, mislim na europsko. Ne postoji više pretjerana razlika između inozemstva i nas u kvalitativnom smislu, čini mi se. Kod nas postoji jednako velik bubble ljudi koji prepoznaju, vrednuju i kupuju dizajnerske proizvode. Jedina razlika je u tome što je naš standard i dalje dosta niži nego, recimo, danski, pa iako možda imamo jednako brojčano veliku publiku koja voli i želi si priuštiti kvalitetnije stvari, ista cijena naše stolice ne zvuči jednako Hrvatu i Dancu. Ali mi je drago primijetiti da naši ljudi stvarno cijene i žele podržati domaći dizajn', ističe.

Savjeti roditeljima

Budući da se bavi i dizajnom dječjeg namještaja, dala je nekoliko savjeta za roditelje prilikom opremanja dječje sobe.

'Ovo što ću reći možda baš i nije najpametniji dizajnerski (prodajni) pristup, ali mislim da je bolje - što manje namještaja. Djeci stvarno treba manje stvari, a više slobode. Naravno, svi boravimo u interijerima, a danas djeca puno više vremena provode u zatvorenim prostorima nego na ulici ili u prirodi, pa nam namještaj, naravno, treba. Idealno, trebali bismo promatrati kako se dijete ponaša kad je slobodno i na otvorenom - i onda ono što pruža prirodno vanjsko okruženje pokušati prebaciti i u interijer. Klinci se vole kretati, penjati, visjeti naopačke, ljuljati, trčati, skakati… Ne rade to samo zato što im je zabavno, već zato što takva tjelesna aktivnost omogućava pravilan razvoj mozga, pa je potreba za tim kod djece instinktivna. Ono što većina odraslih radi je da prvo sputavaju fizičku slobodu iz straha od ozljede koja se, na kraju, i dogodi zato što dijete nije na vrijeme razvilo sigurnost u vlastito tijelo i spretnost, a kasnije mu se zabranjuje i sprečava potreba za pokretom jer se učenje i školske aktivnosti stavljaju na prvo mjesto', objašnjava.

Bez pravog razumijevanja funkcioniranja mladog mozga, koji dobro radi jedino uz pokret, dodaje, zapravo radimo suprotno od onog što bismo željeli.

'Ako dijete hoda u krug dok uči, onda ga treba pustiti na miru. Ako se dijete ljulja na stolici dok piše i čita, onda mu trebamo pružiti ljuljačku ili pilates loptu za sjedenje. A ako je mirno, nezainteresirano i umorno dok pokušava učiti, onda mu se pogotovo treba pružiti aktivno, pomično i slobodno okruženje. Svima nam je nužan pokret i povezanost s tijelom da bismo bili sretni, uspješni i zdravi. Kod djece je to prioritet - i u odnosu na tu činjenicu treba birati namještaj i sve ostalo što ih okružuje u interijeru', rekla je.

Traumatičan lockdown u Valenciji

Što se tiče pandemije i lockdowna, ističe da je, poput mnogih poduzetnika, i njezina tvrtka proživjela vrlo izazovan period.

'Tvrtka je preživjela, iako je bilo prilično zahtjevno. Tink Things je startup našeg kreativnog studija Benussi&theFish, a koji od početka samostalno financiramo, iz tekućeg poslovanja. Prilično je to lud pothvat, pokretanje brenda i proizvodnje namještaja bez početnih investicija ili bespovratnih sredstava, ali ne damo se (smijeh). Taman smo se prije koju godinu preselili u Španjolsku, u Valenciju, i kad smo zapakirali prvu proizvedenu seriju stolica Tink Things, krenuo je prvi lockdown. Kako su nam klijenti većinom internacionalni, plan je bio preseliti studio tamo, a proizvodnju i razvoj zasad ostaviti u Hrvatskoj i Sloveniji, kako je bilo i dosad. Pandemiju smo odradili u Španjolskoj, što je samo po sebi već bilo prilično traumatično. Uglavnom zaključani u stanu u centru grada (dakle bez dvorišta), s trogodišnjim djetetom koje više nije moglo u vrtić i dijelom tima koji je radio iz Zagreba, Ivan i ja održavali smo tvrtku s kuhinjskog stola. (Vidljive) inspiracije nije bilo. Bavila sam se preživljavanjem, radom na sebi i svom mentalnom zdravlju, emocijama. Prioritet mi je bio doći do barem nekog emotivnog balansa i biti dobra mama kćerki Zimi. I bilo je - brdovito', prisjeća se.

Sad, gledajući unazad, taj je period bio ključan inspiracijski moment koji ju je, ističe, profesionalno obogatio i usmjerio.

'Tako jak fokus na emocije i mentalno zdravlje, za mene koja opsesivno istražujem svaku temu koja me zanima, i poslovno i privatno, značio je sakupljanje gomile materijala, informacija i iskustava, što sam kasnije, neplanirano, kao iz kabla pretočila u posao. Publikacija 'A Shortcut to Happiness?', koju sam napisala pred izložbu u galeriji Bernardo Bernardi kao temelj za neku novu metodologiju dizajna, brzo je postala priručnik za razvoj novih proizvoda Tink Thingsa fokusiranih na razvoj emocionalne inteligencije - ne samo meni, već i ostatku tima. Tako da bih rekla kako mi nije bilo teško naći inspiraciju jer je ona našla mene i tog uopće nisam bila svjesna', kaže.

U potrazi za investitorom

Dodaje i da se Tink Things širi na proizvode za djecu i odrasle, pa je plan cijeli taj pristup oblikovanju kroz sferu poticanja emocionalne inteligencije i treninga mentalnog zdravlja primijeniti na neke nove projekte, a koji se 'krčkaju'.

'Opet se klackamo između toga želimo li ostati ovdje ili se seliti. Uobičajeno, svima zvuči ludo tvrtku koja funkcionira seliti na drugo mjesto, ali iskreno - poslovno nam činjenica da smo na 'vlastitom terenu' dosad nije previše značila. Sve korisno što smo dobili nekako je proizašlo iz hrvatske dizajnerske scene i mog bivšeg fakulteta (Studij dizajna, Arhitektonski fakultet), s kojim opet surađujem na razvoju proizvoda, a ta scena je ovdje, bez obzira na fizičku adresu našeg ureda. Poslovno, u kontekstu poduzetništva, dobili smo ni više ni manje nego jedan poticaj - i to ne za razvoj, što nam najviše treba i što financiramo tekućim poslovanjem i poslovnim kreditima. A pokušaja je bilo dosta. Pa, prema tome, razmišljamo o tome da bismo negdje 'vani' možda imali više šanse za poslovni rast. Kako sad tražimo investitora, možda nas i ta priča reorijentira u nekom specifičnom smjeru', rekla je.

Što se tiče balansa između obiteljskog i poslovnog života, kaže da su popodneva rezervirana za njihovu sad petogodišnju kćer Zimu.

'Rolanje na Jarunu nam je najdraža aktivnost. Ono što me spašava i puni je rano jutro jer je samo moje. Između 5 i 7 ujutro, kad se Zima budi, obično uguram i meditaciju, i doručak, i kavu, i knjigu, i online šoping. Postala sam prilično dosadna u posljednje vrijeme i socijaliziram se eventualno vikendom (smijeh). Pogotovo otkad sam krenula s programom eRejuvenation, a on me nekako 'rekalibrirao'. Kad se spusti mrak, automatski se gasim, tako da mi izlasci i večernja druženja ionako ne nedostaju. Realno, kćerka me spašava od toga da ne provodim 15 sati dnevno u uredu', kaže.

Dala je i savjet mladim produkt dizajnerima koji tek započinju svoj rad.

'Joj, vjerojatno ću zvučati jako cheesy, ali prilikom ovakvih pitanja uvijek mi je ista priča u glavi - ne odustati i biti svjestan toga da učenje ne prestaje i da zapravo ne znamo ništa. Bez obzira na to koji se smjer dizajna čini najunosniji, najpametniji ili s najviše perspektive, kad odaberemo ono što nas ispunjava i ne odustajemo, isplati se. Bez obzira radi li se o zaposlenju ili poduzetništvu, jedino što na kraju daje rezultate su praksa i kontinuitet, ali i to da se ne bojimo pogrešaka', poručila je.