Godine 1989. Batman se nakon dvadesetogodišnje pauze pojavio na velikom platnu. Dotad je mračni Gothamov junak egzistirao tek u stripovima i kao popularna serija snimana i prikazivana od 1966.

Redateljski posao prepušten je Timu Burtonu, a produkcijsko-dizajnerski posao stvaranja mračnog Gothma i novog batmobilea projektantu Antonu Furstu.

Furst je želio stvoriti batmobile kakav nikada dotad nije egzistirao ni u jednom crtanom ili dugometražnom video obliku. Namjera mu je bila stvoriti automobil koji će izgledati brutalno snažno, no istovremeno estetski ujednačeno, elegantno i dojmljivo. Iz dizajna prednje maske izbačen je oblik šišmiša koji je dotada vjerno prenošen na svaki Batmanov automobil. Umjesto njega, središnji dio je preuzela ogromna turbina mlaznog pogona, postavljena između izduženih bočnih strana branika s nisko ukomponiranim svjetlosnim sklopovljem.

Furstov Batmobile u dizajnu je skrivao i DNA legendarnih američkih krstarica s kraja 50-ih i početka 60-ih godina, što se očitovalo u ekstremnoj izduženosti prednjeg kraja te kratko odrezanom stražnjem kraju s krilcima u stilu Cadillacovih automobila tog vremena na svakoj strani. Najveća razlika u odnosu na klasične američke ljepotane bila je velika cijev mlaznog pogona promjera tridesetak centimetara koja je stršila iz stražnjeg kraja.

Furst je također mnoge detalje, uz već spomenuti mlazni pogon, preslikao iz avionske industrije. Tako se u Batmobileov kokpit ulazilo kao u borbeni avion, kupola bi skliznula naprijed, a naš junak bi potom uskočio u kožom presvučeno sjedalo. Batmobile je, kako to i priliči jednom superjunačkom automobilu, bio nakrcan elektronskim igračkicama – sustavom za prepoznavanje glasovnih naredbi, daljinskim upravljanjem, pa čak i, za to vrijeme revolucionarnim, CD rekorderom.

Za borbu protiv mrskog neprijatelja batmobile je koristio par Browningovih strojnica, toplinski navođene projektile, sferične bombe i diskove. Za lakši bijeg Batman je mogao ostavljati sklizavi uljni trag za sobom, puštati dim ili pak odbaciti bočne strane vozila kako bi lakše prošao kroz tijesne prolaze. Ne valja zaboraviti ni fenomenalan oklop kojim se automobil štitio od neovlaštenog ulaska u unutrašnjost ili štete, a koji bi karoseriju automobila u trenutku začahurio u centimetar debele čeličen ploče.

Automobil za potrebe snimanja filma izgrađen je spajanjem dvije šasije Chevrolet Impale, dok je za pogon bio zadužen Chevroletov V8. Pravi automobil teško je bilo nazvati vozačkim snom budući da je bio neupravljiv, nepregledan i nevjerojatno trom. Ipak, na platnu je Batmobile sprintao do stotke za manje od četiri sekunde i postizao brzinu veću od 400 km/h, zbog čega je gotovo trenutno postao jedan od najspektakularnijih filmskih automobila svih vremena.

Originalni primjerak korišten u filmu danas se nalazi u muzeju Cars of The Stars u Engleskoj, dok se replike Keatonova batmobilea mogu vidjeti u nekim američkim zabavnim parkovima.