Prvi broj revije za film i televiziju Arena objavljen je 1959. godine i otad je najstariji hrvatski tjednik mijenjao koncepcije i glavne urednike, da bi sa završetkom 2009. završila i njegova dugotrajna priča.

Arena je vrlo brzo film i televiziju zamijenila sudbinama malih, običnih ljudi, koji su postali glavni junaci tjednika. Takva koncepcija je proširila broj čitatelja do nevjerojatnih 478 tisuća prodanih primjeraka jednog broja 1968. godine. Bili su to zlatni dani Arenine rubrike Vrtuljak ljubavi, koja je kumovala velikom broju brakova. Jedno dijete je čak dobilo ime Arenko.

Posljednjih godina, pod uredničkom rukom Marka Cigoja, Arena je napustila malog čovjeka te se naglašeno naslonila na instant zvijezde poput Gotovčevih, Nives Celzijus, Lambaše i Radeljaka, čija upitna slava nije uspjela zadržati čitatelje. U to se uplela i 'recesija, manji prihodi od marketinga, ali i izlizani brend', kako je objasnio Cigoj, što je dovelo do gašenja tjednika.

Tjednik Arena je prije 50 godina utemeljio poznati komediograf, dramski pisac, novinar, slikar, filmski redatelj i scenograf Fadil Hadžić, koji se u posljednjoj Areni osvrnuo na njenu dugotrajnost: 'To što je Arena trajala 51 godinu poseban je fenomen i mislim da bi to trebalo istražiti.'

Glavni razlog dugom vijeku Hadžić vidi u koncepciji: 'Arena se okrenula čovjeku i njegovim životnim nedaćama, ljudskim dramama, a nije se bavila visokom politikom.' Razloge kraja Hadžić vidi u prečestim burama u vrhu tjednika, ali i u nekim novim novinarskim vjetrovima: 'Prebrzo su se mijenjali glavni urednici. Također, imam dojam da ovo više nije vrijeme za Arenu, taj tip novina vrijeme je pregazilo.'