Multipla skleroza (MS) je najčešća kronična, upalna i autoimuna bolest središnjeg živčanog sustava (mozga i kralježnične moždine), a njezin je tijek nepredvidljiv kao i uzrok. O MS-u, koji često nazivaju i bolesti s tisuću lica, razgovarali smo s prof. dr. sc. Marijem Habekom, neurologom koji je cijeli svoj profesionalni vijek posvetio proučavanju najpametnijeg organa u našem tijelu i liječenju pacijenata
Svjetski dan multiple skleroze, koji se svake godine obilježava 30. svibnja, doista je najbolji povod za podsjećanje na ovu opasnu bolest koja započinje čak i 10 godina prije prve kliničke manifestacije, a čija se pojavnost nažalost sve češće uočava i u dječjoj/pedijatrijskoj populaciji.
Nedavno je i u Hrvatskoj obilježeno jubilarno deseto izdanje MS Walka povodom Svjetskog dana multiple skleroze kroz akciju 'Svaki korak se broji', u sklopu koje se u 12 gradova diljem Hrvatske hodalo za one koji to ne mogu, uz snažne poruke i ciljeve koje žele ostvariti oko 8000 oboljelih u Hrvatskoj od ove progresivne i neizlječive bolesti.
vezane vijesti
Što je multipla skleroza?
Riječ je o progresivnoj i neizlječivoj bolesti koja nastaje u slučaju kad imunološki sustav napada mijelin, masnu bijelu tvar koja oblaže živčane niti i živčane stanice te omogućuje prijenos podražaja, tj. komunikaciju između mozga i ostatka tijela. Na mjestima na kojima nestane mijelina dolazi do stvaranja ožiljaka, tzv. demijeliziranih plakova. To dovodi do usporenja ili blokade prijenosa podražaja između živčanih stanica.
Prvi znaci bolesti najčešće se javljaju između 20. i 45. godine života, rijetko prije 15. i nakon 55., a nažalost žene obolijevaju dva puta češće od muškaraca.
Procjenjuje se da u svijetu više od 2,3 milijuna osoba boluje od MS-a, a mnoge su slavne osobe, poput Selme Blair, Christine Applegate, Jamie-Lynn Sigler ili Jacka Osbournea, otvoreno u javnosti govorile o svojoj dugogodišnjoj borbi s ovom neizlječivom bolesti.
Simptomi multiple skleroze ovise o mjestu zahvaćanja i stupnju upale mijelinske ovojnice akosona, tj. produžetaka živčanih stanica, što je i razlog zbog kojeg su različiti, a njen tijek je teško predvidjeti. Neke osobe s multiplom sklerozom mogu izgubiti sposobnost samostalnog kretanja i govora, a druge mogu doživjeti duga razdoblja remisije u kojima nema novih simptoma.
Prema riječima našeg istaknutog neurologa, prof. dr. sc. Marija Habeka, razlike u incidenciji i prevalenciji MS-a u različitim dijelovima svijeta mogu se pripisati genetskim čimbenicima, međuigri između genetskih i okolišnih čimbenika te socioekonomskim čimbenicima, od kojih je jedan od važnijih dostupnost medicinske skrbi.
'MS je bolest koja je s epidemiološke strane vrlo dobro istražena, a razlike u njenoj incidenciji i prevalenciji u različitim dijelovima svijeta mogu se pripisati genetskim čimbenicima, međuigri između genetskih i okolišnih čimbenika te socioekonomskim čimbenicima, od kojih je jedan od važnijih dostupnost medicinske skrbi. Navedena epidemiološka istraživanja pokazala su da procijenjena stopa prevalencije u posljednja tri desetljeća u Europi iznosi 83 na 100.000 stanovnika, s većom prevalencijom u sjevernim zemljama. Unutar toga važno je naglasiti omjer ženskih prema muškim bolesnicima koji iznosi 2:1. Procijenjena godišnja incidencija MS-a u Europi iznosi 4,3 na 100.000 stanovnika. Posljednji dostupni podaci za Republiku Hrvatsku za 2015. godinu govore o prevalenciji od 145 bolesnika na 100.000 stanovnika, uz omjer ženskih prema muškim bolesnicima od 2,5:1. Novija istraživanja ukazuju na porast prevalencije MS-a, osobito u žena. Razlog tome može ležati u razlikama u spolnim hormonima između žena i muškaraca, kao i razlikama u pretilosti, razinama vitamina D, pristupu zdravstvenoj skrbi te stopama pušenja', upozorava dr. Habek.
Kako prepoznati MS?
Multipla skleroza najvjerojatnije počinje i 10 godina prije prve kliničke manifestacije te je karakteriziraju simptomi poput anksioznosti i depresije, umora i boli te poremećaja mokrenja i stolice. Navedeni simptomi vrlo se često nalaze i u općoj populaciji, ali se rijetko dovode u vezu s MS-om.
'Početak bolesti označava pojava prvog kliničkog simptoma - klinički izoliranog simptoma (CIS-a). On je prva klinička prezentacija (simptom ili znak) koja nastaje kao posljedica upalnog demijelinizacijskog poremećaja središnjeg živčanog sustava i prvi je simptom u gotovo 85 posto bolesnika. Manifestira se kao optički neuritis (obilježen gubitkom vida, nemogućnošću razlikovanja boja te bolovima tijekom pokretanja oka), zatim kao inkompletni transverzni mijelitis, koji karakteriziraju gubitak motorike, osjeta i autonomne funkcije ispod razine oštećenja, te simptomima iz područja moždanog debla i maloga mozga, kao što su dvoslike, poremećaj ravnoteže i vrtoglavica', kaže neurolog.
DOBRO JE ZNATI
Šest koraka kojima svaka osoba svoj mozak može održati zdravijim
Prof. dr. sc. Mario Habek, temeljem dugogodišnjeg iskustva, naglašava da je oboljelima od multiple skleroze važno imati zdrav mozak koji dobro funkcionira. Bez obzira na dijagnozu MS-a, zdravlju mozga svake oboljele osobe dobro će doći sljedeći savjeti:
1. Budite što aktivniji
Viša razina aerobne kondicije povezana je s bržom obradom informacija i očuvanim volumenom moždanog tkiva. Ukratko, veća aktivnost pomaže u očuvanju zdravlja mozga kod osoba s multiplom sklerozom.
2. Držite svoju tjelesnu masu pod kontrolom
Pretilost je povezana s većim brojem demijelinizacijskih lezija (područja intenzivnog oštećenja) nego s održavanjem zdrave težine.
3. Držite svoj um aktivnim
Obrazovanje, čitanje, hobiji i umjetničke ili kreativne razonode pomažu u zaštiti od kognitivnih problema ako se bavite njima cijelog života.
4. Izbjegavajte pušenje
Pušenje cigareta kod osoba s multiplom sklerozom povezano je sa smanjenim volumenom mozga, kao i s višim stopama recidiva, povećanom progresijom neurološke onesposobljenosti, većim kognitivnim problemima i smanjenim preživljavanjem u usporedbi s nepušenjem.
5. Pazite koliko pijete
Povećana konzumacija alkohola dovodi do smanjenog preživljavanja kod ljudi s MS-om.
6. Nastavite uzimati druge lijekove koje vam je liječnik propisao.
Dodaje i da je glavni uzrok multiple skleroze infekcija Epstein Bar virusom (EBV), a koja rizik za ovu bolest povećava više od 30 puta! Od ostalih rizičnih okolišnih čimbenika dr. Habek ističe vitamin D, čemu u prilog idu i provedena epidemiološka istraživanja koja jasno pokazuju da je incidencija multiple skleroze puno viša u sjevernim zemljama. Osim toga, dokazano je da je visoka serumska razina vitamina D povezana sa smanjenim rizikom od razvoja multiple skleroze. Ne manje važno, pušenje i pretilost također se povezuju s povišenim rizikom od nastanka MS-a.
Nažalost, posljednjih godina MS se sve više javlja i među najmlađima.
Pedijatrijski MS, koji se također naziva MS-om s pedijatrijskim početkom (POMS), MS-om s ranim početkom ili juvenilnim MS-om, definira se kao multipla skleroza s početkom prije dobi od 16 godina (ponekad prije dobi od 18 godina).
'Treba upozoriti da je između tri i 10 posto osoba s multiplom sklerozom mlađe od 16 godina, a manje od jedan posto mlađe je od 10 godina. Sve veća pojavnost ove bolesti u pedijatrijskoj populaciji leži i u njenom boljem otkrivanju, dostupnijim pretragama, prvenstveno magnetskom rezonancom, te edukaciji neuropedijatara', dodaje dr. Habek.
Bolesti poput visokog krvnog tlaka, srčanih bolesti, dijabetesa ili visokog kolesterola mogu utjecati na tijek multiple skleroze.
Prema riječima dr. Habeka, MS je bolest kod koje rani početak liječenja zasigurno dovodi do boljeg ishoda za oboljele pa je jasna potreba da se s njime započne što je ranije moguće kako bi se kontrolirala njena aktivnost i usporio napredak, smanjio rizik od novih pogoršanja, odgodio nastup trajne onesposobljenosti (invaliditeta) te općenito dovelo do boljeg dugoročnog ishoda.
Odabir lijekova kojih, zahvaljujući razvoju tehnologije te kvalitetnim znanjima stručnjaka, danas ima dovoljno ovisi o aktivnosti i stadiju bolesti. Kod osoba s MS-om i lošim prognostičkim čimbenicima optimalni terapijski pristup jest započeti liječenje visoko učinkovitijom terapijom, a odluka o tome koji lijek odabrati, osim učinkovitošću, trebala bi se voditi prvenstveno njegovim sigurnosnim profilom. Prehrana, tjelovježba, način života i savjeti liječnika pritom su od presudne važnosti, a briga bližnjih i pravovremeno primjećivanje navedenih simptoma često je najvrjednija pomoć na putu do što kvalitetnijeg života.
