Je li moda nešto čime ste i prije željeli baviti? Kako ste se odlučili za modne vode?

Moda je sigurno bila nešto što sam ja oduvijek željela, ali su me učili da treba završiti škole. Govorili su mi da se svi volimo lijepo odijevati i da nas to veseli, ali da to nije posao. Zapravo je sasvim suprotno, posao bi trebao biti nešto što nas veseli. Uspomene koje imam iz djetinjstva vezanu su uz tu želju jer sam se igrala i šivala na bakinoj singerici.

Imate li kakva pravila kod odijevanja i kako birate odjeću za sebe?

Pravila nemam. Nekad vam se neki komad odjeće svidi, ali kada ga obučete vidite da vam ne odgovara. Mora vam dobro pristajati krojem i morate se u njemu dobro osjećati. S vremenom sam shvatila da, ako nisam sigurna da je to za mene, znači da mi ne pristaje. Svega sam u nekoliko navrata kupila odjevne predmete koji bi se mogli nazvati skupima. Nikada nisam imala poseban afinitet ni istinsku želju da posjedujem takve odjevne predmete. Oni služe tome da predstavljate njih, a ne sebe. Meni je odjeća prvenstveno u službi osobe koja je nosi.

Imate li nešto od garderobe što posebno volite i rado nosite?

Nemam fetiš ni na cipele ni na torbe i ne mogu reći da su mi važnije od same garderobe. Obično se u sezoni nađe jedan par čizama ili cipela koje gotovo cijelo vrijeme nosim jer u njima nađem spoj udobnosti i nekog stila koji mi u tom trenutku najviše odgovara, a mogu ih najbolje kombinirati s odjevnim predmetima koje trenutno nosim.

Postoji li neki komad odjeće, obuće ili dodataka koji bi svaka žena trebala imati?

Ne mogu izdvojiti da bi postajala primjerice mala crna haljina koja je obavezna. Više bi rekla da svaka žena mora gledati na način da se dobro osjeća u odjeći.

Ne. To je bila naša zajednička avantura kada smo radili za Divine. No ubuduće će to ipak biti moj projekt. Mi dijelimo jedan zajednički senzibilitet, ali smo različiti. Tako da smo shvatili da bi to mogao biti izvor sukobljavanja. Mimo toga možemo onda zaista funkcionirati prvenstveno kao partneri u privatnom životu. On je jako temeljit, a ja sam brza i onda se ne možemo naći. Ima primjera gdje se dvoje super nadopunjuju i privatno i poslovno, ali meni je to onda presporo, a njemu prebrzo.

Što vas je inspiriralo za kolekciju koju ćete predstaviti na Cro-A-Porteru?

Inspirirala me francuska tkanina iz malog mjesta Vichy gdje se koriste vlakna u različitoj boji i onda se tkaju tako da se dobije taj uzorak kockice. Uvijek mi je materijal inspiracija i onda od toga krećem pa stvaram priču i kolekciju.

Šuška se da ćete raditi kolekciju Borna & Fils?

Da, to bi zapravo značilo Borna i sinovi. Na neki način bi predstavljalo ono što ja jesam, kao osoba sa svojim imenom i majka svojih sinova. Dakle, osoba u mnogo aspekata. A s druge strane takva kompozicija modne marke sugerira na određenu tradicionalnost i trajanje. I želja mi je da se kolekcije uvijek sastoje od predmeta koji mogu nadilaziti sezonske trendove.

Kome ste namijenili svoju odjeću?

Kolekcije su sastavljene od nosivih odjevnih predmeta. Namijenjene su aktivnoj ženi koja mora žonglirati između uloge majke i svojih poslovnih obaveza, a osjećati se ugodno i poželjno i kad je za svojim radnim mjestom i kad je kod kuće i igra se s djecom ili navečer izlazi sa svojim partnerom.

Kako ste doživjeli naše dizajnere?

Ne poznajem detaljno hrvatsku modnu scenu. Tijekom ovih priprema za Cro-A-Porter susrela sam se sa modnom dizajnericom koja se krije iz branda Mak i jako su mi se dopale njene kreacije. Ivicu Skoka poznajem od ranije, čak imam i jednu njegovu jako lijepu haljinu, a u svojoj garderobi imam i odjevne predmete od A'Marie.

Koliko su različite Francuskinje od Hrvatica?Hrvatice su jako lijepe žene i oduvijek su posvećivale puno pažnje stilu. Mislim da smo mi svi Slaveni rođeni s jednim većim senzibilitetom za lijepo. Na to sam ponosna. Osnovna razlika je u građi. Naše žene su puno više i jače, a Francuskinje su krhkije i uskih bokova. Imaju jedan autentičan stil odijevanja koji odgovara toj konstituciji. S druge strane, Francuskinje daleko više nalikuju jedna drugoj nego što to vrijedi za Hrvatice. Mi smo puno osebujniji u stilu. Pravu Francuskinju lako možete prepoznati na ulici. Marame su im zaštitni znak, često nose mornarske majice. Francuzi su jako ponosni i u tom smislu pa se tradicija u odijevanju također prenosi s majke na kćer. To ne možemo reći za Hrvatice, da imaju poseban tradicijski stil odijevanja.

Majka ste četiri dječaka: Borna, Luka, Fran i Rafael. Kako ih odgajate i jesu li jako različiti karakterom?

Ne možete se bitno prilagođavati djeci, svako će dijete uzeti ono što njemu treba. Jedno će se više maziti, a drugo će željeti više razgovarati. Svaki moj sin je poseban i sa svakim imam specifičan odnos. On proizlazi iz toga što oni svojom osobnošću bude po različit dio mene.

Kako usklađujete poslovne i obiteljske obaveze?

Djeca vole sretne roditelje. Vole kada radite nešto što vas čini sretnim i ponosni su na vas. Ali moram priznati da ne vole kada izbivam iz kuće i to mi je jako slatko jer im nedostajem. Zaista sam 15 godina bila uvijek uz njih i sada možda to više cijene kada se vratim.

Kakav odnos imate vi i dječaci s bivšim suprugom Lukom Rajićem?

Oni imaju super odnos, to sve dobro funkcionira. Djeca su tu glavni koordinatori. Oni su sada dovoljno veliki i zreli da tu nema problema. Mi se inače posebno ne družimo niti mislim da je nužno družiti se nakon razvoda čak ni zbog djece. Nekada djeca moraju znati da roditelji imaju odvojene živote i ne treba kreirati neke umjetne odnose. Stvari mogu funkcionirati i biti vrlo korektne bez nekih bliskih susreta.