Znala sam po onim tvojim lijepim riječima da ću se zaljubiti i po tvojim hladnim očima, koje su me tako privlačile, da ću patiti. Između nas je oduvijek bila ili ljubav ili mržnja. Trenutno je ovo drugo. Ipak, i kada te mrzim neizmjerno mi fališ, iako sve oko sebe uvjeravam da sam OK i da sam te preboljela. No istina je drugačija. Bolnija…

Iskreno, trebam te. Neizmjerno te trebam. Kao da sam postala ovisna o tebi, zapravo, ti si moja droga. Kada te ne vidim, ludim, a kada te vidim, kada si nadomak mene, patim. Patim jer si mi tako blizu, a ne mogu te ni zagrliti. Patim jer te trebam i… volim… ali Bog ima neke druge planove s nama.

Često se sjetim nekih sretnih dana iz naše veze, kojih je stvarno bilo dosta. Sjećam se da tada nisam znala što su suze, no sada to dobro znam. Ranio si me, no svejedno te volim. A nitko mi ne može objasniti zašto, zašto te toliko volim.

I znam da naša ljubav nije kao vatra, da ponovno plane. Ali život mi polagano teče dalje, s mislima na propale dane... Sjećam se, bili smo tad jedno ja i ti, odsjaj kiše u čaši, koju je jedna kap uspjela razbiti. Sjećam se svega, i onog što sam davno trebala zaboraviti. Sjećam se okusa tvojih usana koje nisam smjela ljubiti. Znam, ne mogu te zaboraviti sve kad bih i htjela, ali pitam se zašto sam te voljela, a nisam smjela.

Idealno Loša

Želite li nam i vi poslati neki tekst s porukom ili jednostavno želite podijeliti s čitateljima neko vlastito iskustvo, slobodno nam pišite na mail: tekstovi@t-com.hr.