Mi smo u Nici imali savršeno vrijeme, baš s našim dolaskom prestale su dugotrajne proljetne kiše. Kao da je vrijeme samo nas čekalo. Ujutro su zadnje kapi padale s mokrih grana, dok nas je sunce s neba radosno gledalo. Naša šetnja Nicom mogla je započeti.

Željno smo stupili na Šetalište Engleza (Promenade des Anglais), ponosno koračali čuvenim biserom o kojem smo često slušali u pričama, a sad, evo ga pod našim nogama. Ipak je to 'malo' duža riva od splitske, ima je oko desetak kilometara.

Govorili su mi da je čudan osjećaj kada gledaš more, a na obzoru nema ničega, samo ravna plava crta. Govorili su da nema mora do Jadranskog, da nijedno drugo nije dovoljno lijepo i čisto. Priznajem, moj prvi susret u životu s beskrajnom pučinom bio je zbunjujući, ali ta zbunjenost nije dugo trajala. Pred očima se pružila širina bez kraja, kao da ćete, kada dođete do one crte, poletjeti. A more nije modro kao naše, nego tirkizno. Neobično, jako lijepo i čisto.

Ono što me najviše oduševilo je pogled na polukružni Zaljev anđela, duž kojeg se proteže Šetalište Engleza. Na njegovom kraju, na nasutom platou nalazi se zračna luka, jedina na ovom dijelu obale. Ako trebam izabrati raj na zemlji, to je onda ovo mjesto. Nije čudo što su se mnogi osvajači otimali oko ovog dijela najljepše obale na svijetu, s idealnom klimom, bujnim raslinjem.

Grad su utemeljili Grci prije Krista. Od 1860. godine definitivno je pripao Francuskoj, koja se ponosi svojim mondenim biserom, okupljalištem svih 'koji nešto znače'.

Mnoštvo skupih trgovina, otmjenih hotela i palača proteže se duž ove slavne promenade. Hotel Negresco je ipak najpoznatija građevina. Sagradio ga je 1912. rumunjski biznismen violinist Henry Negresco za probranu klijentelu iz aristokratskih slojeva, po nacrtima arhitekta Edwarda Niermansa. Predvorje hotela ostavlja vas bez daha – ogroman kristalni luster, rijetko ćete vidjeti veći, sa zanosnom plesačicom neobičnih proporcija koja se okreće u ritmu glazbe, da poželite i sami malo zaplesati. Pred hotelom je šarena statua Negresca, kraj nje se svakako morate fotografirati.

Laganom šetnjom popeli smo se na brdo Colline du Chateau, s čijeg se vidikovca pruža pogled na ovaj biserni grad. Osobito je lijep kad padne noć i mnoštvo svjetala pred vama otkrije čaroliju. Taj pogled se ne zaboravlja. Na brdu je utvrda Bellanda Tower u kojoj je napravljen zanimljiv vodopad gdje voda pada s najviše točke u Nici (302 stope) i raspršuje se u milijun sitnih kapljica koje vas osvježavaju po licu. Šetnja po utvrdi otkriva vam mediteransko raslinje, srednjovjekovne iskopine, Pomorski muzej sa zbirkom oružja, popločane mozaike, dječja igrališta.

S brda vidite cijeli grad. Na istočnoj strani je luka, datira iz 1750. godine. Nju je izgradio Charles Emmanuel III, savojski vojvoda. Pogled privlače lijepi brodovi, bogate jahte.

Ne smijete zaobići stari grad, sjecište turista, u kojem uplovljavate u prošlost. Zgrade i uske ulice datiraju iz 17. i 18. stoljeća. Osvajaju vas stari trgovi, popločane uske ulice, prozori puni cvijeća, balkoni s rubljem koje se suši. Stolovi kafića uglavnom pokrivaju cijeli prolaz, pa se jedva provlačite između njih, ali ipak je to dio šarma. Ugodna klima dopušta da ispijate piće vani gotovo cijele godine, pa mnogi kafići i nemaju zatvoreni prostor.

Dražesna je tržnica cvijeća Cours Saleya u srcu starog grada, biljke vam pokazuju da ste na Mediteranu i nijedan turist je ne zaobilazi. Pa i kad ne znate što ćete s minijaturnim stablom limuna, morate ga kupiti jer vam djeluje tako 'mediteranski'.

Kamo god krenuli, put vas vodi preko Trga Massena. Na jednoj strani je zgodan park, vrt Alberta I. prepun ruža puzavica koje se izvijaju nad šetnicama i zaklanjaju vas od sunca. Na drugoj strani su živopisne zgrade, Muzej Massena, spomenik Albertu I. iz Belgije, moderne skulpture, fontane sa razigranim vodenim stupovima.

Za one druge, poduzetne i, naravno, bogate, slavni Ruhl Casino pruža mnoge mogućnosti. Smještenu na Šetalištu Engleza, u superluksuznom Hotelu Meridien, ovu impresivnu građevinu ne možete nikako zaobići. Osim kockarskih, pruža i brojne zabavne sadržaje, koncerte, pa ga zovu 'Moulin Rouge Azurne obale'.

Rekli su nam da, zbog nedostatka građevnog prostora, dižu zgrade i postavljaju tramvajske šine nad koritom suhe rijeke Paillon. Zahvaljujući novoj tramvajskoj liniji, kao jednom od najskupljih infrastrukturnih projekata u Europi, Nica je postala jedan od najmodernijih gradova prilagođenih pješacima na Mediteranu.

Po trgovinama smo uživali u mirisima provansalskih začina, u bojama kandiranog voća, okusima sladoleda od lavande, ruže… kušali pizzu Pissaladiere … Nažalost, nismo bili u vrijeme čuvenog Karnevala cvijeća, to bi tek bila nezaboravna fešta. I ovako, raskošna Nica učinila je da se bar nakratko osjećamo dijelom njenog džet-seta, da poželimo opet prošetati biserima Provanse.