Nije sve tako crno
Tišina tihe note svira,
u mračnoj sobi...
Bez ijedne sjene...
samo ona je tu, leži na
krevetu sobe s bolnim
uzdahom u srcu.

Ništa ne vidi ni nikog
ne čuje, magla je oko nje.

Želi krenuti naprijed
no nema snage,
što je to tako jako?
što bol može učiniti?
Bol boli, razjeda je
Skriva pogled ispod jastuka
gdje leže one bolne suze
Polako tone u san
gdje vlada savršenstvo i
osmijeh,
gdje sve je tako lijepo
baš kao u bajci...
na trenutak zaboravlja
stvarnost i sve oko sebe,
iznenada budi se!

Budi je zvuk vlaka i
zadnje što vidi je
pogled u nebo, oblake!
Odlazi s osmijehom na licu
i mislima s tobom
jedinoj ljubavi.... D.

NaNa91

Želite li nam i vi poslati neki tekst s porukom ili jednostavno želite podijeliti s čitateljima neko vlastito iskustvo, slobodno nam pišite na mail: tekstovi@t-com.hr