Već smo pročitale sve o budizmu, proučile gdje se nalaze najljepši hramovi, raspitale se o mjestima koja se isplati vidjeti na Tajlandu, o najboljim klubovima, restoranima i salonima za masažu. Doznale smo i nekoliko korisnih savjeta od prijatelja koji su neko vrijeme boravili tamo, a naslušale smo se i upozorenja o drogama i seks-turizmu. Bile smo spremne na ljepote i fenomene kakve nismo vidjele do tada, imale smo velika očekivanja, no nismo ni slutile da ćemo ih sve nadmašiti na ovom putovanju.
Svoja dva tjedna na Tajlandu odlučile smo maksimalno iskoristiti i vidjeti sve što se može u tom našem ostatku starog godišnjeg odmora. Zato smo isplanirale ostati samo četiri dana u Bangkoku, otići pet dana na jug Tajlanda i obići najljepše otoke tamo, a zatim krenuti na sjever, u planine i džungle.

U Bangkoku nas je dočekao prijatelj koji dio godine provodi ondje jer radi kao nogometni trener, a među njegovim štićenicima su i članovi kraljevske obitelji. Zahvaljujući njemu, u kratkom smo vremenu uspjele upoznati ovaj kaotičan grad i shvatiti tajlandski mentalitet. Prije svega, zaključile smo da je nogomet važan i da spominjanje Davora Šukera donosi nova prijateljstva i velike popuste u Tajlandu.
Naš nas je prijatelj prvu večer odveo na glavno šetalište u Bangkoku i u najživlju ulicu Khao San. Ondje se nalazi sve i svašta: turisti, prodavači, ljudi koji kuhaju na ulici, umjetnici, znatiželjnici i propalice. Odmah nas je omamila mješavina mirisa i začina iz brojnih restorana, a u jednome od njih isprobale smo tradicionalne tajlandske specijalitete. Štandovi sa suvenirima i odjećom nisu nas se previše dojmili, ali su nam pažnju privukli ulični mađioničari koji su prodavali svoje trikove, kao i dućan u kojem možete kupiti bilo koji lažni dokument - osobnu iskaznicu, diplomu s Harvarda ili uvjerenje da ste zaposlenik na NASA-inom institutu.

Večer je završila glamurozno, otišli smo u elitni klub Scirocco na 64. katu hotela Lebua, gdje smo se okrijepili uz skupa pića i pripremili za sve što nas čeka idućih dana.

‘Ovdje bih mogla živjeti’, zaključila sam, a Ivana se složila sa mnom. Ovaj grad je krcat svime, učinilo nam se kao da je čitav svijet zbijen na jednom mjestu, a imale smo svega par dana da ga razgledamo.

Prije obilaska raskošnih hramova sjele smo u gondolu na rijeci Chao Praya i promatrale luksuzne zgrade kraj kojih su se kostriješile sirotinjske brvnare. Ipak, sve to izgleda prirodno i skladno. Svratile smo na tržnicu cvijeća i za jednu kunu okitile se vijencima jasmina i orhideja. Bile smo spremne za opširne detalje o povijesti, posjetu najvećem, 64 metra dugom kipu ležećeg Bude i šetnji po kraljevskom imanju s prigodnim muzejima. Prije večernjih izlazaka priuštile smo si dvosatnu masažu, a klubovi u Bangkoku su nas oduševili.

Međutim, pravo opuštanje slijedilo je na jugu Tajlanda. Kao bazu smo izabrale jedan lijepi resort na Phuketu, ali smo isplanirale svakodnevne izlete i aktivnosti.
Čim smo stigle na Phuket bile smo sretne kao mala djeca jer je u Zagrebu bila zima, a nas je u Tajlandu dočekalo 38 stupnjeva. Nije bilo važno što mi je u dva dana izgorjelo čak i tjeme, bile smo na moru i čekale su nas pustolovine po nevjerojatno lijepim otocima.

No, naš prvi odlazak na plažu bio je bizaran. ‘Ne razumijem ove ljude. Tu je savršena pješčana plaža, a svi se kupaju na bazenima u resortu’, komentirala je Ivana situaciju na Phuketu gdje na plaži nije bilo nijednog turista. ‘Ma što nas briga, sve ove ležaljke su samo za naaaaas!’ vrištala sam od sreće dok smo obje utrčavale u more prekrasne boje i divne osvježavajuće temperature. Međutim, već za tri minute istom smo brzinom trčale van jer smo shvatile da nas grickaju stotine sitnih zelenkastih meduza.

Srećom, na otocima koji se zovu James Bond i Phi Phi mogle smo uživati u kupanju i prirodnim ljepotama. Plivale smo u egzotičnim uvalama dok su majmuni skakutali po plažama, vidjele smo močvare, spilje i mistične hramove, ronile smo među koraljima i egzotičnim ribicama, zavoljele smo Tajland. A kad nam je vodičica dala kremu sa zaštitnim faktorom 130 za koji nismo ni znale da postoji - prepustile smo se do kraja. Otišle smo i na spuštanje lijanama kroz džunglu, jahale smo slonove, vozile se minijaturnim terencima kroz različite terene, gledale spektakularan show u kojem nastupaju ladyboyevi. A onda smo se zaputile na sjever.

Chiang Mai je za nas bio ugodno iznenađenje jer tamo ništa nije djelovalo turistički. U ovoj smirenoj provinciji nalazi se Doi Inthanon, najveći vrh Tajlanda, ali i brojna plemena koja još uvijek žive tradicionalnim načinom života.
Nas dvije smo obišle sela u kojima žive takozvane žene žirafe. Njima su dugi vratovi pojam poželjne ljepote, pa već s pet godina počinju oko svoga vrata nizati metalne obruče s tim ciljem, a neke od njih stavljaju ih i oko zglobova.

Puno humanije žive ljudi u plemenima koja se bave proizvodnjom pamuka, a Ivana i ja uspjele smo upoznati i seoskog šamana s kojim smo na njegovo inzistiranje popile i tajlandski viski Sang Som.
Dojmio nas se i kamp u blizini Chiang Maija u kojem slonovi slikaju. Ivanu je oduševila slonica koja je kistićem u surli naslikala prekrasno drvo, a mene zapanjio jedan mladi slon koji je skicirao - slona.

Za kraj smo otišle do Zlatnog trokuta, teritorijem koji graniči s Laosom i Myanmarom. Prešle smo rijeku i u Laosu su nas prihvatili i bez dokumenata te su nam iz velike tegle zagrabili alkoholno piće dobrodošlice. Tek kad smo prišle bliže, shvatile smo da smo popile rakiju od kobre, škorpiona i tigrovog penisa.

Zakoračile smo i u Myanmar, gdje smo ispred hinduističkog hrama pustile malenu ptičicu iz kaveza na slobodu i zaželjele želju - da se vratimo u ove zemlje prvom prilikom.