Ljetošnje visoke cijene goriva možda se i neće ponoviti u skorije vrijeme, no činjenica jest da se čitavo vrijeme dok su dizel i benzin rušili rekorde, cijena ukapljenog naftnog plina zadržala na iznosu od 3,35 kune po litri. Oni koji su prešli na plinski pogon i danas uživaju u jeftinijem gorivu, a mnogi domaći zastupnici, uz primjetno manje pompe, još uvijek nude plinsku instalaciju na svojim modelima bez gubitka garancije.

Jedan od ovih zastupnika je i ovlašteni distributer Opelovih vozila koji nam je na test ustupio Zafiru s plinskom instalacijom. Monovolumeni su zapravo odličan odabir za ugradnju plina budući da obiluju prostornošću i velikim prtljažnim volumenom, pa im ugradnja dodatnog plinskog spremnika ne predstavlja toliki hendikep kao što je to slučaj kod manjih kompakata i limuzina.

Zafira je s nama od 2005, no dizajn automobila blago je osvježen prošle godine. Uz manje izmjene, interijer je još uvijek 'opelovski' konzervativno dizajniran, robustan i oplemenjen kvalitetnim izdržljivim materijalima. Kod Zafire je oduvijek najviše oduševljavala ponuda prostora te lakoća njegova iskorištavanja. Želite privući, preklopiti klupu ili sjedalo, a možda ih samo sklopiti u pod? Nema problema. Flex 7 sustav nudi nenadmašnu varijabilnost i svi oni koji imaju brojniju obitelj te automobil koriste i u poslovne, da ne kažemo, dostavne svrhe, znat će cijeniti Zafirine mogućnosti.

Unatoč monovolumenskoj strukturi i popriličnoj masi (1.450 kilograma), Zafira se vozi izvrsno što posebice može zahvaliti vrlo dobro podešenom ovjesu koji, zbog potencijalnog prijevoza sedmero putnika, nudi idealan kompromis između krutosti i udobnosti. Ipak, prava je šteta što sjedala nisu udobnija. Premda se u Zafiri sjedi više nego li u prosječnom automobilu, vozačko okruženje olakšava podešavanje upravljača i sjedala do te mjere da si svaki vozač, neovisno o visini, može pronaći zadovoljavajuću poziciju. Jednom za upravljačem vrlo se brzo da shvatiti koliko se Zafira u vožnji ponaša kao pravi automobil, a ne kao minibus što svakako može zahvaliti platformi koju dijeli s Vectrom.

Pohvale svakako idu i na račun upravljača koji bi mogao biti i direktniji, no svejedno vozaču prenosi dovoljno informacija, te na račun kočnica koje osiguravaju kratak i siguran zaustavni put. Manje primjedbe imamo na račun nepreciznog ručnog peterostupanjskog mjenjača sa solidno posloženim prijenosnim omjerima.

Testnu Zafiru pogonio je atmosferski četverocilindrični benzinac od 1.8 litara. U benzinskom režimu ovaj motor razvija 140 KS, a Zafiri nudi sprint do stotke za dvanaestak sekundi, te maksimalnu brzinu od 180 km/h. Premda se rado zavrti, maleni benzinac dosta često ostaje bez daha, pa je za iole dinamičniju vožnju potrebno imati dosta tešku nogu. Ovo dodatno dolazi do izražaja prilikom upotrebe plina kada automobil ubrzava primjetno ljenije. Ipak, plinska instalacija (Landi Renzo) ni nije tu da bi se postavljali rekordi u sprintu na četvrt milje, već da se uštedi na potrošnji.

U benzinskom režimu Zafira je trošila prosječno 8.5 litara na stotinu kilometara, dok je u plinskom režimu ovaj broj bio nešto bliže deset litara na stotinu kilometara, što još uvijek iznosi, s aktualnim cijenama ovih goriva, niži trošak od gotovo 40 posto.