Milijunske zarade svjetskih manekenki daleko su od zarada u Hrvatskoj koje se kreću od 500 kuna za reviju do par tisuća eura za snimanje kampanja. Osim za nekolicinu djevojaka koje uspješno rade i na domaćoj i na inozemnoj sceni, za većinu djevojaka manekenstvo je tek nadopuna džeparca i popunjavanje budžeta i teško da se od njega može živjeti, tvrde vlasnici najpoznatijih hrvatskih modnih agencija
'Od čega se uopće kod nas može živjeti normalno i što to u stvari znači?! Znači li to samo podmiriti račune za stan, troškove prehrane ili puniti svoj ormar novim modnim detaljima i odlaziti na večere u restorane? Mogu govoriti u ime svojih djevojaka i mislim da je njihov đački, tj. studentski džeparac sasvim pristojno pojačan manekenskim angažmanima. Ovisi koliko vremena mogu odvojiti za modne poslove, žele li otići i na druga tržišta itd. Svaka djevojka je ipak posebna priča, ali budući da su neke kod mene i po 12 godina - znači da se nemaju razloga žaliti', otkrila nam je Tihana Harapin-Zelepugin,modna agentica agencije Talia model
I ona i Sayon Bangoura, jedan od suvlasnika Midikena, slažu se da su u manekenstvu najbolje plaćene beauty kampanje i snimanje za kataloge, kojih je kod nas pak jako malo. Za editorijale manekenke dobiju 400 do 1.000 kuna, no oni pak otvaraju vrata za nove poslove.
'Cijene editorijala su i kod nas i vani iste. Manekenke su svjesne da na taj način dobivaju reklamu koja otvara put za nove poslove. Važno je i koji fotograf radi editorijal, a ja sam znala čak i neka snimanja odbiti kad bih čula ime fotografa. Kad pak čujem da radi Mladen Šarić, radili bismo i besplatno', otkriva nam Ana Gojanović, modna agentica agencije Colors.
Ona smatra da se od manekenstva u Hrvatskoj može živjeti ako se intenzivno radi od dva do tri posla tjedno. To je moguće, smatra, samo u Zagrebu jer je tu najviše događanja i klijenta.
Prema njezinom mišljenju, manekenke mogu zaraditi pristojan novac čak i za kupnju automobila ukoliko se radi o modnom imenu koje se već dokazalo vani, poput Kristine Šalinović ili Nevene Dujmović. Anonimne djevojke pak ne mogu ni sanjati o tim svotama, bar ne na početku.
Kad su revije u pitanju, i vani i kod nas catwalk nije mjesto gdje će manekenka zaraditi ogroman novac.
'U New Yorku su revije jako malo plaćene, a djevojke katkad umjesto novaca dobiju kompenzaciju u odjeći iz prošle kolekcije', otkriva nam Gojanović. Milano pak najbolje plaća.
'Početnica može dobiti od 1.000 do 1.500 eura, dok neko proslavljeno ime tipa Kate Moss može zaraditi i 80.000 eura, kaže Gojanović dodajući da nošenje razvikanog dizajnerskog imena vani djevojci znači puno više od honorara. Tako je u medijima kao bomba odjeknula vijest da je Kristina Šalinović zablistala na pariškom tjednu visoke mode gdje je nosila odjeću jednog od najutjecajnijih dizajnera na svijetu - Jeana Paula Gaultiera.
Kod nas se pak radi o znatno skromnijim honorarima, pa se revije plaćaju oko 500 kuna, a jedina prava zarada moguća je kad su u pitanju TV reklame, kampanje, snimanje za kataloge.
Katalozi i kampanje koje rade velika dizajnerska imena anonimne djevojke lansirat će u zvijezde i naravno da njih manje plaćaju. Poznate osobe pak poput Angele Lindvall, Kate Moss, mogu zaraditi od 50.000 do 150.000 eura.
'Kod nas se radi o puno manje nula, pa su iznosi od oko 2.000 eura do 5.000 eura za katalog ili kampanju', kaže Gojanović naglašavajući da su to okvirne cijene jer je opet važno o kojoj se manekenki radi.
Kristina Šalinović, Nevena Dujmović, Anita Dujić, Adrijana Dejanović dobit će, naravno, daleko bolje honorare od djevojaka koje su tek počele i nemaju iza sebe karijeru.
JOSIPA KUSIĆ:Zvijezde dobivaju puno veće honorare
Trenutno je manekenski posao za mene nadopuna džeparca, no u vrijeme kada sam bila aktualna miss, od posla i angažmana sam mogla živjeti i plaćati sve obveze. Na revijama po dizajneru dobijemo 400 kuna, a kao zaštitno lice kampanja po nekoliko tisuća kuna. Dosad sam bila zaštitno lice nekoliko domaćih marki poput donjeg rublja Lady M i torbi San Peter. To su poslovi gdje je konkretnija zarada. No kada je neka zvijezda poput Nikoline Pišek ili Severine zaštitno lice, ona dobije daleko veći iznos. Uvijek se plaća ime.
Sayon Bangoura smatra da kod nas ima malo klijenata koji razumiju kako manekenski posao funkcionira vani, a i nedostaje nam ulaganja u modu.
'Mislim da bi se već napokon trebala osnovati udruga modnih agencija kako bi se postavila pravila te bi to potaknulo kodeks poslovnog ponašanja kod samih agencija, modela i klijenata, a usput zaštitilo prava svih te diglo sve na još jedan veći niv', pojašnjava Sayon.
Tihana Harapin-Zalepugin nedostatak posla objašnjava i nepostojanjem adekvatnog tjednog modnog magazina.
'Naravno da posla nema dovoljno. Stalno govorim da će prvi znak pozitivnog kretanja biti ponovna pojava tjednog modnog magazina. Naime, nekad smo imali Milu, Tenu, Elite, Vivu, Galu. Sada imamo nekoliko zaista dobrih mjesečnih ili tromjesečnih magazina. Zahvaljujući manifestacijama poput Cro-a-portera, Fashion.hr, kao i nekolicini samostalnih projekata, Lisce, Golden Pointa, Nicolasa, modne revije su ipak nešto što barem dva puta godišnje pokazuje što se proizvodi i nudi na našem tržištu. Pojavom Viktora Drage razmišljanje o prezentaciji mode dostiže kriterije koji se već dugo poštuju na Zapadu, a njegovim putem kreću i još neki realizatori, koji opet stvaraju neke svoje stilove i brandove. Napokon se nešto pomiče i kad su u pitanju kataloške prezentacije kolekcija poput onih Estare Culto, X-nation, Amadeus, Varteks, Tekstilpromet. Sporo, teško, ali ipak se kreće. Mozda najviše rade naši dizajneri - ali njihove financijske mogućnosti su zaista skromne', objašnjava Harapin Zelepugin.
Unatoč problemima s kojima se susreće hrvatska moda pa samim tim i modeli i manekenke, svi se slažu u jednom: koliko će manekenka posla imati i koliko će zaraditi, ovisi o vrsti posla, ali itekako i o kojem je modelu riječ. One koje su poznate i cijenjene i vani, i kod nas mogu zaraditi ozbiljniji novac. One druge zadovoljne su odrađenim revijama i sporadičnim pojavljivanjem na modnim stranicama pojedinih novina te se nadaju da će jednog dana dobiti priliku za snimanje editorijala, nakon čega bi se eventualno mogle nadati i ozbiljnijim angažmanima, pa time i zaradi.
