Popularno ljetovalište Pattaya nalazi se u Tajlandskom zaljevu, samo stotinjak kilometara udaljeno od Bangkoka. No ako mislite da je prijevoz iz glavnog grada bezbolan i lagodan, prevarit ćete se. Vozači minibusa nemaju milosti. Vozilo doslovce leti autocestom, a nakon svakog nadvožnjaka slijedi grubo prizemljenje, velika patnja za bubrege i želudac.

Nakon dva sata torture iskrcavaš se u samom centru i prvo što vidiš je naizgled prekrasna pješčana plaža, koja se kasnije pokaže kao raj za ljubitelje jet skija, ali ne i za kupače, jer je more daleko ispod nivoa na koji smo navikli u Hrvatskoj. Svejedno, toliko je toga finog ovdje da se kakvoća vode brzo zaboravi.

Pattaya je jako moderan grad. Nema mnogo toga drevnog u njemu, budističke hramove zbilja moraš dugo tražiti, dok je sve puno ogromnih hotelskih nebodera, pivnica, šoping centara, pristojnih i manje pristojnih salona za masažu, suvenirnica te, naravno, noćnih klubova.

Jedna šetnja gradom dovoljna ti je da shvatiš da ovdje vladaju neke sasvim drukčije međuljudske zakonitosti, nešto beskrajno daleko od onog što imamo u Europi. A nakon noći provedene u samom centru, postaje ti jasno da je Pattaya zapravo ono što bi Zrće silom htjelo biti, ali je užasno neuspješno u toj misiji: raj za partijanere i lovce na ljetne avanture.

Pattayu nije potrebno reklamirati lažima o vrućim partijanericama koje ne prestaju divljati cijele noći, uz obaveznu fotogaleriju na kojoj su sasvim slučajno samo go-go plesačice i u pozadini bezbroj razočaranih frajera. Ne, ovdje se nećeš pojaviti i biti okružen s 80% muškaraca te se jedino moći natjecati u igri 'tko ima bolje trbušnjake'. Niti će ljubavni uspjeh doživjeti tek momci koji dođu s ljubavnicama, prijateljicama i poznanicama, niti postoji potreba da dečka koji je zaveo nepoznatu curu u disku proglasimo besmrtnim nacionalnim herojem te mu damo isklesati kip na ulasku u plažu. Ovo je nešto sasvim drugo. Grad ne zovu slučajno 'Disneyland za odrasle'.

Prva šetnja Walking Streetom, najpopularnijom ulicom u gradu, priličan je šok. Sve blješti i podsjeća na Las Vegas, osim kockanja koje je ovdje zabranjeno. Nakon svakih par koraka mlade oskudno odjevene cure nagovaraju te da uđeš baš u njihov klub. Osjeća se miris sirovih strasti gdje god da kreneš. Malo neugodno ako si potpuno sam ovdje, nekako ti trebaju prijatelji da zajedno prebrodite početnu nelagodu.

No ta silna razina seksualne energije u zraku, koja u pravilu u Europi privlači napaljenu 'balavurdiju', ovdje je namamila drukčiju klijentelu. Oko mene mahom ozbiljniji, sredovječni ljudi, neki se parovi šeću kao da se radi o promenadi nakon sladoleda, rivom u Vodicama. Svi se ponašaju kao da je ova Sodoma i Gomora nešto sasvim normalno.

Nakon početne nelagode postane ti malo lakše. A prizori po gradu i u klubovima su fascinantni. Trljaš oči jer ne možeš vjerovati što vidiš. Muškarci od 60 i više godina za rukicu se vodaju s vrlo mladim djevojkama koje bi im mogle biti unuke. Uz dužno poštovanje, neki od njih izgledaju čak kao da im zbilja nije mnogo ostalo vremena. No provode ga na način koji je potpuno nemoguć u Hrvatskoj. Izgledaju zaljubljeno. Realnost ili iluzija, nebitno je. Bajke, maštarije i snovi i tako su najljepša stvar u životu.

Nakon što si se u Bangkoku pokazao kao otrov za tajlandske žene te iznenadio cijeli svijet izvojevanim pobjedama protiv od sebe triput zgodnijih visokih Australaca, moćnih Španjolaca, kao i brojnih sljedbenika 50 Centa, uvjeren si da će ovdje protiv superdjedica slijediti laka šetnja. Bit će gotovo prelako.

No prevario si se, jer stara garda ima svoje adute. Oni su hodajuće zavodničke institucije. Podcjenjivački osmijeh brzo se gasi i počinješ ih poštivati. Ali ni približno kao što ih poštuju lokalne cure. I zato ne pokušavaj kod njih skupiti bodove veličajući svoju dob na štetu seniora. Doživjet će te kao napuhanog balavca i odmah otpisati.

Walking Street je 'crvena četvrt', a go-go barovi zapravo prikriveni bordeli. Ali to je tek dio ove popularne ulice. Ti hramovi sirovih strasti isprepleteni su s pregršt običnih disko klubova, lokala sa živom muzikom i, vjerovali ili ne, borilištima na kojima turisti izazivaju lokalne borce na 'muay thai' okršaj.

Jedan mladi momak prosječnog izgleda nema potrebu ulaziti u hramove sirovih strasti i trošiti svoj teško zarađeni novac te se zatim možda i osjećati neugodno zbog tog iskustva. Za razliku od ljetovanja na Zrću, u Vodicama ili u Umagu, ovdje strast dolazi sama po tebe, makar samo hodao ulicom ili nezainteresirano pio pivo. Ne možeš joj pobjeći.

Sve se odvijalo vrtoglavo brzo. Čudesne djedice pružaju otpor vrijedan divljenja, ali ni njima nema pomoći. Tajland je dobio novog šampiona. Ovdje ne mogu izgubiti. A glavom mi prolazi puno toga. Godine i godine neviđenog mučenja na rodnom tlu, debakli vlastitog mačo izdanja, romantičnog izdanja, duhovitog izdanja, nabildanog izdanja, mršavog izdanja, skromnog izdanja, bahatog izdanja, bilo kakvog izdanja. Ništa nije prolazilo, no mukama je došao kraj. Ovdje mi nakon manje od deset minuta u klubu prilazi istinska ljepotica tajlandsko-europskih gena i počinje mi se otvoreno upucavati. Ista priča se manje-više ponavlja svake večeri. Paralelni svemir. Ovo je moj matriks.

Neke djevojke u Pattayi žele tvoje društvo da bi imale s kim ići okolo od kluba do kluba, plesati i zabavljati se. Druge žele što prije rastrgati sve s tebe. Jako vole kad im plaćaš piće, još više poklone i sve što europski novac može omogućiti. Treba vremena da se privikneš da ovdje ljudi smatraju muškarca koji ne troši na djevojku krajnje nepristojnim. Pokušavaš zatim na sebe gledati kao na dobročinitelja. No nikad se ne navikneš do kraja. Da bar pojam 'sponzoruša' u našoj kulturi nije tako omražen.

U Pattayi su svi oblici muško-ženskog druženja mogući. Lako je naći cure koje će ti biti prijateljice i s tobom izlaziti, plesati i ispaljivati 'selfie' za 'selfiejem' u klubu. Romansa, držanje za rukicu i zaljubljeni pogledi uz zalazak sunca također su na dohvat ruke. Ozbiljnije seksualne varijante za malo zahtjevniju gospodu nisu neostvarive. A kao što prizori diljem grada pokazuju, godine su najmanji problem. Ovdje kao da nikad nije kasno doći...

Sve to je tek dio Pattayina doživljavaja. Ovdje jednostavno svaki dan upoznaš nekog drugog: tinejdžera koji je pobjegao iz Amerike i preselio se u Pattayu zbog cure, sredovječnog muškarca koji okolo hoda s tajlandskom suprugom i pred njom hvata konobarice za pozadinu, šarmantnog djedicu koji curama pušta u biljaru jer je pravi džentlmen. Međugeneracijske granice ne postoje. Ljudi se druže bez obzira na dob.

Za razliku od Bangkoka, gdje zaista možeš doputovati s voljenom osobom i dobro se zabaviti, puno toga vidjeti i doživjeti, ne preporučujem dolazak u Pattayu parovima. Premalo je kulturnih sadržaja, osim krokodilske farme u blizini grada nedovoljno je i prirodnih atrakcija, a ljepših plaža naći ćete u drugim dijelovima Tajlanda. Navodno lokalne cure znaju biti napasne čak i prema muškarcima u ženskom društvu, što može dovesti do velikih neugodnosti.

S druge strane, Pattaya je idealna za samce koji su odlučili lupiti šakom i učiniti veliku promjenu u svom životu ili se možda tek odmoriti u drukčijoj okolini. Može biti i jako dobra za šira muška društva, no samo ako ćete se relativno pristojno ponašati: naime, alkoholna agresivnost i bahatost vas mogu dovesti u nevolje, jer ni izbacivači ni policija to ne toleriraju, a među turistima su i opaki tipovi koji su na odmoru s iračkog, izraelskog ili tko zna kojeg bojišta te brojni ponosni Rusi pa se ne valja kačiti ni s kim. Sirove strasti nisu za svakog, ovdje je samokontrola izuzetno bitna.

Sve u svemu, Pattaya je jedno sasvim drukčije, pomalo nezaboravno iskustvo koje pokazuje da je zabluda o Zrću u stvarnosti zapravo itekako moguća, no potreban je potpuno drukčiji životni stil da bi se ostvarila. Potpuno drukčiji životni stil i svjetonazor ljepšeg spola. A hoće li tvoj odmor u tajlandskoj Sodomi i Gomori imati jedno dostojanstveno ili tek izrazito sirovo lice, na kraju odlučuješ isključivo ti...