Nisam vjerovala da je to istina. Nisam željela vjerovati da je sve gotovo, da sam te opet izgubila. Nisi mario za mene. Bila sam ti samo privremena zabava. Lagao si da me voliš. To je bilo najteže. Mislila sam da si se promijenio. Ali ostao si isti. Govoriš jedno, radiš drugo. 'NIKAD TE VIŠE NEĆU PUSTITI, HTJELA TI TO ILI NE.' Sjećaš li se? Sjećaš li se tih riječi? Svakodnevno si ih izgovarao. Svakodnevno si me uvjeravao u neistinu. Koliko sam samo bila naivna! Sad me tišina guši. Jesam li ti ikad išta značila? Ili sam ti bila samo igračka? Stvar koju možeš uvijek dobiti? Bila sam tako vesela, nasmijana. Stvarno sam željela budućnost s tobom. Ali mi je izmakla. Ponovno. Sad samo plačem. Bojim se ostati sama jer se tada sve vrti oko tebe. Mislila sam da se volimo. Ali očito sam samo ja voljela i davala sve od sebe. Na kraju sam ispala jadna. Na kraju sam ja izvukla deblji kraj. Kao i uvijek. Stalno se pitam što sam to krivo napravila? Što te otjeralo od mene? Slomim se i razmišljam kako bi bilo super otići s ovog svijeta. Jer stvarno te volim. Sjećaš li se? 'VOLIM TE VIŠE OD ŽIVOTA.' Govorila sam istinu. Uvijek. Bio si mi jedini. A sad...

Nemoj se osjećati krivim, ako jednog dana čuješ da me više nema. Onda ćeš mi, nadam se, vjerovati. Ali ne, nisi ti kriv. Bila sam preslaba nakon što sam izgubila vjeru u život. Svi me tješe. Izgledaju kao da im je stalo. Ali nitko, baš nitko nije mi dopustio da kažem što me muči. Svi misle da znaju. 'SVE ĆE BITI U REDU.' Neće! Shvatite! Nitko nema pojma. Kao ni ti. TI, koji si se kleo da me voliš!!! TI, koji si planirao našu budućnost!!! TI, koji si me nasmijavao, shvaćao. TI, zbog kojeg sad ne znam kakva će mi biti budućnost ni hoće li je biti. Ali nisi ti kriv. Samo me nisi volio. Samo si me ranio. Samo si me napustio kad mi je bilo najteže... Kad mi je najviše trebao tvoj zagrljaj, tvoje riječi utjehe... Tada si me napustio. Ali najviše boli što si mi lagao... Najviše boli što si od mene radio budalu.

Sad sjedim sama... Vrtim u ruci tvoj lančić. Sjetim se dana kad si mi ga poklonio. Vidim tvoje ime na njemu. Vidim suzu koja je kapnula na njega. Moju suzu. Ne mogu ja to. Previše me boli. Sad samo želim nestati. Želim se pretvoriti u zvijezde, u mjesec, u bilo što, samo da budem miljama daleko od tebe. Da budem miljama daleko od svih. Tamo ću moći tugovati. I sanjati. Tamo mi se nećeš moći pridružiti. Nećeš me moći doći moliti za oprost. Jer znam, da dođeš, znam što bih ti rekla. Znam da bih ti sve oprostila, a nemam snage sve ispočetka. Nemam više snage da živim, nemam snage da se ujutro probudim ni da navečer odem spavati. Prati me tvoj glas. Tvoj pogled. Tvoje laži.

Molim te, nemoj se osjećati krivim. Ne pokušavaj mi pomoći. Jer meni više nitko ne može pomoći. Mogu ti samo napisati svoje posljednje zbogom. Zaželjeti ti svu sreću. Zaželjeti ti dan pun smijeha. I da ga provodiš s osobom koju iskreno voliš. Ja, nažalost, nisam bila ta. I vrijeme je da odem. Nemoj kriviti sebe. I nemoj kriviti mene. A kad me ne bude... sjedni negdje sam. Sam na tren. Samo da te na tren mogu vidjeti samog. Pomisli na mene. Nije važno hoće li mišljenje biti dobro ili ne... Samo pomisli. A ja ću ti poslati anđela. Da čuva mojeg anđela. Anđela kojeg beskrajno volim. I koji mi je sve na svijetu... A kad nema njega, nema ni svijeta. Nema svijeta za mene. Ako ti tada kapne suza, obriši je. Nemoj plakati. Ja nisam vrijedna ničijih suza. Nemoj žaliti. Nisi ti kriv.

Zbogom, anđele.

Volim te.

Želite li nam i vi poslati neki tekst s porukom ili jednostavno želite podijeliti s čitateljima neko vlastito iskustvo, slobodno nam pišite na mail: tekstovi@t-com.hr