Najjednostavniji komentar bio bi: ne postoji trinaesti znak, Zmijonosac nije znak nego zviježđe, znakovi se nisu pomaknuli, a datumi vladavine znakova oduvijek su jednaki i takvi će ostati. No znatiželjni čitatelj htjet će znati više, pa ćemo podrobnije razobličiti obmanu koju povremeno plasiraju neupućeni ili zlonamjerni astronomi. Pogreška je u poistovjećivanju zodijačkih znakova i zviježđa. Znakovi zodijaka, kojima se služi zapadnjačka astrologija, sasvim su različit pojam od zviježđa, relevantnima pak za astronomiju.

Veza između zodijaka i godišnjih doba

Zodijački je znak jedan od dvanaest jednakih isječaka od 30 stupnjeva ekliptike, ravnine po kojoj se Zemlja vrti oko Sunca, a istovremeno pojasa po kojem Sunce prividno putuje oko Zemlje. Pamtite: znak je isječak prostora, ne zvijezda niti zvjezdana skupina. Ishodište je astrološkog zodijaka proljetna točka, na kojoj se Sunce nalazi u trenutku proljetnog ekvinocija. U prostornom smislu, početak isječka Ovna poklapa se s proljetnom točkom, a vremenski vladavina Ovna počinje u trenutku u kojem Sunce dosegne tu točku. Svi znakovi poredani su u razmacima od po 30 stupnjeva do Riba, čiji se kraj podudara s početkom Ovna. Znakovi zodijaka poravnati su s godišnjim dobima tako da Rak redovno počinje na ljetni solsticij, Vaga na jesenji ekvinocij, a Jarac na zimski solsticij.

Podudarnost znakova s promjenama u vremenskim prilikama, vegetaciji i trajanju dana smisao je astrološkog zodijaka. Nikakvo tijelo na nebeskom svodu, uključujući zvijezde, nema veze sa zodijačkim znakovima. Znakovi nisu tijela, nego prazni prostori i uvijek se nalaze na istim mjestima gledano s našeg planeta.

Gdje su zviježđa? Ovisi o dogovoru!

S druge strane, zviježđa su skupine zvijezda koje su prividno blizu jedna drugima. Još preciznije, to su skupine međusobno bliskih svjetala koja potječu od zvijezda. Gdje se nalazi koje zviježđe, primjerice Strijelac ili Zmijonosac, i koje ga zvijezde tvore, odlučeno je proizvoljno, dogovorom između astronoma, radi utvrđivanja jedinstvene mape nebeskog svoda kojom će se svi služiti. Položaji zvjezdanih jata nemaju nikakvog značenja za zapadnjačku astrologiju, ali su važni za astronome. Primjerice, kažemo li da meteorska kiša Leonidi izvire iz zviježđa Lava, svi će razumjeti o kojem se dijelu neba radi.

Druge su kulture dijelile nebo različito od naše i svaka drukčije, ali su sve države u međuvremenu preuzele zapadnjački sustav s 88 zviježđa, usklađen 1928. Suvremeni astronomi preuzeli su imena zviježđa vidljivih sa sjeverne hemisfere od grčkog astronoma Ptolomeja iz 2. stoljeća po Kristu. Dok je Ptolomej svoj sustav od 48 sjevernih zvjezdanih jata naslijedio od Babilonaca, južna su zviježđa definirana mnogo kasnije, temeljem karata neba koje su izradili moreplovci u 15. stoljeću i kasnije.

Krivi su stari astrolozi!

Ako su znakovi isječci nebeskog pojasa oko Zemlje, a zviježđa prividne skupine zvijezda razgraničene proizvoljno u svrhu orijentacije, koji je razlog brkanja tih dvaju pojmova? Razlog je pogreška koju su počinili stari astrolozi-astronomi prije više tisuća godina. Kao ljubitelji astrologije, znate za dvanaest znakova ekliptike. No postoji i dvanaest istoimenih zviježđa! Od ukupno 88 zvjezdanih jata, na koja su astronomi podijelili nebeski svod, dvanaest ih se prostire uokolo ekliptike. Ta se zviježđa ne podudaraju s položajima znakova (niti se trebaju, niti mogu podudarati), ali su se nekoć davno nalazila točno gdje i znakovi.

Zašto zvijezde klize nebeskim svodom?

Kako to, je li to čudesna slučajnost? Ne, nego su stari babilonski astrolozi-astronomi vjerovali da su znakovi i zviježđa jedno te isto. Bili su dakle jednako neupućeni kao i neki današnji astronomi. Stari su astrolozi-astronomi uočili da se određeni fenomeni poput izmjene godišnjih doba i trajanja dana i noći podudaraju s različitim položajima Sunca uokolo ekliptike. Prepoznali su i to da se osobine ličnosti razlikuju ovisno o tome gdje se nalazilo Sunce u trenutku rođenja pojedinca. Podijelili su ekliptiku na 12 isječaka, koji odgovaraju položajima Sunca kroz godišnji prirodni ciklus i ličnostima rođenih u 12 faza tog ciklusa. Svakom isječku ekliptike nadjenuli su metaforički naziv koji odražava osobine prirode i čovjeka u vrijeme kad Sunce prolazi tim isječkom. No tad su učinili pogrešku: povjerovali su da razlike u prirodi i među ljudima potječu od utjecaja pozadinskih zvijezda na Sunce u pojedinom razdoblju godine!

No, kao što su astrolozi kasnijih generacija shvatili, zvijezde nemaju veze s godišnjim prirodnim ciklusom ni s obilježjima zodijačkih znakova. Štoviše, dok su znakovi fiksni, zvijezde se, vrlo sporo, pomiču nebeskim svodom uslijed Zemljinog gibanja zvanog precesija ekvinocija (precesija znači pomicanje naprijed). Budući da je Zemljina os nagnuta za 23 lučna stupnjeva, naš se planet zakreće kao zvrk pa sjeverni vrh planetarne osi opisuje cijeli krug svakih 25.200 godina. Kako se Zemlja zakreće, a ekvinocij napreduje u odnosu na zviježđa, tako se slika neba mijenja s naše točke gledišta. Ipak, to se nimalo ne tiče astrologije ni znakova jer precesija ekvinocija ne utječe na ekliptiku ni na prirodni ciklus. Neovisno o 'klizanju' zvijezda, godišnja doba izmjenjuju se vrlo pravilno na približno iste datume, a s njima jednako se pravilno izmjenjuju i zodijački znakovi.

Kad su astrolozi utvrdili da zviježđa kroz stoljeća i tisućljeća klize nebeskim svodom, a da to ne utječe na prirodne i astrološke fenomene, 'otkvačili' su znakove od zviježđa. Jedino su zvjezdana jata zadržala nazivlje koje i danas dijele sa znakovima ekliptike, zbunjujući ponekog astronoma, a i mnoge astrološke fanove. Uostalom, i sama riječ astrologija znači zvjezdoznanstvo, iako je jedina zvijezda bitna za zapadnjačku astrologiju - Sunce.

Zviježđa zodijaka i dalje će mirno kružiti ekliptikom brzinom od jednog kruga na 25.200 godina, ali njihova kretanja nikad neće utjecati na vašu pripadnost zodijačkim znakovima zapadnjačke astrologije.