'Postoji razlog zašto 40-e, 50-e i 60-e više ne izgledaju kao nekad, ali to nije ni zbog feminizama ni kvalitetnijeg stila života i vježbanja. Razlog je bojenje kose. Tijekom 50-ih samo je 7% Amerikanki bojilo kosu; danas postoje dijelovi Manhattana i Los Angelesa u kojima nema nijedne sjedokose žene', primjećuje duhovita spisateljica (i redateljica) Nora Ephron u knjizi 'Žao mi je zbog mog vrata'.

Zaista, tko bi odolio svim mogućim nijansama i inovativnim tehnikama bojenja koje nam 'u kućnoj radinosti' omogućuju nevjerojatnu transformaciju i pomlađivanje za samo 20-ak bezbolnih minuta. Gotovo da nema brenda koji se ne ponosi bojom bez amonijaka i neugodnog mirisa, čije koloracije savršeno prekrivaju sijede vlasi i naglašavaju sjaj kose 'kao da ste upravo izašli iz frizerskog salon', a mogu izdržati i do 28 pranja.

Iz perspektive žene 21. stoljeća, sa svim navedenim pogodnostima bojenja u intimi vlastitog doma, gotovo nevjerojatnim zvuči podatak da su žene prije 100 godina, kada je osnivač L'Oréala, mladi francuski kemičar Eugèn Schueller u svom stanu izumio prvu boju za 'sigurno bojenje kose', žene morale držati boju oko tri sata dok su pokušavale ignorirati razna kemijska isparavanja. Ne treba ni spominjati da su rezultati nerijetko ovisili o sreći, da su djelovali štetno i na vlas i na vlasište.

Zahvaljujući stogodišnjem razvoju i usavršavanju njegujućih koloracija, L'Oréalov stručnjak za boje Christophe Robin s ponosom može reći: 'Današnji je trend eksperimentiranje s prirodnom bojom, njeno uljepšavanje, a ne potpuna transformacija.' Zaista, malo koja žena može ostati ravnodušna na kompliment da se uopće ne primjećuje da se 'farbala' i da joj nova nijansa stoji kao da je prirodna.