Nesanica je problem s kojim se svatko susreo barem jednom u životu, a iako najčešće muči osobe starije životne dobi, sve više Hrvata žali se na probleme sa spavanjem. Uzrok nesanice najčešće su emocionalni problemi, stres i strah, a kako izaći na kraj s njome, osigurati si miran san te koji sve poremećaji spavanja muče Hrvate, za tportal je otkrio poznati neuropsihijatar, dr. Danilo Hodoba
Spavanje je jedan od ključnih procesa važnih za psihofizički razvoj te oporavak mozga i mišićnog tkiva i jedan od bioloških nagona, jači čak i od gladi, žeđi, seksualne želje, pa čak i od boli. Osim toga, spavanje utječe na brojne druge procese u tijelu, primjerice na hormon rasta, zbog čega je iznimno važno da djeca i adolescenti kvalitetno i dovoljno dugo spavaju, a s obzirom na to da utječe na oporavak tkiva, spavanje je posebno važno kada smo bolesni kako bismo se brže oporavili.
vezane vijesti
Mnogi često zanemaruju važnost spavanja sve dok se ne suoče s nesanicom koja može ozbiljno poremetiti čovjekovo zdravlje. Od nesanice pati čak 26 posto Hrvata, od kojih 11 posto pati od njene teške varijante.
Rezultati su ovo epidemiološkog istraživanja koje je provedeno u Klinici za psihijatriju Vrapče, u Centru za poremećaje spavanja i budnosti, pod vodstvom pročelnika Zavoda za psihofiziologiju i organski uvjetovane psihičke poremećaje, prim. dr. sc. Danila Hodobe.
Rezultati istraživanja
Od 11 posto slučajeva teške nesanice žene su zastupljenije od muškarca, a najugroženija dobna skupina su oni od 65 do 73 godine. Nesanica je najmanje izražena kod adolescenata i djece koji spavaju vrlo kvalitetno, a vrlo česta je kod rastavljenih i osoba koje su zbog gubitka voljene osobe podložnije stresu, što posljedično dovodi do razbuđivanja i nesanice. Zanimljiv podatak je i to da ekonomski status također utječe na kvalitetu spavanja – osobe s boljim primanjima puno rjeđe pate od nesanice, za razliku od onih s nižim primanjima.
'Nesanicu prvenstveno potiče dugotrajna emocionalna tenzija koja može biti psihološke naravi. Svaki oblik zabrinutosti, straha, opterećenja, strepnje, svaka problematična misao će izazivati nesanicu', rekao je za tportal dr. Danilo Hodoba, neuropsihijatar koji je cijelu svoju karijeru posvetio liječenju poremećaja spavanja i budnosti.
Na spavanje i budnost utječe biološki sat koji u pravilu funkcionira vrlo precizno. Čovjek nije u svakom trenutku budnosti jednako budan. Najbolja budnost je, tvrdi dr. Hodoba, ‘ujutro, nedugo nakon buđenja, kad prođe inercija spavanja, a opada između 14 i 16 sati (nakon ručka), dok je vrhunska budnost između 19 i 21 sat’.
Budnost prate i neke fiziološke funkcije koje variraju ovisno o biološkom satu i ukazuju na to kada je vrijeme za spavanje, a kada za buđenje, kao što su krvni tlak, tjelesna temperatura, razina melatonina itd.
'Kod osoba koje imaju teške nesanice taj je bioritmički ciklicitet poremećen. S druge strane, oni koji su stalno pospani zbog, primjerice, apneje kao posljedicu imaju to da im se poremete hormon sitosti i hormon gladi pa naginju problemu prekomjerne tjelesne težine', objašnjava dr. Danilo Hodoba, ističući kako je nesanica tek jedan od poremećaja spavanja.
Simptomi nesanice
Kada osoba ne može zaspati navečer, često se budi noću te se izjutra rano budi, a ovi simptomi traju dulje od tri tjedna te je pritom cijelo vrijeme umorna danju, može se govoriti o nesanici. Umor preko dana ključni je simptom koji upućuje na nesanicu. Kada je osoba konstantno pospana preko dana, sa spavanjem očigledno nešto nije u redu.
Apneja - najopasniji poremećaj spavanja
Iako je nesanica najučestaliji poremećaj koji obuhvaća ukupno 57 posto u odnosu na 43 posto svih ostalih poremećaja spavanja u Hrvatskoj, kada govorimo o ozbiljnijim slučajevima koji zahtijevaju liječenje, najčešći poremećaj spavanja su apneje. U čak 75 posto slučajeva potraživanja liječničke intervencije riječ je o apneji, za koju se smatra da pogađa pet posto opće populacije, od kojih jedan posto treba liječiti.
Zanimljivo je da osobe koje pate od apneje često pogrešno misle da spavaju dobro, a zapravo su preko dana izrazito umorne i neispavane.
'Nitko od nas ne može procijeniti kvalitetu svog spavanja. Reći ćemo da smo dobro spavali ako smo dugo spavali i ako se nismo budili noću, a to jesmo li spavali duboko ili plitko, jesmo li imali REM fazu u kojoj se konsolidira memorija, mi to ne možemo reći. Ako se netko u noći kratko budi (ispod minute), on buđenje ni ne zapamti te će smatrati da spava kontinuirano osim kada buđenje potraje dulje od minute, a najmanje pola. Tek tada se aktivira sustav upamćivanja. Dakle prema vlastitoj percepciji ne možemo reći jesmo li dobro spavali, jer osjećaj da dobro spavaju imaju i ljudi s vrlo poremećenim spavanjem, takozvanim apnejama', objašnjava dr. Hodoba.
Osobe koje imaju apneje mogu spavati površno, ali ne i duboko. Kada zaspu duboko, one se probude zato što dolazi do mišićne relaksacije koja onda zatvara određene dijelove u dišnoj cijevi i plućima, što dovodi do gušenja.
Apneja je ujedno najopasniji poremećaj spavanja jer opterećuje kardiocirkulatorni sustav i dovodi do vitalne incidentnosti zbog mogućih srčanih poremećaja, moždanih udara, krvožilnih poremećaja i slično. Pacijenti koji pate od težih apneja životno su ugroženiji od osoba koje imaju teške poremećaje srčanog ritma, srčane i moždane prokrvljenosti, dijabetes, a ugroženiji su čak i od pušača.
Dobra vijest je ta da se apneja najuspješnije liječi od svih poremećaja spavanja. Početkom devedesetih godina u praksu je ušao uređaj CPAP (uređaj za pripomognuto disanje s pozitivnim tlakom) koji omogućava da struja zraka kontinuirano održava dišni sustav otvorenim. HZZO odobrava CPAP aparate, a dr. Hodoba tvrdi kako se pacijenti ‘preporode’ nakon spavanja s ovim uređajem.
Narkolepsija - kraljica poremećaja spavanja
Osim poremećaja spavanja i budnosti koji su obilježeni pretjeranom dnevnom pospanošću, postoje poremećaji spavanja i budnosti koji se odvijaju u napadajima. Jedan od njih je narkolepsija, a smatra se kraljicom poremećaja spavanja.
Pretpostavlja se kako u Hrvatskoj od narkolepsije pati 1000, a u Klinici za psihijatriju Vrapče liječi se oko 100 pacijenata. Narkolepsija je u većini slučajeva genski determinirana, a manifestira se tako da osoba u pojedinim trenucima iznenada dobije napadaj spavanja pa zaspe na mjestu.
'To je kao da netko ugasi svjetlo pa odmah nastane mrak. Osoba odspava 20-ak minuta, budi se osvježena, ali nakon nekog vremena napadaj se ponovi. Takvi pacijenti imaju pridružene simptome, također vrlo bizarne', objašnjava dr. Hodoba.
Pridruženi simptomi narkolepsije
Katapleksija – osobi se oduzme mišićni tonus pa u jednoj situaciji padne zato što zaspe naglo te u drugoj situaciji zato što joj se naglo oduzme mišićni tonus, a potpuno je svjesna. Katapleksija kao simptom narkolepsije događa se pri određenim emocijama i to češće pozitivnim nego negativnim. Dr. Hodoba ističe slučaj kada se majka ne može obradovati djetetu jer automatski zaspe te primjer pacijenta koji bi zaspao tijekom igre svaki put kad bi dobio dobre karte. Intenzitet opuštanja tijela varira – osoba može potpuno pasti zbog gubitka mišićnog tonusa ili djelomično, kada osobi klecnu koljena ili joj ispadne predmet iz ruke.
Hipnagogne halucinacije – osoba počinje navečer sanjati prije nego je zaspala, javljaju se žive slike. Za razliku od pravih halucinacija, ovdje je osoba svjesna da te slike nisu realne, ali su halucinacije vrlo živopisne i realne.
Paraliza spavanja – osoba se noću budi, ne može pomaknuti nijedan dio tijela, što je vrlo neugodan i zastrašujući osjećaj. U REM fazi čovjek je paraliziran, samo toga nije svjestan – to je zaštitni mehanizam kako ne bi manifestirao ono što sanja. Kada se probudi, mišićni tonus se odmah uspostavlja. U slučaju da uspostavljanje mišićnog tonusa zakasni, a nastavlja se prethodna paraliza, tada nastupa paraliza spavanja koja obično traje kratko, no zbog toga što je to iskustvo poprilično neugodno čini se kao da traje puno duže. Laički rečeno, mozak osobe se probudi, ali do tijela još uvijek nije došla reakcija buđenja.
Parasomnije znaju biti vrlo dramatične
Parasomnije su obično vrlo dramatične jer se osoba tijekom spavanja ponaša 'nenormalno'. U parasomnije spadaju i poremećaji poput mjesečarenja, noćni strah, seksomnija (nesvjesno seksualno ponašanje), bruksizam (stiskanje čeljusti), noćno mokrenje itd., od kojih su mjesečarenje i noćni strah 'najdojmljiviji' poremećaji spavanja ovog tipa koji se događaju u dubokom spavanju.
'Naglo buđenje iz dubokog spavanja javlja se kada su razbuđeni centri za emocije (za strah), a istovremeno upravljački dio mozga (kora mozga) spava, zbog čega dolazi do izviranja jakih nekontroliranih emocija i ponašanja. Slično se događa kada se probude niži dijelovi mozga odgovorni za motoriku, a kora mozga i dalje spava. Tada dolazi do toga da pacijenti u snu hodaju i čine nesuvisle ili čak organizirane radnje. U tim slučajevima doista mogu doći do nekih opasnih mjesta ili zbog tijeka parasomnije ili zato što se naglo probude i zateknu na mjestu kojemu u svjesnom stanju nisu dorasli', objašnjava dr. Hodoba.
Kako se riješiti nesanice?
Od 26 posto Hrvata koji pate od nesanice veći dio, njih 15 posto, pati od lakše varijante koju nije potrebno liječiti. Ipak, potrebno je držati se osnovne higijene poput toga da se ne boravi u krevetu osim kada je vrijeme za spavanje, da se isključe svi uređaji i zamrače prostorije te da se soba dobro prozrači prije spavanja kako bi se imalo dovoljno kisika tijekom noći.
Također je važno biti relaksiran i izbjegavati tjelovježbu navečer (ukoliko vježbate, neka to bude minimalno tri sata prije odlaska na spavanje) jer se vježbanjem podiže tjelesna temperatura, što je oprečno prirodno niskoj tjelesnoj temperaturi koju imamo u vrijeme odlaska na spavanje.
'Imam običaj pacijentima reći da, ukoliko ih nešto probudi noću, nastoje izbjeći razmišljanje o problemima jer tek tada neće moći zaspati. Savjet je da se uhvate neke lagane i ugodne misli, dapače može to biti i neka fantazija, sve ovisi o tome što čovjek podrazumijeva pod ugodnim', tvrdi dr. Hodoba.
Liječenje teške nesanice
Liječenje nesanice je vrlo delikatno. Postoje lijekovi za nju, no nijedan od njih ne smije se davati dugoročno i neprekinuto jer je riječ o lijekovima koji imaju više narkotični nego hipnogeni učinak te dovode do površnog, ali ne i kvalitetnog, dubokog spavanja.
'Ukoliko se lijek propisuje dugi period, dolazi do problema jer izgubi djelotvornost. Lijek se u pravilu daje dva do tri tjedna te se onda radi pauza od nekoliko dana kako bi se receptori odmorili. Tada je moguće ponoviti liječenje ako je potrebno ili se mogu propisati zvanični lijekovi za spavanje s alteriranjem, koji su smirujući lijekovi drugačije kemijske strukture. Smatram da se uvijek prvo treba pokušati s melatoninom, prirodnim regulatorom bioloških ritmova koji ima slab hipnotski učinak, a iako vjerojatno neće djelovati kod više od 50 posto slučajeva, riješit će nesanicu na najzdraviji način. Tek onda treba pokušati lijekovima', rekao je dr. Hodoba.
ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE
Kako održati budnost onda kada fiziologija zahtijeva suprotno
Najdublje spavamo između 2 i 3 sata i tada je najteže održati budnost i othrvati se spavanju, pa su se tako neke od najvećih svjetskih katastrofa dogodile upravo u tom razdoblju – od eksplozije u kemijskoj tvornici Bhopal u Indiji i eksplozije nuklearne elektrane Otok tri milje u Americi, do ekološke katastrofe tankera Exxon Valder na obalama Aljaske, kaže dr. Hodoba. Mnogi moraju raditi noćnu smjenu i pitanje je kako ostati budan?
Kofein - postoje kontramjere, a na prvom mjestu je kofein jer sadrži tvar što blokira receptore u mozgu koji prirodno reguliraju zamor. Funkcioniraju na način da su ovisni o potrošnji energije na staničnoj razini. Ta potrošnja energije ide iz određenih kemijskih spojeva koji gube radikal folsfata te ostaje samo jezgra adenozin - prirodni sedativ koji mozgu kaže kada je vrijeme za spavanje i za regeneraciju. To se događa ako smo mentalno izmoreni ili pod stresom. Kofein iz kave blokira adenozinske receptore i otklanja umor na neko vrijeme, no neželjeno svojstvo je to što se ne može ograničiti. Potrebno je pronaći mjeru. Treba znati da nije najpovoljnije ići spavati odmah kada dođemo iz noćne smjene, već bi bilo poželjno čekati dva sata popodne, kada prirodno biološki sat određuje da je vrijeme za spavanje. Također je potrebno paziti da u pospanom stanju ne radimo nikakve radnje koje bi mogle ugroziti naš život jer pospani mozak je jednak pijanom mozgu. Mnoga osiguravajuća društva čak ne priznaju prometnu nezgodu ukoliko je osoba nakon noćne smjene prouzročila prometnu nezgodu. Naime, čovjek koji nije spavao 24 sata jednak je čovjeku koji u krvi ima promil alkohola. Čak nakon 18 sati nespavanja čovjek može biti u pripitom stanju jednakom kao da ima 0,5 promila alkohola u krvi. Kod noćnog rada događa se često to da je osoba puno boljeg raspoloženja ujutro, tj. javlja se jet-lag sindrom – povišeno raspoloženje nastalo prilikom putovanja na istok, a depresija prilikom putovanja na zapad.
Jako svjetlo - na drugom mjestu je jako svjetlo jer suzbija melatonin i time razbuđuje. U Švedskoj imaju zakon da zbog pomanjkanja svjetla u zimskom razdoblju radni prostori moraju imati rasvjetu od 1100 luksa jer dobra osvijetljenost poboljšava budnost. Kratko drijemanje također pomaže, no kod nekih zanimanja, poput primjerice kontrolora leta, to je bolje izbjeći. Zbog izrazite koncentracije oni rade po dva sata, a između je odmor, no preporučuje se ne spavati u tom periodu jer nakon što se probude, mozak se može nastaviti razbuđivati čak do dva sata, zbog čega im je smanjena koncentracija.
Fizička aktivnost - razbuđujuću ulogu ima i fizička aktivnost, no mnogima je nepraktično vježbati na radnom mjestu, a i privremeno je rješenje koje vrlo kratko traje.
Žvakanje žvakaće gume - žvakanje pomaže u održavanju budnosti. Dr. Danilo Hodoba došao je do tog saznanja 1999., a njegove su rezultate usvojili u svijetu i drugi stručnjaci. Čak su patentirane žvakaće gume s kofeinom koje vozačima pomažu ostati budnima, a tu je metodu svojevremeno preuzela i vojska te se sve češće poduzima kao peta mjera za održavanje budnosti.
