Što ste slušali kao tinejdžerica? Tko vam je tada bio idol?
Tada sam bila baš miš-maš. Zapravo, nije ni sada puno drugačije. Bila sam u fazi flanelastih košulja, marti i kose preko lica uz Guns N' Roses i lijepljenje njihovih sličica svugdje, a onda se negdje paralelno uvukao najbolji boy bend svih vremena, New Kids On The Block, pa sam rezuckala i lijepila njih. Imala sam njihovu rozu kazetu i priručnu olovčicu za nju. Kasnije je sve krenulo, naravno, zbog tuluma na koje su se nosile kasete koje smo snimali slušajući radio pa se tu provuklo svašta... I još boy bendova, ali i Michaela Jacksona i Madonne. Neke se stvari nikada ne mijenjaju. 

Kako ste izgledali kao tinejdžerica?
Tipično. Smiješno. Zaokruženi rumeni obraščići, kosa u repu, duge šiške preko pola lica, marte, nezgrapan hod, mahanje rukama, jurnjava... Neki su atributi proživjeli i doživjeli promjene, ali manje-više je sve ostalo slično ili isto. Pa i visina, da.

Omiljeni film ili serija iz tog doba?
To je lako. 'Prljavi ples'. Milijardu puta pregledan VHS. I otplesane koreografije. Sve. Dan-danas pokušavam izvesti ono što je krenulo na deblu, a završilo u potoku/rječici. A serija – Beverly Hills 90210! Znala sam sve o njima, u seriji i u privatnom životu. Dylan, ilitiga Luke, imao je i svinje doma, a Jenny Garth ilitiga Kelly voljela je štrikanje. Divni su ti specijalizirani časopisi za mlade bili. Mama, hvala! Ahahahha...

Kako ste se slagali s roditeljima?
Super. Mislim, dobro, nije sve uvijek bilo med i mlijeko, bilo je svega, ali doista imam prekrasnu obitelj. Ili su oni pretjerano tolerirali moje pubertetske ispade, izlaske i kašnjenja ili... Ma ne. Mislim da su tolerirali. Ali dobro se sjećam i kad nisu. No, to je drugi par rukavica. 

Omiljeni predmet
A je, štrebericu to pitati. Hrvatski pa matematika, kemija pa onda dalje ostalo. Imala sam odlične profesore i u osnovnoj i srednjoj, koji su i od, erm, zrna uspjeli napraviti pogaču pa zapravo ništa nije bilo neko pretjerano mučenje. Uz trik da se javim na početku polugodišta pa onda chillam do kraja, hahaha.

Najgori predmet
Mjestimično povijest, ovisno o razdoblju. I to zato što je tada bilo puno bubanja činjenica, a to nisam voljela. Kad sam učila, stvarala sam crtiće u glavi da sve popamtim, a kad sam pred sobom u svojoj šarenoj bilježnici vidjela samo godine i imena, crtić nije bio moguć. Pih.

Kakav ste bili učenik?
A je... Odličan. Onaj tip štrebera koji i markira i nema ga zbog bolesti ili izvanškolskih aktivnosti, ali kad bi, kao pravi, prvoklasni 'kampanjac' zapela, zapela bih.

Gdje ste izlazili?
Tijekom moje srednje škole ultramoderna bila je zagrebačka Tkalča, skroz različita od današnje. A prvi disko u koji sam nogom kročila bio je The Best. Ajme, uzbuđenja!

Najveći modni promašaj iz tog vremena kojeg se danas sramite?
Uf, ima ih. Ali super dođe za zezanciju na moj račun danas. Od sparivanja svega i svačega, prečudnih cipela (žabica) do... jooooj, svega. Čak i šarenih špangica u kosi. Ne à la Marusha, već baš onako, šareno. A ja u pubertetu. Uopće nisam kužila zašto mi se rugaju, hahaha.

Prvo pijanstvo?
Zločesti stariji dečki iz kvarta na jednoj zajedničkoj proslavi Nove godine u kvartovskom skloništu točili su ipak malo previše stocka u colu za jednu početnicu. Pa im je zaspala. I malo ju je glava boljela. I danas ni primirisat' stock ne mogu. Fuj.

Najbolja uspomena iz teen perioda?
Najgora je prekid s prvim dečkom, kada sam mislila da to baš mora, ali ono, mora boljeti kao u filmovima pa sam plakala i plakala i plakala (jer to tako rade filmske junakinje). Sve ostale su najbolje, nema rang liste.

Kako je izgledao prvi prekid i jeste li se dugo oporavljali?
Aha! Evo nas! A nisam ni znala da to pitanje slijedi, hahaha. Priznajem, logičan je slijed... Prvi dečko i ja prohodali smo u šestom razredu osnovne škole i jako se voljeli i ljubili i držali za rukice do kraja prvog razreda srednje škole. Naravno da je boljelo. Ipak, kako nismo išli u istu srednju školu, nije bilo Facebooka, a ni mobitela, nisam ga dugo vidjela pa sam nekako došla k sebi nakon što sam isplakala potok. A prekinuli smo iz istog razloga kao i današnji hollywoodski parovi – nismo se viđali zbog obaveza. Kako napredni klinci, buahahha!

Kad ste se prvi put poljubili?
Upravo s tim dečkom. Šesti razred. Kratko, divno i slatko. I opet sam mislila da mi se mora vrtjeti u glavi (jer je tako u filmovima) pa mi se i vrtjelo. I umivala sam se i to sanjala danima.

Kakvi su vam se dečki tada sviđali?
Takvi kakav je bio moj dečko i samo sam njega gledala. Talijanka na glavi, prekrasan osmijeh, zabavan, rolao je, trenirao taekwondo, imali smo super ekipu i puno se smijali. Eto, takve.

Jeste li još u kontaktu s prijateljima iz srednje škole?
Jesam, naravno. Ne, doduše, koliko bih htjela, ali jesam. Ove nam je baš godine deseta godišnjica mature pa je pao i mali babinjak, ali mislim da uskoro mora biti neki veliki tulum za sve pa da vidimo tko se oženio, tko udao, tko rodio, ili nešto treće, kako to već ide. Ja ću biti ta s kamerom u faci – svima! S puuuno pitanja! 

224505,224542 ,223949 ,224371
Jeste li bježali sa satova?
Imali smo jednu divnu profesoricu kojoj to, barem nam se tako činilo, nije smetalo. Ali – sve smo nadoknadili!. Ma tko nije markirao ili barem tako kaže – laže!

Najveći problem koji vas je tada mučio?
Ajooj, pa bilo ih je puno! Kako ovo, kako ono, gdje ovo, gdje ono. Pa maštanja koja se ne ostvare i postanu problem, pa obleka, pa 'prijatelji' i ini ljudi pod navodnicima, pa izlasci i dopušteno vrijeme povratka, pa pokaz, pa šalabahter koji je prevelik, pa ovo pa ono. Trebam li dalje?

Što biste, da se vratite vremeplovom u teen dane, savjetovali mladoj Ivi?
Da se nikad ne počne depilirati. Mislim, brijati. Postane samo još gore.

Što se, po vašem mišljenju, najviše promijenilo u odrastanju tinejdžera u usporedbi s vašim tinejdžerskim danima? Je li danas teže biti tinejdžer?
Imaju Facebook. I internet općenito. I mobitele s raznim aplikacijama. To mijenja jako puno stvari. Puno, puno, puno. I dalje su oni mladi i slatki. Ali se curice slikaju u kupaoni. Čitajte između redaka.

Jeste li imali problema s bullyingom od strane vršnjaka? Što biste savjetovali mladima koji su izloženi vršnjačkom zlostavljanju?
Ako i jesam, nisam to primijetila jer sam bila u takvoj ekipi da smo se konstantno rugali jedni drugima, prava kvartovska družina. Dobronamjerno, naravno, ali nekom bi sa strane to moglo zvučati i brutalno. To ojača čovjeka. I lijepo drži na zemlji. Ipak, to je milijunima svjetlosnih godina udaljeno od onoga što je, zapravo, bullying. To ne mogu podnijeti. Zadirkivanja, ruganja. Riječi koje bole više od udaraca... Užas! Općenito ne podnosim nasilje bilo koje vrste, bilo fizičko ili verbalno, i sve bih delikvente pozvala na red. Ne samo red. Nemam recept kako to riješiti, nisam ni stručna, ali smatram da je to problem sviju nas i da se jednostavno moramo bolje organizirati i početi sustavno rješavati taj problem. Treba se razgovarati s mladima puno više, dati im do znanja da su bitni i slušati ih što imaju reći. Dopustiti da se razvijaju, da čine ono što ih veseli, a opet ih usmjeravati u ono što je ispravno i dobro. Znam, zvuči jako generalno. Ali možda je to korak na tom velikome putu.

Vaša poruka tinejdžerima?
Nosite potkošulje. Čuvajte se. Uživajte. Pazite se. Smijte se. Plačite. Pustite se. Vežite se. Dajte se. Učite. Jurite. Usporite. Mislite na budućnost. Živite u trenutku. Cure, ne brijte se. Dečki, obrijte se. I... UŽIVAJTE!