Donosimo vam ulomak hit knjige 'Dnevnici noćnog leptira' Rachel Klein, mračnog i zastrašujućeg romana za tinejdžere prema kojem je snimljen film, a koji se čita u jednom dahu
Nakon 'Demonskog stakla' i 'Hekatine škole' Rachel Hawkins te 'Zamijenjene' Amande Hocking – niza uzbudljivih naslova kojima je Lumen oduševio tinejdžersku publiku u Hrvatskoj – pred nama je nov književni favorit za adolescente: 'Dnevnici noćnog leptira'
Riječ je o izvanrednoj, vješto napisanoj i fascinantnoj debitantskoj knjizi prema kojoj je 2011. godine redateljica Mary Harron snimila film.
Iznimno napet psihološki roman s nadrealnim elementima, u prijevodu Jelene Radje i izdanju Lumena, pisan je u obliku dnevnika šesnaestogodišnje tinejdžerice koja se školuje u ekskluzivnom ženskom internatu. Škola Brangwyn izgleda poput dvorca, ali zapravo je krajolik iz noćne more, barem prema intimnom dnevniku koji vodi glavna junakinja, opsjednuta svojom cimericom Lucy Blake i njezinim prijateljstvom s novom i neobičnom učenicom – Ernessom
Ernessa je zagonetna i nepredvidiva, okružena mračnim glasinama, sumnjama i tajnama. Dok se školom zbog niza nesretnih događaja širi strah, a Lucy više nije Lucy, mašta i stvarnost stapaju se u živu noćnu moru glavne junakinje ispunjene tjeskobom, strahovima i strastima odrastanja.
Je li Ernessa uistinu vampirica? Ili je sve to mentalna konstrukcija tinejdžerice zarobljene u svijetu vlastite grozničave mašte? Saznajte čitajući istinski napetu priču koja prolazi kroz polje fantastike i pritom duboko dotiče mračne teme adolescentske dobi.
Ulomak iz knjige 'Dnevnici noćnog leptira':
'Mjesečina je ulazila u sobu u obliku debele zrake. Moja je sjena pala preko poda, a posvuda oko sjene, unutar zrake, milijun čestica prašine putalo je u zraku. Povjetarac je zapuhao u sobi iako je prozor bio čvrsto zatvoren. Sad sam mogla vidjeti da je sve unutra – stol, noćni ormarić, pod, čak i krevet – pokriveno debelim slojem prašine. Povjetarac je podignuo prašinu prema mjesečini. Iznenada je bilo toliko prašine da je bilo teško reći gdje je rub namještaja, a gdje počinje zrak. Čula sam Dorin glas kako me zove sa svog prozora: 'Brzo, vrati se! Netko je u hodniku.'
Nisam se mogla okrenuti. Čelo mi se zalijepilo za smrznuto staklo, umirilo je moje plamteće lice. Žlijeb se činio preuskim. Da sam se pokušala okrenuti i otpuzati uz njega, izgubila bih ravnotežu i pala u dubinu. Milijuni čestica prašine počeli su se skupljati i poprimati oblik. Roj sitnih smeđih noćnih leptira letio je prema prozoru, prema svjetlu golemog mjeseca. Lupali su o prozor ispred mojeg lica udarajući svojima malim tijelima, pokušavajući dosegnuti svjetlo. Buka koju su stvarali bila je zaglušujuća. Mogla sam osjetiti kako krilima udaraju o staklo, poput daha tisuća noćnih leptira. Da sam okrenula prema mjesecu, osjetila bih tu istu žudnju za svjetlom. Poletjela bih prema njemu. Mogla sam čuti mjesec kako šapće iz daljine i poziva svako biće s krilima.
'Moraš krenuti odmah', zvala je Dora.
Ovaj put njezin je glas bio kraj moga uha i ona me vukla za spavaćicu. Stajala je na žlijebu pored mene pa sam pomislila da bih je možda mogla povesti sa sobom. Podignula sam spavaćicu oko struka. Više mi nije smetala žareća hladnoća na koži. Nekako samo se uspjele vratiti. Kada sam došla do Dorina prozora, naglavce sam upala unutra za njom. Obje smo se sakrile ispod pokrivača osluškujući teške korake iza njezinih vrata. Morala sam joj reći što sam vidjela. Da Ernessa nije u svojoj sobi, da u krevetu nitko ne spava, da je soba prazna i puna prašine poput guste sive čađe. Nisam joj rekla za noćne leptire i krila i mjesec.
Oprezno sam otvorila vrata i otrčala prema hodnika u svoju sobu. Osjetila sam toliko olakšanja kad sam se vratila u vlastiti krevet. Ležala sam osluškujući lupanje svog srca. Bilo je tako glasno da sam bila sigurna kako njegov zvuk odzvanja praznim hodnicima i niz stube. Napokon sam se smirila i zaspala. Sanjala sam da igram košarku u B-ligi. U snu je sve bilo točno onako kao i u stvarnom životu, samo preuveličano, poput jako poznatoga i glasnog filma. Probudila sam se s osjećajem kao da sam igrala košarku cijelu noć. Gledala sam po sobi još neko vrijeme kako bih se uvjerila da sam ovaj put zaista budna.
(Iz knjige 'Dnevnici noćnog leptira', izdavač Lumen, 2013)