Seksualna terapeutkinja i tportalova blogerica Tanja Jurin ovoga tjedna daje jasan i jednostavan odgovor na pitanje koje muči pripadnike starije generacije, ali i one mlađe koji strahuju za budućnost svog seksualnog života. Dakle, kako godine utječu na seks i možemo li reći da smo u zreloj životnoj dobi za seks – prestari?
Odgovor je - ne, nikada nismo prestari za seks. Muškarci i žene bez obzira na dob osjećaju potrebu za seksualnim odnosima i sposobni su doživjeti seksualni užitak. Ipak, u javnosti odnos prema seksualnom zdravlju i seksualnoj dobrobiti starijih osoba zanemaren je primarno zbog negativnih stereotipa o starenju i starima. Oni se doživljavaju 'mudrima', 'simpatičnima', 'dragima', ali ne i seksualnima.
Kada se o ovoj temi razgovara sa studentima, može se čuti rečenica: 'Poštedite nas detalja!' kao i iz njihovih izraza lica iščitati čuđenje, neodobravanje pa čak i gađenje. Neka od uobičajenih, ali pogrešnih razmišljanja su 'Starim ljudima više nije do seksa.', 'I kada bi htjeli imati seks, nisu više sposobni imati ga.'; 'Stariji su osjetljivi, slabi i krhkog zdravlja pa im seks može dodatno štetiti.' Osobe starije dobi lako usvoje stavove kako je seks za mlade i atraktivne ili da je gubitak reproduktivne sposobnosti siguran znak da seksualni život prestaje.
Iako postoje pojedinci koji u starosti više nisu seksualno aktivni, velik broj je onih koji jesu. U dobi između 57 i 74 godina seksualno je aktivno oko 72% muškaraca i 46% žena, a kod još starijih (74 do 85 g.) postotak se smanjuje na 38,9% seksualno aktivnih muškaraca i 16,8% seksualno aktivnih žena. Osim vaginalnog seksualnog odnosa, seksualne aktivnosti uključuju i stimuliranje genitalija rukom, oralni seks, te rjeđe ali ipak prisutan, analni seksualni odnos. Seksualni odnosi za gotovo 40% osoba starijih od 50 godina odvija jednom tjedno ili jednom u dva tjedna. Iako gotovo svi primjećuju pad u seksualnoj aktivnosti u odnosu na razdoblje mladosti, gotovo polovina doživljava seksualne odnose u starijoj dobi opuštenijima, dok gotovo trećina ukazuje da u seksu sada uživaju čak i više.
Kako se tjelesno starenje odražava na seks u starijoj dobi?
Hoće li i koliko često osoba starije dobi biti seksualno aktivna ovisi o više čimbenika. Češće seksualne aktivnosti kroz život povećavaju vjerojatnost njihove učestalije pojave i u starijoj dobi. Obrazovaniji kao i oni s bolje očuvanim kognitivnim funkcijama pokazuju više interesa za seks te su ujedno i seksualno aktivniji. Prisutnost fizičkih bolesti, samopoštovanje, važnost koju seksualnost ima u nečijem životu te ima li osoba partnera također se pokazuju važnim za seksualne odnose u starijoj dobi.
Kod žena grudi iako povećane ostaju jednako podražljive, tijekom uzbuđenja dolazi do manje mišićne napetosti zbog općeg opadanjem mišićnog tonusa i snage, rodnica gubi na elastičnosti te se teže širi tijekom seksualnog odnosa, suhoća rodnice događa se zbog pada estrogena čime se otežano vlaži pa su mogući neugodni osjeti. Također, slabi i intenzitet doživljenog orgazma.
Kod muškaraca se smanjuje razina testosterona, potrebno je više vremena za postizanje erekcije, erekcije su manje čvrste, slabi intenzitet ejakulacije/orgazma, mišićna napetost se u fazi uzbuđenja smanjuje.
Kako i gdje prakticirati seks?
Sve ove promjene povećavaju vjerojatnost pojave seksualnih problema pa su tako s dobi češći problemi s prijevremenom ili odgođenom ejakulacijom i teškoće s postizanjem i održavanjem erekcije. Kod žena je sve više problema povezanih sa suhoćom rodnice te nemogućnosti postizanja orgazma. Ipak, zanimljivo je da iako je sve više smetnji, osobna zabrinutost i patnja oko istih je u starijoj dobi manja.
Osim normalnih fizičkih promjena, općeg fizičkog zdravlja, neimanja partnera te negativnih stavova društva, za brojne osobe koje žive u domovima za starije otvara se i pitanje kako i gdje imati seks jer im nedostaje privatnosti kako bi ostvarili svoje potrebu. Ako je seksualnost ponovno tabu i u toj dobi, starije osobe ostaju uskraćene za različite oblike pomoći i podrške čime se njihova kvaliteta života smanjuje umjesto da radimo na tome da što uspješnije starimo.
O autorici
Tanja Jurin je psihologinja, docentica na Katedri za zdravstvenu i kliničku psihologiju Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Specijalizirala je kliničku psihologiju i stekla doktorat znanosti iz kliničke psihologije. Područjem seksualnosti bavi se istraživački, edukativno i savjetodavno. Istražuje teme seksualne želje, seksualnog zadovoljstva i dobrobiti te seksualnih smetnji i poremećaja. Osmislila je i predaje kolegij Psihologija seksualnosti. Osim nastavnog i istraživačkog angažmana, educirala se iz područja seksualne terapije te se, osim savjetovanja i terapijskog rada s osobama s psihičkim smetnjama, bavi tretmanom osoba koje traže pomoć zbog seksualnih problema. Članica je Hrvatskog društva za seksualnu terapiju.
Sve tekstove Tanje Jurin na blogu Seksualna terapija pročitajte ovdje.