Na seksualnu terapiju građani Hrvatske još uvijek gledaju s dozom nepovjerenja. Parovi se teško odlučuju potražiti stručnu pomoć kada njihov seksualni život krene nizbrdo, a najčešći uzroci su sram i strah od priznavanja problema sebi i drugima, kao i strah od toga što će reći njihova okolina pročuje li se za njihov problem.

Istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da je otprilike 25 posto muškaraca i 30 posto žena u proteklih mjesec dana imalo neku seksualnu smetnju. Ipak, mali broj njih se odluči potražiti profesionalnu pomoć. Unazad 10 godina, otkad postoji Hrvatsko društvo za seksualnu terapiju, koje provodi edukacije iz seksualne terapije, povećao se i broj stručnjaka iz ovog područja psihoterapije, a time i broj parova koji su dobili priliku potražiti stručnu pomoć.

Viša asistentica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, dr. sc. Tanja Jurin jedna je od seksualnih terapeuta u Hrvatskoj koji se svakodnevno susreću s parovima koji imaju seksualne smetnje ili su nezadovoljni svojim seksualnim životom.

'Prvo na što mnogi pomisle na spomen seksualne terapije je da će terapeut od njih tražiti nešto zbog čega će se osjećati nelagodno ili da će pred njim morati 'vježbati' svoje seksualne vještine', prepričava nam kroz smijeh psihologinja Tanja Jurin te za tportal otvoreno govori o problemima koji muče žene i muškarce u Hrvatskoj i kako ih riješiti te kako zapravo izgleda seksualna terapija.

Najčešći problemi s kojima se građani javljaju

Prema statističkim podacima, najčešći problem kod muškaraca je prijevremena ejakulacija, no to nije i najčešći problem s kojim se hrvatski građani javljaju tražeći pomoć. Psihologinja i seksualna terapeutkinja Tanja Jurin uzrok vidi u tome što je razgovor o seksu i problemima u krevetu u našoj kulturi još uvijek tabu tema.

'Najčešći razlog zbog kojeg se muškarci odlučuju na seksualnu terapiju je erektilna disfunkcija, odnosno problemi s postizanjem i/ili održavanjem erekcije, a nešto manje prijevremena ejakulacija, dok su zanemarivo rjeđe smetnje kod muškaraca odgođena ejakulacija, bolna penetracija i parafilije. Žene češće dolaze zbog smanjene seksualne želje i problema u uzbuđivanju, dok su rjeđi problemi nemogućnosti postizanja orgazma te zdjelična bol i bol pri penetraciji (poremećaj koji objedinjuje nekad poznatije smetnje pod nazivima vaginizam, dispareunija, vulvodinija)', objašnjava psihologinja Tanja Jurin.

Prijevremena ejakulacija najčešći je problem u muškaraca

'Poremećaj prijevremene ejakulacije imaju muškarci kod kojih vaginalna penetracija traje manje od minute i prije nego to muškarac želi. Javlja se u 75 posto seksualnih aktivnosti te nije posljedica nekog psihičkog poremećaja, problema u vezi, stresora ili nekog lijeka. Ako taj problem izaziva nezadovoljstvo i patnju kod te osobe i traje duže od šest mjeseci, tada govorimo o dijagnozi', tvrdi psihologinja i dodaje kako ima i muškaraca koji se jave za pomoć jer nisu zadovoljni time koliko brzo ejakuliraju, no zapravo ne zadovoljavaju kriterije za ovaj poremećaj.

Hrvatsko društvo za seksualnu terapiju je s drugim stručnim društvima izdalo prve hrvatske smjernice za liječenje prijevremene ejakulacije. Osim farmakoterapije, postoji niz tehnika koje mogu pomoći osobi da nauči prepoznati kada se približava predorgazmičnoj razini seksualnog uzbuđenja te da uvježbavanjem tehnika nauči prepoznati ovu razinu seksualnog uzbuđenja i zaustavi ejakulaciju.

'Dvije najpoznatije efikasne bihevioralne tehnike za produžavanje seksa jesu tehnike 'stani-pritisni' i 'stani-kreni'. Pojednostavljeno rečeno, muškarci s ovim problemom uče zaustaviti seksualnu aktivnost u trenutku kada je uzbuđenje visoko, pričekaju blaži pad seksualnog uzbuđenja (što se očituje u manjoj čvrstoći erekcije penisa), nakon čega nastavljaju sa seksualnim činom. Tehnika 'stani-pritisni' slična je već spomenutoj tehnici u kojoj muškarci, nakon što se zaustave, pritisnu penis tamo gdje se glavić nadovezuje na trup penisa (tj. ispod ruba glavića) tako da se palac postavi s jedne strane, a drugi i treći prst s druge strane penisa. Takav stisak odgađa ejakulaciju. I muškarci bez problema s prijevremenom ejakulacijom znaju spontano koristiti ove tehnike tijekom seksa kako bi produžili seksualnu aktivnost', tvrdi Jurin.

Često se događa da muškarci koji dođu na terapiju s problemom prijevremene ejakulacije imaju unaprijed definiranu viziju toga koliko žele da im seks potraje, zbog čega se koncentriraju na vrijeme trajanja odnosa, umjesto na zadovoljstvo.

'Često čujem od muškaraca: 'Želim moći izdržati pola sata'. Nastojim im tijekom terapije objasniti da vrijeme nije važno za kvalitetu seksualnog odnosa, već je važno pitati se koliko je on zadovoljavajući za nas dok traje. Naravno da će se, ako je riječ o osobi koja ima sve pokazatelje poremećaja, tada raditi na tome da taj odnos potraje, no kada se ustanovi da osoba nema osnove za to, ali pati zbog kraćeg seksualnog čina, tada se radi na njihovim stavovima i uvjerenjima – da prihvate to i da nauče uživati u seksu', dodaje psihologinja.

Smanjena seksualna želja najčešći je problem zbog kojeg se javljaju žene

Iako se želja za seksom kod parova smanjuje s godinama, najčešće manjak seksualne želje osjećaju žene, što je slučaj i u Hrvatskoj. Na seksualnu želju utječu biološki i psihosocijalni čimbenici, a kod muškaraca je ta želja prirodno nešto jača nego kod žena.

'Treba znati da postoje žene s većom seksualnom željom, kao što postoje i muškarci s manjom seksualnom željom. Jednako tako postoje parovi kod kojih žena ima veću želju za seksom, a muškarac manju i onda to može dovesti do nezadovoljstva, frustracija, pa i konflikta. Iako su muškarci ti koji češće iniciraju seks, razloge muškarčeva iniciranja seksa treba tražiti i u tradicionalnijim rodnim stereotipima o tome tko treba započeti seks', objašnjava Jurin.

Nezadovoljstvo sobom ili samim seksom najčešće su ubojice seksualne želje

Često do smanjene seksualne želje kod jednog od partnera može doći zbog frustracija koje proizlaze iz nezadovoljstva seksualnim odnosom (zbog prijevremene ejakulacije, problema s erekcijom ili postizanjem orgazma, boli ili nečeg trećeg). Ono što je tada važno, objašnjava psihologinja, to je da se 'poradi na smetnjama koje dovode do smanjene seksualne želje. Parovima se pomaže da loše osjećaje povezane sa seksualnosti izoliraju i postupno nauče uživati u svom tijelu, dodiru partnera, pa tek onda u seksualnom odnosu'.

Nezadovoljstvo sobom često je povezano s manjkom seksualne želje. Seksualna želja podrazumijeva želju da budemo intimni s partnerom, a manjak samopouzdanja i nezadovoljstvo svojim seksualnim sposobnostima ili fizičkim izgledom može utjecati na to da osoba izbjegava seks ili izgubi volju za njim.

'Kod žena nerijetko primjećujemo čimbenike osobne ranjivosti, a to je loša slika o sebi. Žene su tu ranjiva skupina iz više razloga, što zbog idealizirane medijske slike o tome kako trebaju izgledati, što zbog straha od toga hoće li čudno izgledati u očima partnera dok postižu orgazam. To je češće slučaj kod mlađih žena, dok one u tridesetima počinju otpuštati unutrašnje kočnice i više uživaju u seksu', tvrdi Jurin.

Na gubitak seksualne želje utječu i neslaganja, svađe, stres, svakodnevne obaveze, zbog čega dolazi do gubitka bliskosti između partnera. Kada nedostaje bliskosti, opada i takozvana strast u vezi, odnosno seksualna želja (prevelika bliskost također može dovesti do manjka seksualne želje). Ta strast je najjača na početku veze, a s vremenom blijedi, što je sasvim normalno. I tu se postavlja pitanje – možemo li žudjeti za nečim što već imamo?

Partneri nisu uvijek jednako raspoloženi za seks

Treba uzeti u obzir to da parovi najčešće nemaju identičnu seksualnu želju, a i ako ju imaju, u nekim razdobljima netko ima veću, a netko manju želju. Žena već u samom ciklusu može imati oscilacije u seksualnoj želji – veću želju ima tijekom ovulacije, a manju tijekom menstruacije. Kada se još tim biološkim čimbenicima pridodaju mogući zdravstveni problemi, nedostatak vremena, briga oko djece, egzistencijalni problemi i slično, interes za seksom postaje sve manji.

'Najčešće jedan partner inzistira na seksu, dok ga drugi istovremeno odbija. Tu naravno dolazi do nezadovoljstva. Odbijeni partner to shvaća na način da ga druga osoba više ne voli ili mu više nije privlačna. U tom slučaju je važan razgovor između partnera. Trebamo se zapitati je li to što jedan partner uvijek inicira seks doista toliko važno? Neki partneri često znaju reći: 'Ali želim vidjeti da me on/ona želi.' Ideja seksualne terapije nije da jednog partnera popravimo, niti da ovaj drugi prestane željeti seks, nego da se parovi usklade. Poanta je stvoriti seksualni odnos u kojem se uživa', objašnjava Jurin.

Forsiranjem partnera/ice na seks postići ćete samo kontraefekt

'Treba imati na umu da partnerovo pretjerano iniciranje seksa kod osobe koja to ne želi izaziva osjećaj frustracije, a dovodi do izbjegavanja seksa, do te mjere da izbjegavaju i dodire i poljupce. Na kraju dođe do toga da ta osoba više ni ne prilazi partneru jer se boji da će, ako ga zagrli ili poljubi, to u njemu izazvati želju za seksom', upozorava psihologinja.

Na taj način parovi se još više udaljavaju i prvo pravilo koje terapeutkinja tada savjetuje parovima je da u potpunosti na neko vrijeme zaborave na seks kako bi mogli biti opušteni dok izmjenjuju nježnosti.

'Kod parova kod kojih jedan partner stalno inicira seks, drugi partner se ni ne stigne zaželjeti seksa, zbog čega se stvara dojam da ta osoba nikad ne želi seks. Tu se partneri zapravo igraju lovice. Pritom jedan stalno lovi, a drugi bježi. Kad bi partner koji inače inicira seks mogao napraviti neki razmak, tada bi se omogućilo vrijeme u kojem bi druga osoba mogla poželjeti seks', objašnjava Jurin.

Važno je poznavati svoje tijelo i što vas to uzbuđuje

Bez obzira na to bili mi u krevetu 'dosadni' ili volimo začiniti seks raznoraznim pomagalima, igranjem uloga ili pornografijom, volimo li eksperimentirati ili imamo netipične sklonosti, moramo upoznati svoje tijelo i znati što nam godi, a što ne.

'Nikada ne savjetujem osobu kako da ona izazove seksualnu želju kod partnera jer je to krivi put. Ideja je da kod partnera sa smanjenom seksualnom željom dokučimo korijen tog 'problema', odnosno otkrijemo zbog čega nema želje za seksom te koji to sve čimbenici utječu na nedostatak libida. Tijekom terapije prvo polazimo od osobnih, a tek zatim od partnerskih čimbenika i na njima onda zajedno radimo. Ključ uspjeha je dolazak do saznanja što ta osoba može učiniti da probudi vlastitu seksualnu želju, a ne što partner može učiniti za tu osobu. Ovaj pristup je puno uspješniji jer se time učimo što je to što nas seksualno uzbuđuje i jača želju za seksom', objašnjava psihologinja.

Jedna od pogrešnih pretpostavki kod mnogih partnera je da ako nemaju želju za seksom, automatski ne trebaju ni pokušavati imati seksualni odnos.

'To što trenutno nemamo želju za seksom ne znači nužno da se ona u nekom trenutku neće javiti. Ne moramo nužno ni čekati da želja dođe spontano. U tome nam može pomoći partnerov ili vlastiti dodir, razmišljanje o nekom uzbuđujućem sadržaju ili gledanje pornografije. No da bismo uspjeli u tome, moramo poznavati što je to što nas uzbuđuje i s partnerom komunicirati o takvim stvarima. Postoje slučajevi kada nakon godina braka žena shvati da partner ne zadovoljava njezine potrebe u seksu, no zapravo ona nikad nije ni rekla na glas što joj odgovara, a što ne, što ju uzbuđuje, a što ne. To je taj problem nedostatka komunikacije o partnerskom seksu. Ljudi griješe kad misle da komunikacija tijekom seksa kvari strast i ubija romantiku. Nitko se ne rađa sa znanjem o seksu, o seksu učimo', tvrdi Jurin.

Nije važna kvantiteta, već kvaliteta

Istraživanja pokazuju da seks do tri puta tjedno djeluje blagotvorno na osobu – psihički i fizički je zdravija ukoliko je ta fizička aktivnost zadovoljavajuća. Iako se pokazuje da je čestina povezana sa zadovoljstvom seksom, važno je napomenuti da postoje parovi koji imaju seks poprilično rijetko i zadovoljni su time, a postoje i oni parovi koji su izrazito seksualno aktivni, a nisu u potpunosti zadovoljni svojim seksualnim životom. Dolazimo do zaključka da je kvaliteta ipak važnija od kvantitete.

'Neka istraživanja pokazuju da se seksualna aktivnost mijenja ovisno o životnoj dobi partnera. Mladi se seksaju nešto više i htjeli bi više, iako katkad nemaju uvjete za više, dok se osobe starije životne dobi seksaju rjeđe, no jednako su zadovoljne. Važno je koliko su parovi zadovoljni svojim seksualnim životom, a ne koliko često imaju odnose', smatra psihologinja Tanja Jurin.