Veliki odaziv učitelja, nastavnika, profesora, pedagoga te ostalih stručnjaka za rad s djecom, ali i roditelja, upućuje na veliku popularnost danskog obiteljskog terapeuta Jespera Juula te njegov ogroman doprinos i napredak u radu s djecom.

Knjiga 'Od poslušnosti do odgovornosti', napisana u koautorstvu s Helle Jensen, osma je po redu knjiga Jespera Juula prevedena na hrvatski jezik. Danski obiteljski terapeut Jesper Juul voditelj je međunarodnog projekta Familylab i hrvatskoj javnosti dobro poznat autor niza vrlo čitanih knjiga o roditeljstvu od kojih je najpoznatija 'Vaše kompetentno dijete' iz 1995. godine. Osnovna ideja Familylaba je pružiti podršku roditeljima koji se susreću s nizom pitanja, dilema i izazova vezanih uz odgoj i izgradnju odnosa s djecom, ali i s partnerima te ostalim članovima obitelji.

Pred brojnom publikom koju nije ni manjak sjedećih mjesta omeo u nestrpljivom iščekivanju predavanja Jesepera Juula, urednica knjige Dušanka Profeta, voditeljica Familylaba Hrvatska Dušanka Kosanović i psihologinja Jasenka Pregrad predstavile su knjige 'Od poslušnosti do odgovornosti' te samoga autora.

Psihologinja Jasenka Pregrad je izrazila veliko oduševljenje knjigom, ali i naglasila da je knjiga dosta 'teška' za čitanje, svojom temeljitošću navodi na razmišljanje, preispitivanje vlastitih iskustava te može čak i obeshrabriti kada se stekne uvid što su drugi već postigli. Međutim, ova knjiga isto tako inspirira te ispituje pedagošku praksu. Knjiga 'Od poslušnosti do odgovornosti' u prijevodu Helene Sinković, namijenjena je kako stručnjacima za rad s djecom, tako i svim roditeljima.

Kako u samom uvodu stoji, knjiga 'Od poslušnosti do odgovornosti' 'pokušaj je zaokruživanja i opisivanja procesa u međuljudskim odnosima kroz koje nastavnici i odgajatelji prolaze u radu s djecom i mladima'.

Sam autor naglašava da su pedagoške i obrazovne institucije jako dobro ovladale teorijskom i praktičnom pedagogijom i didaktikom, no mnogim stručnjacima nedostaje same prakse u radu s djecom, što je iznimno važno jer današnje učitelje, nastavnike i profesore nitko ne poučava kako raditi s djecom.

U knjizi se razmatra pojam vodstva, autentičnosti i odgovornosti odgajatelja te se uvodi novi pojam relacijska kompetencija koja čini središnji pojam ove knjige, a

kako u uvodu knjige stoji, 'upravo je ona pedagoškim institucijama vrlo često karika koja nedostaje između skrbi, pažnje i poštovanja, a na što sve strane imaju pravo'.

'Od poslušnosti do odgovornosti' knjiga je koja obiluje brojnim primjerima zbog kojih ju je puno lakše razumjeti, naglašava se da se ljude treba poticati na osobni razvoj te se postavlja etičko pitanje – zašto i kako ima učinak ono što radimo s djecom.

Kao jako važno se izdvaja kako 'vidjeti dijete' te taj detaljni opis zauzima važan dio knjige. Najveći dio zauzima opis odnosa s stručnjaka za rad s djecom s roditeljima, koji često predstavlja problem. Ističe se da je rad s zahtjevnom djecom i njihovim roditeljima često i najteži.

Kako sam autor Jesper Juul kaže, na suradnju s psihologinjom Helle Jensen odlučio se zbog njezine mogućnosti organizacije te velike stručnosti. Juul naglašava da se u ovome djelu fokusirao na ono što se događa između roditelja, djece i učitelja. Pod terminom učitelja podrazumijeva sve učitelje, nastavnike i profesore. Donosi sasvim nov pogled na školstvo i obrazovanje te novi način pristupa djeci u tim institucijama. Smatra da škola nije stvorena radi djece, već radi društva koje je zaključilo da djeca moraju u školu te im je to i dužnost, a roditelji imaju dužnost slati djecu u školu.

Naglašava da djeca u ovakvom današnjem sistemu obrazovanja pate te da je škola 'bolna', ali, prema njegovim riječima, pate i učitelji te navodi podatak da od sredine devedesetih sve više učitelja je imalo sindrom izgaranja, i to većinom mladi učitelji koji su zbog prevelikog stresa napustili škole. Smatra da se taj sindrom pojavio zbog toga što ih nitko nije poučio kako se povezati s učenicima.

Jesper Juul navodi da su usprkos svim dosadašnjim naporima, škole i dalje staromodne, iako je situacije prije bila još i lošija. Baš zbog toga što je djeci škola 'bolna', učenje automatski povezuju s patnjom te im je učenje neprivlačno, a to sa sobom povlači kritiziranje i kazne. Upravo zbog toga će i svaki budući proces učenja biti povezan s patnjom.

Ono što Juula zanima i na što obraća pažnju je pitanje tko je odgovoran i za što. Tvrdi da su škole odgovorne za vodstvo, individualne razgovore s djecom te za kvalitetu tog procesa. Želi promijeniti pogled koje škole danas imaju te savjetuje svim učiteljima da sami sebi kažu: 'Danas ću biti odgovoran za odnos s učenicima.'

Naglašava da u komunikaciji postoje tri strane – učitelj te dva roditelja. Svatko od njih ima svoj različiti pogled na to isto dijete, ali nitko nije u pravo, tek spajanjem ta tri pogleda u jednu cjelinu se dobiva prava slika.

Smatra da bi roditeljima trebalo savjetovati kako se odnositi prema djetetu već s njegove četiri godine, tako da se djeca znaju ponašati u školi. Iako mnogi učitelji možda smatraju da je stari način obrazovanja djece bio puno bolji, Juul se ne slaže s time. Tvrdi da tada djeca jesu bila poslušna, ali ne zbog povjerenja, već zbog straha, a iako su im ocjene bile odlične, njihov mentalni sklop je bio katastrofa. Kako sam navodi u knjizi 'prirodan proces na povjerenje je povjerenje i iskrenost'.

Juul tvrdi da škola nerijetko stavlja roditelje između djece i škole te da zbog toga nastaju problemi i savjetuje da se djecu uče kako da sama budu odgovorna. 'Uvijek se više usredotočim na djecu kojoj ne ide, negoli na djecu kojoj ide, tako da je moja slike škole pomalo izvitoperena', kaže Juul.

Smatra da je rješenje leži u radu s zainteresiranim učiteljima jer se nikoga ne može prisiliti na promjene.

Za kraj Juul savjetuje roditeljima: 'Pročitajte knjigu, iskoristite poneki dobri primjer, ali ne pokušavajte biti profesionalci. Roditelji su po prirodi iracionalni, pomalo 'čudni' jer vole svoje djecu, i upravo takvi trebaju biti, a upravo takve, 'prave' ljude djeca i trebaju.'