Svaki zaljubljenik u automobile vjerojatno sanja da će se jednog dana naći za upravljačem bolida Formule 1. Razlog je vrlo jednostavan – ne postoji ništa brže od bolida Formule 1 na zavojitoj pisti, a čak je i najsporiji bolid iz ovog prestižnog natjecanja
Ne treba stoga čuditi naše oduševljenje kad nam je iz BMW-a stigla pozivnica za Formula BMW Racing Experience koji se održavao na riječkom motodromu Grobnik 7. listopada. Valja odmah u startu istaknuti da nije radilo o vožnji BMW-Sauberovim F1 bolidom, već početničkim, mnogo slabijem FB02, no svejedno, čisto sumnjamo da ćemo ikad više biti u prilici voziti nešto brže, sirovije i brutalnije od ove zvjerke.
BMW FB02 je vozilo koje su Bavarci proizveli u svrhu edukacije i treniranja mladih vozača. Bolid se koristi u tri BMW-ova međunarodna natjecanja. Ova kategorija trkača poznata je i kao 'slickovi i krila', što aludira na prilično jednostavan setup koji se svodi na uporabu slick guma i aerodinamičkih krila. U slučaju FB02 nije korišten difuzor, budući da su Bavarci željeli kod vozača postići stvaranje jedinstvenog osjećaja aerodinamičkog downforcea korištenjem krila.
Monocoque karoserija izvedena je od ugljičnih vlakana i aluminija, šasija je izrađena od kompozitnog kevlara, dok je za pogon zadužen motor iz BMW-ovog motocikla K1200RS. Vodom hlađeni četverocilindraš teži 71 kilogram, razvija 140 KS pri 9.000 okretaja u minuti te 117 Nm pri 6.850 okretaja u minuti. Za izmjenu brzina zadužen je šesterobrzinski sekvencijalni mjenjač koji snagu prenosi na stražnju osovinu. Bolid je dug gotovo četiri metra, širok 1.740 mm i visok 980 mm. Ukupna masa bez vozača i goriva iznosi 465 kilograma. Ovo daje omjer od 3,3 kilograma po jednoj konjskoj snazi. Usporedbe radi, posljednja generacija BMW-a M3 sa 420 KS ima omjer od gotovo četiri kilograma po konjskoj snazi.
Ne treba stoga previše čuditi što FB02 sprinta s mjesta do stotke za 3,5 sekundi, a čak i na kraćoj ravnini postići će bez problema 225 km/h. No brojke i tehnički podaci otkrivaju tek dio priče, pravi doživljaj je odvesti četiri kilometra grobničkog autodroma uz simfoniju zaglušujuće buke, vibracija, snažnih naleta vjetra i mirisa benzina. Nažalost, vaš novinar baš i nije, što bi se reklo, trkačke građe, pa mu je visina priječila idealan smještaj u FB02. Ipak, već nakon nekoliko krugova, postaje jasno zašto su vozači Formule 1 tako dobro plaćeni i u vrhunskoj fizičkoj spremi. Naime, FB02 zbog superiorne aerodinamike i fenomenalnog ovjesa nudi nevjerojatne razine gripa. Na grobničkom abrazivnom asfaltu mogu se postići takve brzine u zavoju da imate osjećaj da će vam mozak iscuriti na uho, dok istovremeno zbog vibracija samo čekate kad će vam prve plombe početi ispadati iz zuba.
Na to sve dodajte, za vozače normalne visine fenomenalnu, no istovremeno sve samo ne udobnu vozačku poziciju i direktan upravljač te izostanak bilo kakvih elektronskih pomagala i shvatit ćete koliko je koncentracije, snage i izdržljivosti potrebno za svladavanje desetak krugova na grobničkom autodromu, a da se pritom ne izvrtite, dok ganjate kolegu ispred sebe ili bježite drugom koji vam se zalijepio na dupe.
Po završetku cjelodnevnog iskustva, još pod dojmom, zaputili smo se prema Zagrebu. Već na prvom skretanju prema naplatnim kućicama skoro smo izletjeli iz zavoja. Trebat će neko vrijeme da se nakon FB02 naviknemo na normalnu vožnju.